Paraliza sustava u Oružanim snagama, izazvana nepoštivanjem Ustava i zakona od strane Vrhovnog zapovjednika, kroji sudbinu ratnog heroja i dragovoljca Domovinskog rata generala Tihomira Kundida, načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Svađa oko toga tko ima veće ovlasti nad vojskom poslužila je Zoranu Milanoviću za guranje u blato časnog čovjeka kojeg svjesno troši i uništava radi osobne osvete Andreju Plenkoviću i HDZ-u, odnosno Vladi Republike Hrvatske.
Piše: Ante Rašić
Nema nikakve sumnje da se pozicija ministra obrane Ivana Anušića i Vlade RH temelji na jasnoj premisi i zakonom utvrđenim ovlastima. Načelnik Glavnog stožera ne može se pozivati na usmene ili izravne zabrane predsjednika Zorana Milanovića ako time svjesno krši ili odbija provesti zakonite, pisane odluke Ministarstva obrane. U suprotnom se aktivira najstroži pravni mehanizam, pojačan dosadašnjom sudskom praksom.
Članak 69., stavak 5. Zakona o obrani
Suština ovog institucionalnog sukoba nalazi se u jednoj jedinoj rečenici zakona. Za razliku od velikih vojnih aktivnosti koje odobrava Vlada uz suglasnost predsjednika, članak 69. stavak 5. Zakona o obrani jasno i nedvosmisleno propisuje:
Odluke o prelasku granice radi protokolarno-ceremonijalnih aktivnosti postrojbi razine voda i niže donosi ministar obrane.
Zakon jednako vrijedi za sve građane Republike Hrvatske i onaj tko ga krši, mora snositi sankcije.
Hrvatski glasnik jučer je objavio oštro i precizno pravno tumačenje ove situacije koje je iznio poznati ustavnopravni stručnjak, prof. dr. sc. Mato Palić, čije riječi u potpunosti ogoljuju ovaj ustavni čvor:
„Uz dužno poštovanje prema generalu Tihomiru Kundidu zbog njegovog doprinosa u obrani naše domovine, postavio bih jedno vrlo jednostavno pitanje nakon što je odlučio poslušati PRH-a Zorana Milanovića i izravno postupio protivno zakonskoj odredbi – jesu li generalu Kundidu Milanovićevi pravnici objasnili da na temelju odredbe iz članka 205. stavak 4. Zakona o službi u Oružanim snagama RH djelatna vojna služba može prestati po sili zakona na temelju rješenja ministra obrane Ivana Anušića?
Pojednostavljeno, moglo bi mu se dogoditi da jako brzo bude umirovljen ako tako odluči ministar obrane čiju odluku je odlučio ignorirati. Za ovakva rješenja ministra obrane postoji i praksa Visokog upravnog suda RH (primjerice slučaj Burčul).“
Zona kršenja zakona i politički interesi
Ako načelnik Glavnog stožera odluči ignorirati ovu eksplicitnu zakonsku zapovijed ministra – a ignorira je jer to od njega traži Vrhovni zapovjednik s Pantovčaka – on izravno ulazi u zonu kršenja zakona. Milanović svjesno uvaljuje generala Kundida u blato jer tim činom ugrožava njegovu vojnu karijeru, otvarajući mogućnost da u stegovnom postupku dobije nečasni otpust te izgubi čin i odlikovanja.
Milanović svjesno uništava ratnog heroja jer takve ljude koristi isključivo onda kada su u pitanju njegovi osobni interesi. Tu dolazimo do slučaja Burčul i njegovog umirovljenja. General Kundid sada se nalazi u situaciji u kojoj država zapravo treba spašavati jednog časnog čovjeka od političkog uvaljivanja u blato. Jedini način da ga se spasi od sramote jest – umiroviti ga.
Poučak o slučaju Burčul
Podsjetimo, kada je Visoki upravni sud RH presudio u korist MORH-a u slučaju umirovljenja brigadira Elvisa Burčula, pravno je zacementirano da upravne ovlasti ministra obrane nad statusom vojnih osoba imaju prednost nad političkom voljom Pantovčaka. Ovaj presedan daje MORH-u golemu prednost u trenutačnom odmjeravanju snaga.
Slučaj Burčul i članak 69. stavak 5. Zakona o obrani povukli su jasnu crtu: zakonske i upravne ovlasti imaju apsolutni prioritet nad političkim opstrukcijama. Ako ustavna kriza eskalira do kraja, general Kundid bi se mogao naći u poziciji gdje ga nikakve usmene direktive o „nedodirljivosti“ s Pantovčaka neće moći spasiti od rigoroznih paragrafa zakona. A oni u uređenoj državi moraju obvezivati svakog vojnika – od ročnika do načelnika Glavnog stožera.
