Dok Viktor Gotovac u Nacionalu proziva ministra Branka Bačića zbog novog Zakona o legalizaciji, dr.sc Ivica Granić mu uzvraća podsjećanjem na povijest bespravne gradnje koja seže desetljećima unatrag. Umjesto traženja rješenja, tvrdi, Gotovac nudi samo cinične opaske i politikantsku retoriku, previđajući razmjere i složenost problema koji nije nastao jučer.
“Viktor Gotovac i ‘Panem et Circenses’
Kao gost kolumnist Viktor Gotovac komentira novi ‘Zakon o legalizaciji’, koji priprema ministarstvo Branka Bačića.
Naravno da sve što dolazi od bilo koje Vlade koja nije u koaliciji s SDP-om da to ne valja, loše je, promašeno, i da je sve zapravo ‘Panem et Circenses’, to jest ‘kruha i igara’.
G. Gotovac s pravom zaključuje kako ‘… kad se zakon iz nekog razloga ne može provesti ili nije po volji naroda, odustani od zakona.’
Zatim ciničnim tonom dodaje ‘… Ili, još bolje, reinterpretiraj ga, retroaktivno, selektivno, uz osmijeh i tiskovnu konferenciju. PR dekoracija najbolja je demokracija’, zaključuje.
Riječ je, kako rekosmo, o suštini nove inicijative, legalizacije Branka Bačića, ministra Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine.
G. Gotovac pilu okreće naopako.
Kao profesionalni lijevi kritizer svega i svačega on uglavnom kritizira, ali bez ikakvog smisla, on zapravo rečeničnom verbalističkom pokušava zamagliti pravo stanje stvari i sakriti samu bit problema.
A problem je nastao, odnosno nastajao je, u prethodnih 60-70 godina, kad je ministar Bačić bio mulac u Blatu na Korčuli, i igrao se pikulama.
Spomenutim Zakonom, koji je u pripremi, Ministarstvo će dati mogućnost onim ljudima koji to nisu učinili prije desetak godina, kada je potpuno isti zakon donijela Gotovčeva draga drugarica Mrak Taritaš, da legaliziraju objekte koji su izgrađeni bez uredne dokumentacije prije 2011.g.
Svatko ima pravo kritizirati, živimo u demokraciji, ali to raditi toliko prozirno, politikantski i besmisleno, i parolaškom verbalističkom od jedne zapravo dobre inicijative, kojom će i lokalna uprava i centralna Država uprihoditi sasvim solidna sredstva, je nisko i besmisleno.
Što je Država mogla učiniti prije desetak – petnaest godina, kada se prvi put odlučilo uhvatiti u koštac s ovim nevjerojatnim fenomenom.
Kritizirati a ne predložiti barem neko rješenje zapravo je kukavičluk.
Osnovni izračuni su tada pokazali kako bespravnih objekata u Hrvatskoj ima na stotine tisuća, većina ih je bespravno sagrađena uz obalu. Moglo se, dakle, ići boljševički, onako kako g. Gotovac vjerojatno smatra da je trebalo, izdati rješenja o uklanjanju, angažirati nekoliko stotina tvrtki koje imaju bagere, potrebnu mehanizaciju i opremu, i sve skupa ‘sravniti sa zemljom’. Pritom je valjda i potpuno nebitno što učiniti s tolikim betonom, šutom, željezom.
Koliko bi to Državu koštalo, te sulude akcije rušenja? Mnogi od tih objekata priključeni su i na komunalnu infrastrukturu, imaju priključke vode, struje, što bi s time bilo?
U konačnici, kako bi reagirali ljudi, vlasnici bespravnih objekata, bi li baš tako mirno gledali sve to skupa?
Koliko bi policijskih službenika, vozila, i tako dalje, trebalo angažirati za provedbu tih akcija? Koliko bi ukupno sve to koštalo?
I umjesto da g. Gotovac, kao ozbiljan intelektualac i ugledni profesor, sve to skupa sagleda, on se politikantski sprda sa spomenutom inicijativom ministra Bačića, stavlja sve u kontekst bizarnosti i političkog populizma.
U Hrvatskoj ima toliko Juda da nema dosta škuda. Počet će se međusobno glodati da se istrijebe
Epilog: Zapravo je prava istina kako je sve započelo u vrijeme bivše propale državne zajednice, čiji je veliki apologet upravo g. Gotovac. Masovna bespravna gradnja eksplodirala je 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, a u vrijeme samostalne Hrvatske ona je minimalizirana ili potpuno nestala. Naravno da g. Gotovac u svojoj opširnoj kolumni o tome nije spomenuo ni riječ, jer svoje se ne dira.
P.s. da me se ne bi krivo shvatilo, osobno nisam zainteresiran za ovaj zakon, jer nemam nijedan objekata koji bih trebao legalizirati,napisaoje Ivica Granić.