Piše: Domagoj Franić
Ono što je vidljivo i što je “isplivalo” kroz ovo vrijeme od početka Ukrajinskog napada na oblast Kurska je poražavajuća istina za rusiju. Naravno da ne treba spominjati nespremnost ruskih struktura na napad, bila ona “slučajna” ili ne. Isplivala je istina da ruska vojska ima ogroman problem popune kadrovima i da je posegnula za vrlo osjetljivim izborom, bacila je ročnike na crtu bojišnice.
Na rusku žalost i lekciju zapadu dogodilo se i događa se ono što sam i pretpostavio…
Ruski ročnici ne znaju kako se boriti, nisu obučeni, nisu opremljeni i jednostavno – ne žele umrijeti! Masovne predaje uveliko su bacile sjenu na “rusku nepobjedivost” i indoktriniranost narodnih masa…
Južna Koreja, Japan i SAD potvrdili suradnju u rješavanju regionalnih izazova
Zar vam nije čudno da se takve stvari događaju u kratkom vremenu i da su masovne? Mislim da se upravo događa ono čega se psihopata najviše boji, a nije bio ni svjestan da to radi…
Do sada su na crtu bacani, kako sam nedavno napisao – afrički avanturisti, imigranti, pripadnici manjina i osuđeni kriminalci. Sada su bačeni ročnici koji dolaze iz različitih dijelova ruske Federacije, dobrim dijelom vjerojatno i iz “urbane” rusije, njezinog Europskog dijela i regija.
U rat je poslan i dio “klinaca” koji ipak znaju što je to Android mobitel ili Iphone, koji znaju da postoji nešto za što je vrijedno živjeti, a to nije “rusko carstvo”, diktatura i kuhanje kaše i krumpira za preživjeti.
Ti klinci ne žele umrijeti bez novih mobitela, tehnologije, novih automobila i neostvarenih ljubavi. I jako dobro je da se jednom vrate u rusiju, bez obzira sada ili kasnije, jer uvjeren sam da će većina dati “petama vjetra” od ponovnog slanja na bojišnicu ili mobilizacije i prenijeti svojoj “generaciji” gdje su bili i za koga su poslani ginuti.
A ove generacije itekako znaju kako proširiti svoja razmišljanja i stavove među vršnjacima.
