U Hrvatskoj postoji oko 65 000 registriranih lovaca. Znači 65 000 ljudi koji rukuju i posjeduju oružje. Po nekim procjenama više od polovice njih mlađi su od 45 godina, i samo desetak posto njih služilo je vojni rok, ostali su se pozvali na priziv savjesti.
Kako možeš rukovati ubojitim vatrenim oružjem, kako možeš dobiti dozvolu za to, ako nisi prošao osnovnu obuku putem vojnog roka. Znači za služenje vojnog roka priziv savjesti, za ubijanje životinja bez priziva savjesti. Kako netko može po osnovu nekakvog tečaja, ako postoji i obavi se dobiti dozvolu za posjedovanje i rukovanje vatrenim oružjem. Možda su i ti koji ih obučavaju imali priziv savjesti za služenje vojnog roka. Kako se može obaviti psihosociološki pregled osobe i izdati mu se pozitivno mišljenje za nabavku oružja bez saznanja, dokumenta o postojanju adekvatne obuke kao što je služenje vojnog roka.
Još zanimljivije je pitanje koliko imamo policajaca koji nisu služili vojni rok radi priziva savjesti, a onda postali policajci. Kod njih nije problem obuka rukovanja vatrenim oružjem jer su to naučili tijekom policijske obuke, kod njih je problem zašto su se pozvali na priziv savjesti, radi li se o lojalnosti i odanosti državi, smatraju li da je biti policajac manje lojalno od služenja vojske.
Obavezni vojni rok, priziv savjesti ili još jedna podjela na Mi ili Oni
Kako netko može biti ministar, državni službenik prve kategorije, pa čak sudac ili tužitelj ako nije odslužio vojni rok i iskazao odanost državi koju predstavlja, zastupa i radi u njenom interesu. Neke stvari imaju nelogično ponašanje i ukazuju na karijerne ambicije bez obzira na obveze koje moraju tome prethoditi.
Ali ni to nije sve, mi smo država u kojoj su se dva ključna čovjeka vlasti pozvala na priziv savjesti i bez ustavne odredbe, kako onda da se pozivu na služenje vojnog roka odazove hrvatska mladež kad ima uzore u predsjedniku države i Vlade.
Car je gol narode hrvatski.