Priča da je HDZ stranka desnog centra samo je mantra sadašnjeg predsjednika stožerne stranke u Hrvata, no je li još uvijek stožerna postaje jako upitno. Jedan stari član HDZ-a, jedan od onih koji su je stvarali i na svakim izborima ginuo za stranku, još prije nekoliko godina rekao je- Da sam htio biti član HNS-a, bio bih član HNS-a, ne HDZ-a. Prvi hrvatski predsjednik i prvi predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman znao je balansirati između dva krila stranke, onog lijevog i onog desnog i na tim postavkama stranke stvarao državu. Današnji predsjednik stranke, Andrej Plenković odveo je stranku tamo gdje nikada nije bila, u centar i to više lijevom centru.
Plenković nikako ne uspijeva shvatiti rečenicu Ivana Aralice da stranka ne može letjeti bez oba krila, a Plenković je odrezao desno krilo i sad pada bez kontrole vukući za sobom i stranku. Rezultat njegovog kandidata na predsjedničkim izborima u stvarnosti je njegov rezultat, njegova sramota, njegova kataklizma. Plenković je uspio promijeniti HDZ, ali nje uspio promijeniti biračko tijelo. Onih koji su glasanjem za kandidata HDZ-a i sam HDZ glasali s podsvijesti da glasuju za “Vranju” sve je manje, a zbroj rezultata desnog biračkog tijela, uključujući i one koji su glasali za Milanovića najbolje pokazuje kamo je odlutao Plenković i zato je direktni krivac za katastrofalan rezultat oktroiranog kandidata.
Nikada rat ne gubi vojska, rat gube vojskovođa i generali, a ovaj rat je izgubio Plenković i kukavička bulumenta oko njega jer mu se vođena svojim interesima i kukavičluku nije suprotstavila odabiru predsjedničkog kandidata. Njegov kandidat je primjer osobe za kojeg birači, ali prije svega članovi HDZ-a ne žele. Kandidat za člana gradskog komiteta saveza komunista 1989 u vrijeme stvaranja države, dragovoljac u miru, dezerter prije prvog ispaljenog metka, osoba koja za sebe tvrdi da je liberalni konzervativac, nešto što u politici ili uvjerenju ne postoji, postao kamen oko vrata HDZ-u, ali i Plenkoviću, uteg koji je zapravo samoubojstvo s predumišljajem i to ne samo Plenkovićevo samoubojstvo već i samoubojstvo stranke. HDZ treba reset, vraćanje na tvorničke postavke i to hitno, jer ako se to ne napravi stranka će otputovati u ropotarnicu povijesti jer ovakav HDZ ne treba nikome.
Sinoć je Ivana Kekin otvoreno podržala Zorana Milanovića u drugom krugu koji će biti formalnost, ali moguće još veća katastrofa žrtvenog janjeta u liku i dijelu Dragana Primorca. Nitko nije čuo ni jednog drugog kandidata da će on podržati Dragana Primorca u drugom krugu, to nije učinila ni Marija Selak Raspudić, niti Tomislav Jonjić, Branka Lozo, a pogotovo Miro Bulj. Nisu i neće nikada, neće jer jer Primorac antipod njima, a još više Plenković, čovjek kojem se opet događa Đogaš, a on i njegova poslušna svita to nisu shvatili iako je to svima bilo jasno puno prije jučerašnjih izbora.
Plenković i koruptivno klijentelistički poslušnici okupljeni oko njega ne razumiju da će se ovaj rezultat HDZ-a, ne Primorca reflektirati na lokalne izbore, da ne govorimo o mogućim izvanrednim parlamentarne izbore jer ova vlada nema dug rok upotrebe. Ova vlada liči na konzervu koja je iz vana zdrava, a unutra puna plijesni i pokvarena. Vlada je kao zadnji jesenji list na drvetu koja opstaje dok se taj list ne otkine, a malo nedostaje, dovoljno je da netko iz vlade završi pod istragom i optužnicom.
