Preokret u aferi Hipodrom, gdje je bivši šef gradske ustanove USO Kosta Kostanjević priznao krivnju i nagodio se s USKOK-om, ogolio je sav jad zagrebačke političke scene. Dok šef zagrebačkog HDZ-a Ivan Matijević likuje i prstom upire u Tomislava Tomaševića, a iz Grada preko Hine panično peru ruke pričama kako je gradonačelnik “javno osudio izvlačenje novca”, svima koji iole prate politiku jasno je da gledamo najobičniji teatar za naivne.
Istina je puno prizemnija od njihovih salonskih priopćenja: HDZ i Možemo u Zagrebu već dugo funkcioniraju u tihoj, prešutnoj koaliciji, a ova medijska šamaranja služe isključivo kao dimna zavjesa za birače.
Tomaševićev moralni krah na prvom ozbiljnom ispitu
Ekipa koja je zajahala vlast na valu priča o poštenju, transparentnosti i borbi protiv korupcije pala je točno tamo gdje padaju svi – na obrani vlastitih foteljaša. Mjesecima je Tomašević aferu Hipodrom bahato otpisivao kao predizborni igrokaz i podmetanje, javno tvrdeći da više vjeruje svom direktoru nego pravosuđu. Sada, kad je taj isti direktor stisnut dokazima potpisao priznanje, gradska vlast glumi naknadnu pamet.
Izjava iz Grada koju prenosi Hina – kako “nemaju službene informacije o nagodbi”, ali su eto brže-bolje podnijeli zahtjeve za povrat 1,8 milijuna eura – prozirna je kontrola štete. To što su se pravnih sredstava sjetili tek kad je stvar pukla u javnosti dokazuje da Tomaševićeva obrana Kostanjevića nije bila tek loša procjena. Bio je to klasični refleks sustava koji štiti svoje ljude do zadnje sekunde.
HDZ-ovo držanje prodika vrijeđa inteligenciju
S druge strane, mučno je gledati zagrebački HDZ kako odjednom glumi moralnu vertikalu, drži lekcije o “zaštiti novca građana” i traži preuzimanje odgovornosti. Stranka koja je godinama držala ljestve Milanu Bandiću, premrežila holding i gradske urede interesnim strukturama i dovela grad na rub ponora, danas glumi nevinašce. Matijevićevo pravedničko zgražanje, koje Hina detaljno citira, najobičniji je politički oportunizam. Njima ne smetaju nestali milijuni; njima ova afera služi isključivo kao jeftina municija za skupljanje bodova prije idućih izbora.
Zmija zmiju ne grize
I tu dolazimo do suštine cijele priče. Unatoč glasnim priopćenjima i prividnom ratu pred kamerama, HDZ i Možemo u Zagrebu dijele isti modus operandi: čuvanje statusa quo i neugrožavanje dubinskih interesa. Dok se javnost zabavlja time tko je koga branio, u pozadini se ključni poslovi i dalje odrađuju po starim, dobro utabanim stazama, a gradski sustav ostaje jednako trom i neefikasan.
Stara narodna poslovica kaže – zmija zmiju ne grize.
Matijević će i dalje preko Hine sipati optužbe, Tomašević će se vaditi na procedure i naknadne tužbe, a Zagrepčani će i dalje gledati kako milijuni eura nestaju kroz pukotine gradskih ustanova. Ova tiha koalicija nesposobnosti i međusobnog prešutnog toleriranja jamac je da se u gradu ništa bitno neće promijeniti. Kostanjevićevo priznanje nije samo dokaz kriminala na Hipodromu; ono je ogolilo kompletan zagrebački politički igrokaz u kojem glumci s ljevice i desnice, kad se ugase kamere, zapravo sjede u istom ansamblu.
