Dražen Jurmanović, otišao je kao maloljetnik u obranu Domovine, kao predsjednik Veteranske udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata, obratio se našem portalu da prenesemo njegovo razmišljanje o proslavi obljetnice Dana osječkih branitelja, Dana hrvatskih dragovoljaca Osječko-baranjske županije i 33. obljetnica 106. brigade ZNG RH. Njegov tekst prenosimo u cijelosti:
Poštovani, šaljem Vam tekst o jučerašnjoj proslavi Dana osječkih branitelja, Dana hrvatskih dragovoljaca Osječko-baranjske županije i 33. obljetnica 106. brigade ZNG RH. Napisao sam rezime jučerašnjeg dana, kao maloljetni dragovoljac, predsjednik Veteranske udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata i kao domoljub. Molim vas da na vašem portalu objavite taj tekst u cijelosti. Šaljem Vam i fotografije.
U petak, 28. lipnja je Dan kada je 1991. godine ustrojena osječka brigada Zbora narodne garde, ujedno, Grad Osijek je 28. lipnja proglasio i Danom osječkih branitelja, dok je županija Osječko-baranjska proglasila 28. lipnja Danom hrvatskih dragovoljaca Osječko-baranjske županije.
U gradu Osijeku postoji 48 braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga Osječko-baranjske županije, dva odbora za branitelje u sastavu grada Osijeka i županije Osječko-baranjske. Reklo bi se da je to jedna brojčana “mašinerija” branitelja koji se bore da bi očuvali Dignitet Domovinskog rata, koji se bore da bi njihovi suborci ostali u trajnom i kolektivnom sjećanju svih građana, a poglavito onih mladih.
No, u petak se dogodilo nešto što je mene osobno zabrinulo.
U petak, kada su branitelji s područja grada Osijeka došli na glavni osječki trg Ante Starčevića, gdje je bilo najavljeno okupljanje, bili smo zaprepašteni onim prizorom koji smo zatekli na trgu. Glavni osječki trg bio je blokiran. Na trgu je privremeno instaliran košarkaški teren koji je bio ograđen željeznom ogradom, a osim terena bilo je postavljeno i gledalište za publiku. Sve to je napravljeno uoči košarkaškog turnira u sklopu „Prvenstvo Hrvatske u 3X3 košarci” koji je trajao od 28-29. lipnja.
#image_title
Pitam se, da li se moralo baš taj dan organizirati daj događaj, zar organizatori turnira ne znaju da je toga dana Dan osječkih branitelja?
OK, idemo dalje ..
Grad Osijek za svoje branitelje organizirao je svečani mimohod, koji je bio sve, samo ne svečani mimohod.
Kolona se počela formirat odmah iza 18 sati, jer u 19 sati je bilo dogovoren početak turnira u košarci, pa su branitelji “smetali”. Kolonu su predvodile ratne zastave osječkih brigada i udruga, a iza njih kretao se Osječki Puhački orkestar, policija i Hrvatska vojska, vatrogasci, civilna zaštita, carina, KUD iz Tenje, djeca i obitelj poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, zatim 40 metarska hrvatska zastava koju su nosili 50-ak pripadnika navijačke skupine Kohorta Osijek, oni su uz zastavu nosili i plakat: “Osijek nikad neće biti Ocek”. Iza 40. metarske zastave kretali su se hrvatski branitelji, njih oko 200, ne više, i to uz predstavnike Osječko-baranjske županije, grada Osijeka i ravnatelje javnih tvrtki.
Prvo, ono što sam zamijetio, nigdje, kuda se kretala kolona, nije bila istaknuta hrvatska zastava, a kamoli u množini- hrvatske zastave. Zatim, branitelji koji su hodali u koloni, njih svega 100-tinjak nosili su majice koje je grad dao napraviti za tu priliku, a riječ je oko 700 majica.
Da krenemo dalje, takozvani svečani mimohod, koji je trebao biti pun ponosa, kretao se osječkom promenadom, uz obalu rijeke Drave, promenadom do bijelog pješačkog mosta, te je kolona prešla most i nastavila svečani mimohod uz lijevu oblu Drave, dakle, van grada, preko Kopike sve do katakombi, gdje se nalazi kapelica Kraljice Mira. Dolaskom do kapelice, ispred same kapelice nalazio se kordon motocikala koji su slavili 50. obljetnicu kluba i 23. moto susret MK Osijek, koji su imali proslavu od 28. – 30. lipnja. Zbog parkiranog mnoštva motocikala, kolona je teško prolazila, bolje reći vrludala.
Kada su se motocikli uklonili s prolaza, svečana povorka, mimohod s ratnim stjegovima, krenuli su na kapelicu gdje im je bio i krajnji cilj, položiti vijence i zapaliti svijeće u spomen na 1730 poginulih suboraca i građana Osijeka. Ujedno, i Kohorta je otkrila svoju spomen ploču u čast poginulih članova u Domovinskom ratu. Ploču je otkrio član Kohorte, gradonačelnik Ivan Radić ( gdje mu je obraz) i obnašatelj dužnosti župana, Mato Lukić.
Nakon što je ploča otkrivena, položeni vijenci i zapaljene svijeće svojim suborcima, Kohorta je u dogovoru s gradom Osijekom u 21 sat, priredila spektakl, zapalili su 33. baklje na bijelom (pješačkom) mostu. No, ni to nije prošlo savršeno, jer 20-ak minuta ranije krenulo je tretiranje komaraca iz zraka, gdje se stvorila ” magla” i sami pogled prema mostu je bio katastrofalan.
Dakle, od početka formiranja mimohoda, pa do samog kraja, nizali su se veliki propusti u organizaciji koji su bili jako uočljivi.
Osobno zaključujem, a sa mnom su se složili i mnogi moji prijatelji – suborci – hrvatski branitelji, ovakvo odavanje poštovanja prema hrvatskim braniteljima je ravno NULI. Ovo što je grad Osijek, na čelu s gradonačelnikom Ivanom Radićem, pripremio braniteljima Osijeka, je poniženje, a to je mogao osjetiti svaki branitelj koji se nalazio u koloni, a i svi oni izvan nje.
Kolona se kretala u tišini, uz povremene zvuke puhačkog orkestra. Čak sam i sam pokušao potaknuti sve u koloni da malo zapjevaju, ali kao da ih je bilo strah, kao da je došla zabrana pjevanja. U jednom trenutku su zapjevali, kada se prelazilo preko mosta, ali su brzo zaustavljeni. Na lijevoj obali, u blizini Kopike, Kohortaši su pjevušili kroz zvižduk ..
Da li moram spomenuti koliko mi je teško ovo pisati, ovaj žalosni i ponižavajući događaj??
U svakom slučaju .. Hvala Gradu Osijeku, hvala gradonačelniče Ivane Radiću, hvala HDZ-u i hvala Domovini …
Ja sam sa svojih nepunih 15 godina bio Domovini vjeran, i ostao sam ..a vi ??
Tada, te 1991. godine nisu postojale sile koje bi nas istjerale iz našeg voljenog Grada, no čini mi se da se to dogodilo sada.
I da.. Osijek nije, niti će ikada biti Ocek !
Foto i video Dražen Jurmanović