“Istraživanja koje smo proveli u Zagrebu govore da ću ja biti gradonačelnik Zagreba”, izjavio je Ivica Lovrić slavodobitno u emisiji Otvoreno HRT-a. Rezultat kaže da je dobio 4,93 %. Njegova lista dobila je na izborima za skupštinu 4,18 %. Pavle Kalinić je isto bio samouvjeren kao i Lovrić pa je u utrci za gradonačelnika dobio impresivnih 3,84 %, a na listi za skupštinu 3,54 %.
Dva nekadašnja suradnika Milana Bandića odbila su svaki vid udruživanja, bilo zajedno bilo u koaliciji s Bernardićem i Golužom. Odbijanjem zajedništva i sinergije ako već nisu mogli utjecati na rezultat bitke za gradonačelnika, mogli su utjecati na rezultat bitke za Skupštinu i ostaviti Možemo i SDP bez stvarne vlasti u Zagrebu, jer tko kontrolira Skupštinu kontrolira i vlast. Ego veći od Velebita učinio je svoje.
Tako su Lovrić, Kalinić i zločesti D’Hondt isključivi krivci što Možemo kontrolira grad u cijelosti. Opravdanja nema, niti ga može biti, a nisam siguran mogu li se Lovrić i Kalinić pogledati u zrcalo i reći da su oni krivci. Zajedništvo, udruživanje snaga bez ega bili su jedino moguće sredstvo da se bar djelomično onemogući vlast Možemo i raspadajućem SDP-u u Zagrebu
To što su Kalinić i Lovrić napravili u Zagrebu, omogućivši vlast dvjema nesposobnim političkim opcijama zapravo je izdaja 60 % građana Zagreba, odnosno svih onih koji su željeli čišći, ljepši, uređeniji grad, grad gdje je trava pokošena, a konji na sigurnom i udobnom mjestu. Krivi su jer im je ego pokvario sreću i život nesretnih građana Zagreba. Nema te kiše ni pokore koja može oprati njihovu sramotu, ona je veća od Sljemena. Zapravo se Tomašević i ni Hajdaš ni Dončić trebaju zahvaliti što će još četiri godine uživati u mirisima svoga grada, zelenim pašnjacima umjesto travnjaka, možda ih jedino jedan slavuj može spasiti, ali ne i rehabilitirati.