Dovoljan je samo jedan dolazak istražnih tijela u neku od gradskih tvrtki da maske o “transparentnom i odgovornom upravljanju” potpuno padnu. Najnoviji potres u zagrebačkim komunalnim redovima, koji je rezultirao ekspresnom ostavkom vodećeg čovjeka ključne gradske podružnice, ponovno je aktivirao dobro poznati obrambeni mehanizam aktualnog gradonačelnika. Njegovu igru prebacivanja ili bježanja od odgovornosti, Pilatovskog pranja ruku razotkriva Dina Dogan, zastupnica u Skupštini Grada Zagreba
Dok se javnosti pokušava nametnuti narativ o tome kako vrh gradske vlasti nema nikakve veze s kadrovskim križaljkama unutar komunalnog mamuta, matematika i zakoni govore potpuno suprotno. Iza kulisa Holdinga ne kriju se autonomna tijela, već jasna politička vertikala koja ima svoje ime i prezime. Pročitajte cjelokupnu objavu Dine Dogan na društvenoj mreži:
Direktor zagrebačke Vodoopskrbe i odvodnje Marko Blažević podnio je ostavku nakon što su istražna tijela pokrenula izvide povezane s poslovanjem te tvrtke. Tomašević je odmah objasnio da direktora nije imenovao on, nego uprava Holdinga. Oprao ruke i gotovo?
Ali hajde da malo razbistrimo tu priču. Skupština Zagrebačkog holdinga ima samo jednog člana, a to je Grad Zagreb. A tko sjedi kao predstavnik tog jedinog člana? Tomislav Tomašević, Danijela Dolenec i Luka Korlaet. Skupština Holdinga jest Tomašević i njegova dva zamjenika, ništa više i ništa manje. Tko imenuje Nadzorni odbor Holdinga? Ta ista skupština. Tko imenuje upravu Holdinga? Ta ista skupština. Tko je ta skupština? Tomašević.
Dakle, kada kaže da “uprava Holdinga imenuje direktore”, a ne on, to je tehnički istina u onoj mjeri u kojoj je istina da nije sam zatvorio vrata. Netko drugi ih je zatvorio, ali on je postavio tog nekoga, punio je Nadzorni odbor koji nadzire tu upravu, i sjedi na čelu skupštine koja ima zadnju riječ u cijeloj strukturi.
Ovo nije delegiranje odgovornosti. Ovo je njezino skrivanje iza vlastite sjene. Kad stvari idu dobro, Tomašević je zaslužan za svaki postavljeni semafor i svaku zasađenu sadnicu. Kad stvari krenu naopako, odjednom postoje uprave, nadzorni odbori i procedure koje su “neovisne o njemu.”
Selektivna odgovornost nije upravljanje gradom. To je politički self-service.
Tomašević: “Kostanjević nije član Možemo, njega je imenovalo Upravno vijeće ustanove”
