Piše: Domagoj Franić, vojni analitičar
U Siriji počinje bitka za Alepo, Asadove postrojbe su u bijegu, a otpor pružaju ruski vojnici i plaćenici… Bashar Assad je hitno i neplanirano danas stigao u Moskvu. Razlog je jasan: postoje veliki problemi s vojnim pričuvama i streljivom, režim neće izdržati sam, bez potpore izvana. Ali kako će mu Putin pomoći? Hoće li se dio sredstava oduzeti iz rata u Ukrajini da bi se pomoglo “prijatelju”?
Rat u Siriji, poznat kao Sirijski građanski rat, započeo je 2011. godine kao dio šireg vala pobuna tijekom Arapskog proljeća. Kroz više od deset godina sukoba, prerastao je u jedan od najsloženijih i najrazornijih sukoba u modernoj povijesti, s ogromnim ljudskim, društvenim i političkim posljedicama.
Uzrok rata je autoritarna vladavina Bašar al-Asada, koji je preuzeo vlast 2000. nakon smrti svog oca Hafeza al-Asada, koji je vodio represivan režim. Dugotrajna nezadovoljstva, korupcija i manjak političkih sloboda izazvali su revolt građana.
Suša između 2006. i 2010. pogoršala je uvjete života, osobito na selu, što je dodatno destabiliziralo zemlju. Val prosvjeda u zemljama regije 2011. inspirirao je Sirijce da traže političke reforme i demokratizaciju. Uz pomoć zapada ili ne, prosudite sami.
U ožujku 2011., mirni prosvjedi započeli su u gradu Daraa nakon uhićenja i mučenja djece koja su crtala antirežimske grafite. Vlada je reagirala nasilno, što je izazvalo eskalaciju sukoba.
Prosvjedi su se proširili na druge gradove poput Damaska, Homsa i Alepa. Do kraja 2011., dio oporbe, uključujući vojnike koji su napustili vojsku, osnovao je Slobodnu sirijsku vojsku (FSA), koja je započela oružane napade protiv režima.
Pojavljuju se različite opozicijske grupe, uključujući islamističke frakcije poput Al-Nusra Fronta (kasnije Hayat Tahrir al-Sham).
Izvor: Facebook/Domagoj Franić
Iran, Hezbollah i Rusija podržali su Assadov režim. Zaljevske zemlje (Saudijska Arabija, Katar) i Turska podržavale su opozicijske grupe.
Do 2014., Islamska država (ISIS) osvojila je velike dijelove Sirije i Iraka, što je dodatno zakompliciralo sukob. Vlada Sirije je koristila opsade i zračne napade kako bi povratila kontrolu nad ključnim gradovima poput Homsa i Alepa.
U razdoblju od 2014.–2016. koalicija protiv ISIS-a: SAD i međunarodni partneri, započeli su zračne napade na ISIS 2014., a kurdske snage (SDF) postale su glavni saveznik na terenu.
Rusija se 2015. uključila u sukob na strani Assadovog režima, što je preokrenulo tijek rata u njegovu korist. Intenzivno bombardiranje i borbe dovele su do masovnih stradanja civila i izbjegličkog vala.
Pad Alepa (2016.) dogodio se nakon brutalne opsade, vlada je preuzela kontrolu nad Alepom, što je bio ključan preokret u sukobu.
Ostaci oporbenih snaga povukli su se u Idlib, dok su kurdske snage zadržale kontrolu nad velikim dijelom sjeveroistoka.
Turska je 2016., 2018. i 2019. izvela vojne operacije protiv kurdskih snaga i ISIS-a, uspostavljajući tampon-zone duž granice.
Trenutna situacija (od 2020.):
Trenutno Assadov režim kontrolira većinu zemlje, uključujući velike gradove.
Oporba i islamističke grupe kontroliraju Idlib (pod podrškom Turske).
Kurdske snage upravljaju sjeveroistočnom Sirijom, uz američku podršku.
Ekstremističke prijetnje: Iako je ISIS vojno poražen, njegove ćelije i dalje djeluju.
Tko koga brani ili napada u Siriji:
Vlada Sirije – Bashar al-Assad i saveznici (Rusija, Iran, Hezbollah).
Oporba – Slobodna sirijska vojska, razne islamističke frakcije.
Kurdske snage – Sirijske demokratske snage (SDF), predvođene YPG-om.
ISIS i srodne grupe – oslabile, ali prisutne u pojedinim područjima.
Međunarodni akteri: SAD, Turska, Rusija, Iran, EU.
Do sada, sukob u Siriji je prouzročio više od 500.000 mrtvih, milijune ranjenih i raseljenih.
