Preminuo je Josip Manolić Tu vijest za Nacional.hr potvrdila je njegova kćer.
Josip Manolić, najdugovječniji hrvatski političar, koji je s prvim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom stvarao HDZ i borio se za formiranje neovisne i suverene hrvatske države, a bio je i drugi hrvatski premijer te obnašao druge visoke dužnosti, 22. ožujka proslavio je svoj 104. rođendan.
Uoči jednih od najzanimljivijih parlamentarnih izbora u novijoj hrvatskoj povijesti, Manolić je građanima Hrvatske kratko, ali jasno poručio: “Najvažnije je da što više ljudi izađe na izbore i da izbori budu pošteni. Pobjednik neka stvori Vladu koja će omogućiti svim ljudima dobar život.”
Josip Manolić (Kalinovac kraj Đurđevca, 22. ožujka 1920.), hrvatski (prije jugoslavenski) političar, drugi predsjednik Vlade Republike Hrvatske, a prvi u Republici Hrvatskoj, prvi predsjednik Županijskog doma Hrvatskog sabora, partizanski borac u Drugom svjetskom ratu, hrvatski obavještajac i bivši visokopozicionirani pripadnik UDBA-e.
Početak Drugoga svjetskog rata, okupacija Kraljevine Jugoslavije i uspostava NDH, zatječu ga u Novoj Gradiški. Bio je sudionik NOP-a od 1941., gdje je dobio nom de guerre Abesinac i Crni Joža, kada se u Novoj Gradiški uključio u ilegalnu aktivnost protiv vlasti NDH, koje su ga uhitile u svibnju 1941., te je bio pritvoren u zatvoru u Novoj Gradiški, potom prebačen u Slavonsku Požegu, odakle je pušten, te se prebacio u Zagreb, gdje je nastavio s ilegalnim radom, do listopada 1942., kada se prebacuje na oslobođeni teritorij. Kraj rata dočekao je na mjestu načelnika opunomoćstva Ozne za Okrug Bjelovar.[2]
Rođen je u obitelji Ivana i Kate Manolić (rođene Nađ – Đođ), kao najmlađi od četvero djece. Kada mu je bilo šest godina, 1926., umire mu otac, od posljedica Prvog svjetskog rata, te mu se majka preudala. Odrastao je uz starijeg brata, dvije sestre, te četvero djece iz očuhove obitelji.[1] Kad mu je bilo osam godina, s obitelji se preselio iz Kalinovca u Orlovac blizu Nove Rače. U Bjelovaru je završio srednju obrtničku školu, smjer za postolara.
Politikom se počeo baviti 1937. godine. Već sljedeće godine postaje omladinskim i sindikalnim rukovoditeljem. Za vrijeme Drugog svjetskog rata (1941. – 1945.) postaje organizacijski sekretar PK SKOJ-a za Hrvatsku. Bio je član SKOJ-a od 1938., dok je u Novoj Gradiški primljen u članstvo KPJ-a negdje u rujnu 1939.godine.