Pogledajte prilog RTV Herceg Bosne čiji link prilažem uz ovu objavu. Vrijedi se podsjetiti i znati. Ne zaboravljati. Hrvati jesu neizmjerno pomogli Muslimanima – Bošnjacima. To je povijesna činjenica.
Danas ta činjenica ne vrijedi ništa.
Zato ovaj prilog sa svjedočanstvima isključivo treba gledati kao podsjetnik na to s kim danas imamo posla, a ne kao stajalište na kome treba graditi politička očekivanja.
Jer, sanjajući iluzorne saveze i figurativno rečeno Drinu, ostat ćemo bez Neretve.
Piše: Marko Ljubić na Facebooku
Kad su Bošnjaci u pitanju, godinama se potvrđuje da smo pogriješili gradeći strategiju pomažući im, ali i da je daleko opasnija pogreška polaziti od toga da ta hrvatska pomoć može biti temelj trajnih političkih odnosa Bošnjaka i Hrvata.
To je Pavelićeva iluzija, koja figurira na sreću u sve marginalnijem dijelu hrvatskog naroda.
Na savezništvu ili nekakvom prirodnom prijateljstvu s Bošnjacima nema dobitne političke strategije. To se vidi iz ovog priloga RTV Herceg Bosne.
Hrvatsku pomoć su Muslimani-Bošnjaci shvatili kao hrvatsku slabost, a našu pruženu ruku kao poziciju naroda koji ne može bez njih, iako su bili pred fizičkim i političkim nestankom bez Hrvata.
Potpuna inverzija.
Pokazalo se da je savez s Bošnjacima muslimanima pogrešno uporište.
To je činjenica.
Sve ostalo je zabluda.
Ovaj prilog, svjedočanstva i povijesne istine nisu dobar pravac političkog očekivanja danas, niti smije na tome počivati bilo kakav model djelovanja Republike Hrvatske i političkih organizacija Hrvata u BiH.
Ovo je model upornog dokazivanja nemoralnom partneru da je to što radi – nemoralno.
Bošnjačka politička, medijska i vjerska vrhuška to zna, a nemoralan pristup su svjesno odabrali.
Kao i 1992., 1993. i 1994. godine, konačno, kao i 1995. godine, te po pouzdanim dokumentima i tijekom same operacije Oluja.
Nikada nisu prestajali.
Njihova perfidnost, politička nevjerodostojnost, partnersko nepoštenje i neprijateljstvo prema Hrvatima, konstanta je njihove politike i djelovanja do danas.
Bošnjački vrh danas neusporedivo više respektira Srbiju, usprkos nevjerojatnom neprijateljstvu i agresiji devedesetih, te današnjem tvrdom i nepopustljivom stavu s uporištem o opravdanosti takvog neprijateljstva.
Hrvatska ne smije kopirati Srbiju niti se tako ponašati, ali mora i Hrvatska, i svaki Hrvat uzeti u obzir i tu činjenicu. U odnosima naroda nema milosti, ni ljubavi.
Ni trajnih zasluga.
Samo interes.
Snaga.
Pa respekt.
Bošnjaci su u principu hrvatsku pruženu pomoć i ustrajavanje na prijateljstvu iskoristili i tumače kao pravo da u samoj Republici Hrvatskoj imaju status svoga na svome, s pravom da s te pozicije uništavaju Hrvate u BiH.
Tome svjedočimo još od 1991. godine, a intenzivno nakon 2000. godine.
Treba ih vratiti u njihove realne, partnerske, hladne i interesne okvire, a ako treba i – u status neprijatelja. Jer, godinama se ponašaju kao neprijatelji.
Bit stvari je u sasjecanju takvog ponašanja odmah, a ne u pozivanju političkog lupeža na moral.
To bez snage i jasno izražene kazne neće ići.
Baviti se ozbiljnom politikom podrazumijeva danas, nakon svega što su učinili prema Hrvatima i čine svakim svojim postupkom, u BiH, u Hrvatskoj i diljem svijeta, potpuno drugačiji stav i model djelovanja.
Agresora može spriječiti samo moć.
To što se događalo, njima nije bitno.
Povijesni akti prijateljstva i milosrđa više ne smiju biti bitni ni Hrvatskoj, ni hrvatskom narodu, izuzev kao povijesno uporište za stvaranje potpuno drugačije političke strategije prema Bošnjacima muslimanima.
Ponavljati danas da smo pomogli Muslimanima, zatim Bošnjacima je uz sva opravdanja – gubitnički.
Da ne znam što objavimo, oni bez da se suoče s hrvatskom snagom i moći, bez da dobiju po prstima i bez da ih se svede na ono što jesu – bezobraznog, slabašnog i o nama ovisnog partnera prema kojemu se ne smije pokazivati ni trunke poštovanja više nego zaslužuju na dnevnoj osnovi, nikada neće promijeniti svoje ponašanje.
Bošnjacima danas ne treba slati hrvatski gubitnički vapaj – pa mi smo vam pomagali, kako možete biti takvi?
To je opasno.
I izraz nemoći.
Treba im na dnevnoj bazi pokazivati – dosta je, igrat ćemo potpuno drugačije.
Prvo im treba jasno staviti do znanja da će se sve što im je dano iz Hrvatske od 1992. godine do danas kao znak poziva na prijateljstvo – poništiti.
Sve što je moguće.
Od šakom i kapom nerazumno dijeljenog državljanstva, statusa cijele te strukture u Hrvatskoj, odličja, povlastica, svega. Nositelje neprijateljskih političkih namjera se ne smije nigdje dočekivati prijateljski.
Republika Hrvatska im treba jasno staviti do znanja da ne mogu u Hrvatskoj uživati status i povlastice kao Hrvati BiH i da će ih se u svim vidovima suradnje gledati tvrdo, hladno i isključivo racionalno i prema mjerljivim zaslugama.
U međuvremenu, na svakom pedlju BiH gdje žive Hrvati Republika Hrvatska mora pokazivati i Hrvatima, i Bošnjacima, i svijetu – da je za nas BiH točno ono i onoliko, koliko je i hrvatska, te da je privilegij biti Hrvat.
Bošnjacima ne treba dokazivati ono što znaju.
Jedino što im treba dokazati je ono što do sada nisu znali, a to je – nemaju status prijatelja nego nužnog partnera. I da državu BiH tek treba graditi uz političku volju Hrvata, a bošnjačke tlapnje o BiH – jednostavno ne priznavati, niti im davati legalitet i značaj.