Piše Zlatko Dernaj
Uoči izglasavanja novog Generalnog urbanističkog plana Osijeka koji je prošao javni uvid i ima bezbroj nelogičnosti te je u najmanju ruku potpuno neambiciozan, niti donosi nove iskorake razvoja i konačnog uređenja grada na europskoj razini, minimalizira Osijek i vraća ga stoljeće unazad, pa je važno i potrebno osvrnuti se na isti urbanizam bez ikakve vizije. Urbanizam Osijeka već se desetljećima vrti oko istih tema, ali bez nekih suvremenih i provedivih rješenja, često iznova redefinira stanje od parcele do parcele, rade se samo dopune starog GUP-a, bez cjelovitog promišljanja grada i suvremenih prostornih potreba. Odustajanje od razvoja grada jednako je potpisivanju kapitulacije što je odraz nekompetentnih politika i sveopćeg neznanja. GUP koji ne nudi ništa novo na prometnom, infrastrukturnom, graditeljskom i hortikulturnom planu zapravo je još jedno neracionalno trošenje proračunskog novca.
Najnovija urbanistička ekshibicija navodnih “stručnjaka” pored parkiranja na kolniku najprometnije gradske avenije je postavljanje novih stupova na potezu od Trga Ante Starčevića do skretanja na Gornjodravsku obalu po sredini Strossmayerove putem kojih će biti osigurano napajanje tramvajske mreže električnom energijom u okviru rekonstrukcije tramvajske pruge, druge u posljednjih 5 godina. Kako se sada radi o Europskom projektu moramo se zapitati gdje su projektanti vidjeli ugrađene stupove po sredini izuzetno frekventne prometnice, te još parkiranje po istoj?
Urbanizam u Osijeku otkako je trasiran i vođen interesnim lobijem megalomanskih “rođo” graditelja uz pogodovanje osječkih činovnika došao je do svoje najprizemnije točke pa je vizual nekadašnjeg “malog Beča” potpuno devastiran i uništen do neprepoznatljivosti.
Foto Zlatko Dernaj
Kada bi počeo nabrajati remek djela krezubog grandomanskog urbanizma trebalo bi o istom napisati barem deset kolumni, no moram spomenuti strateške pogreške kojima je načinjena nemjerljiva šteta građanima Osijeka i razvoju grada.
Prije svega građani Osijeka taoci su i žrtve prometne nestručnosti pa iz preizgrađene Retfale do Bolnice i istočnog dijela grada trebaju u prometnim špicama isto vremena kao do spoja Slavonike sa autocestom A3. Stručnjaci Zavoda za urbanizam i izgradnju Osijek davne su 1984. godine sukladno razvojnom GUP-u Grada Osijeka realizirali produžetak Avenije Hrvatske Republike prema Ilirskoj ulici. Time je Osijek trebao dobio brzu cestu koja bi znatno ubrzala gradski promet. Uz trasu avenije tada bi se mogle graditi višestambene zgrade te bi grad trajno promijenio ruralni vizual zapadnog dijela grada. Osijek je u vrijeme izrade tog projekta dobio važan podvožnjak na Vinkovačkoj ulici sa četiri prometna traka i tramvajskom prugom, kasnije i najveći gradski kružni tok na raskrižju Đakovština, pješački most na Dravi, brojna moderna stambena naselja i drugo. Sve je ovo slika grada koji je u to vrijeme imao brojne tvornice i veliki broj radnika. No, nametnuti rat i brutalna agresija promijenila je tijek razvoja grada na Dravi i produžetak avenije nikada nije realiziran. Tada je zaustavljen još jedan strateški projekt izgradnje tvornice automobila “Honda” japanskih investitora uz MIO Standard na istočnom ulazu u Osijek.
Osječki urbanizam u trideset poslijeratnih godina umjesto planskog i razvojnog dobio je sve elemente pojedinačnog i točkastog na osnovu interesa pojedinaca unutar novog kapitalističkog društva. Planovi grada po mjeri čovjeka prilagođeni su interesnim lobijima pa grad gubi svoju prepoznatljivost i poprima nakaradne elemente. Ne poštuju se više prostorni i urbanistički planovi, niti građevinske linije, novi višestambeni objekti interpolirani su uz prizemne objekte te strše na prometnicu. Neplanska i stihijska gradnja ne uvažava katnost, visinu, vizual, uz potpunu izgrađenost gradilišta bez potrebnih parkirališta zatrpala je grad koji je zapadnom dijelu gotovo ugušen. Najnoviji urbanistički debakl je izgradnja jednotračnog podvožnjaka na glavnom ulazu u grad na Čepinskoj cesti i Gimnazija na prostoru uz nogometni stadion “Opus Arena” gdje svaki razboriti pozicionirani dužnosnik težio izgraditi etažno parkiralište i dugoročno osigurati prihode gradu. Najavljena izgradnja elitističkog stambenog naselja s nekakvim sportskim akceleratorom i bazenom u sklopu kvazi brownfield projekta nekadašnjeg OLT-a, eklatantno je pogodovanje privatnom interesu umjesto izgradnje potrebnih javnih sadržaja na visoko vrijednom urbanističkom prostoru između dvije najvažnije gradske prometnice, uz Sveučilišni kampus i KBC Osijek. Isto elitističko naselje može se izgraditi u bloku omeđenog Ružinom, Županijskom, Gundulićevom i Aninom ulicom uz konačno izmještanje “Unikoma” iz središta grada.
No, kome je još važan javni interes osim rijetkih svjesnih zagovaratelja razvoja Osijeka kao Slavonske i Europske regionalne metropole.
Slavni William Shakespeare davno je mudro podsjetio kako “Nema većega mraka od neznanja”. Znanje i spoznaja mogu biti izvor velike moći za pojedinca i društvo, ali samo za onog čovjeka koji je to znanje primijenio i koji je sposoban promijeniti sebe i svoje postupke u skladu s tim znanjem za potrebe razvoja zajednice. Osijeku trebaju nova znanja i operativna strategija razvoja ili će budućnost grada biti obilježena daljnjim iseljavanjem i smanjivanjem.