Hrvatska kao država ima najliberalnije zakone što se tiče medijskih sloboda, no i ogromnu pogrešku u dozvoljavanju da vlasnici tih medija budu oni koji su u najmanju ruku suspektni, dozvoljeno je da stranci kreiraju medijsku sliku, utječu na percepciju javnosti i miješaju se u unutarnje stvari države po nalogu vlasnika i onih koji kroje uredničku politiku.
U Hrvatskoj nacionalne koncesije imaju osim HRT-a, odnosno HTV-a kao javnog servisa još Nova TV i RTL. Dok se za vlasnika Nove TV zna da stoji Dragan Šolak, bivši kralj video piratstva i legalni filmski distributer iz Beograda, koji je svoj inicijalni kapital stekao upravo baveći se tim, a kasnije proširio svoje poslovno, pogotovo medijsko carstvo, za RTL su podaci slabo vidljivi ili nevidljivi iako se u Fini mora nalaziti podatak o stvarnim vlasnicima. Dragan Šolak vlasnik je i kabelske televizije, zvanično internetske, koja je zahvaljujući kabelskim operaterima distribuira svoje sadržaje, po direktivi EU polulegalno, po hrvatskim zakonima oni su ilegalni jer ne podliježu hrvatskom regulatoru. Iako je to po ravnim stručnjacima vrlo lako i brzo moguće ispraviti i svesti pod zakonsku regulativu, Hrvatska to ne čini.
Mediji u stranom vlasništvu i hibridni rat
Pravo pitanje treba postaviti sigurnosnim stručnjacima, vode li ti mediji hibridni rat protiv Hrvatske i je li to dio uredničke politike i miješanja u unutarnje stvari Republike Hrvatske, ilegalnim i nezakonitim djelovanjem u vrijeme izborne, pogotovo predizborne kampanje u vrijeme izbora, nebitno koje vrste, a toga je u vrijeme izbora za Sabor i Europski parlament na tim televizijama i internetskom kanalu bilo u izobilju. Na žalost, DIP-u je jedina mogućnost bilo sjediti i gledati kako netko radi medijsku podršku nekoj političkoj opciji bez ikakve mogućnosti da intervenira u vrijeme kada to nije dozvoljeno, a kada je dozvoljeno nikome ne polažu račune, a niti političke stranke kojima je to činjeno prikazuju u troškove, a obavezni su.
Hrvatska je postala poligon za plasiranje dezinformacija, fake newsa i propagande u nečije ime i nečiju korist. Pojedinim medijima, bolje rečeno svima u stranom vlasništvu, primarni cilj je difamacija i diskreditacija stranaka na vlasti, HDZ-a i Domovinskog pokreta. Ocrniti, diskreditirati, vođeni devizom da cilj opravdava sredstvo, koriste se spinovima, izvlačenjem iz konteksta, dovođenjem političkih protivnika i navođenje na to isto te korištenjem tih izgovorenih riči izvučenih iz konteksta političkih oponenata u korist političkih istomišljenika prioritetna je odluka uredničke politike. Cilj je sinuti “skalp” svim onima koji “nekome” odgovara. Tko je taj kome to odgovara, moraju reći hrvatske sigurnosne službe.
Ciljani udar s razlogom, za nečiji račun
Zamislite da se neki imaginarni hrvatski medij registriran u Hrvatskoj, a emitira program u Luksemburgu miješa u unutarnje stvari Luksemburga, a nikome u Luksemburgu ne polaže račune. Na žalost mi u Hrvatskoj imamo sličan slučaj gdje tvrtka u Luksemburgu emitira program i radi polulegalno, ne plaća porez niti pristojbu hrvatskom regulatoru koju svi mediji plaćaju. Imamo eklatantno kršenje zakona o tržišnom nadmetanju i nelojalnoj konkurenciji, no hrvatske institucije šute, do kada.
Poslovanju u planskom minusu
Ni kod portala i tiskovinama nema nikakve razlike, većina je tajnovitog vlasništva, ali i većina ima nešto zajedničko, a to je da posluju u debelom minusu, pa tako po našim saznanjima neke kvazi televizije imaju po desetak milijuna eura minusa, a neki portali koji sebe javno prikazuju kao lijevi imaju pola milijuna eura minusa uporno difamiraju na partnerskim portalima neke druge medije šireći lažne optužbe, toliko da to pokušavaju prikazati istinom samo zato što su uređivačke politike tih medija sklone postulatu da mediji moraju biti neovisni i ne rade ono što oni rade, ne sudjeluju u organiziranom linču političara koji nisu lijeve ili još gore ekstremno lijeve provenijencije. Kome je i radi kojih interesa poslovati u minusu, i tko zapravo sanira taj minus, opet pitanje za sigurnosne službe.
Vrijeme je da se netko u ovoj državi, u interesu države i naroda koji čini tu državu pozabavi tim stvarima, jer ti mediji očigledno su dionici nečega u interesu nekoga.
