Saborska zastupnica platforme Možemo!, Ivana Kekin, ponovno je aktivirala svoj putujući politički teatar, ovaj put pod šatrom kampanje “Javno zdravstvo DA, Medikol NE”. Glavna kulisa njezine najnovije karlovačke predstave postao je tamošnji HZZO i činjenica da država već 16 godina plaća usluge magnetne rezonance (MR) privatnoj poliklinici “Vura”, budući da karlovačka bolnica nema vlastiti uređaj. Kekin je, u maniri iskusne populističke dirigentice, odmah podigla palicu i zasvirala teške optužbe o “izvlačenju javnog novca”.
Međutim, kada se razgrne ta magla vješto upakiranog pravedništva, na čistac izbija ključno pitanje: kuca li ovdje doista srce za pacijente ili svjedočimo prokušanom receptu jeftinog ideološkog populizma koji služi za skupljanje političkih žetona i privatne ratove?
Ideološko sljepilo: Pacijenti kao živo meso na oltaru politike
Kekin matematički precizno maše brojkom od 835.000 eura, koliko je u dvije godine isplaćeno poliklinici “Vura”, tvrdeći da je time praktički kupljen cijeli uređaj. No, dok ona u tome vidi isključivo zavjeru epskih razmjera i “namjerno piljenje grana javnog zdravstva”, gola stvarnost na terenu nudi posve drukčiju dijagnozu.
Što je alternativa njezinoj rigidnoj ideologiji? Da HZZO nije sklopio ugovor s privatnikom, karlovački pacijenti ne bi bili samo brojke na papiru – postali bi prognanici koji moraju hodočastiti u Zagreb ili Rijeku, čime bi se ionako nepregledne liste čekanja pretvorile u prave prometne čepove. Suradnja s privatnim sektorom u trenucima kada javni sustav boluje od nedostatka kapaciteta nije nikakav “kriminalni model”, već uobičajena europska premosnica kojom se spašavaju životi. Znači li to da bi, prema doktrini Možemo!, pacijenti trebali gladovati pred zaključanim vratima javnog sustava samo da se ni jedan euro ne bi prelio privatnoj ustanovi koja posao odrađuje odmah?
Osobni ratovi pod krinkom općeg dobra
Napadajući model suradnje u Karlovcu i gurajući ga u isti koš s Medikolom, Ivana Kekin navlači odoru moralnog suca hrvatskog zdravstva. No, maske brzo padaju kada se postavi pitanje: je li ova njezina ofenziva vođena stvarnim nagonom za popravak sustava ili je riječ o čistom osobnom obračunu i agresivnom jurišu na politički Olimp preko leđa bolesnih ljudi?
Kritizirati s govornice je najlakši sport na svijetu, pogotovo kada se u mikrofon sipaju dramatične brojke o stotinama dana čekanja na kardiologa ili psihijatra. No, upiranje prstom bez donošenja hitnih, opipljivih i financijski održivih rješenja obična je politička bižuterija. Građanima Karlovca ne trebaju peticije koje služe kao pogonsko gorivo za nečiju karijeru, niti im treba saborsko povjerenstvo da im očita nalaz. Treba im funkcionalan uređaj.
Pitanje koje razbija populizam: Hoćete li osigurati novac ODMAH?
Ako je situacija u Karlovcu doista tako dramatična kako to Kekin opisuje, i ako je ugovor s privatnikom smrtni grijeh, vrijeme je da ekipa iz Možemo! konačno baci karte na stol i pokaže ima li išta osim praznih obećanja.
Pitanje je izravno i ne dopušta skretanje s teme: Ako smatrate da je ovaj model štetan i neodrživ, hoće li vaša stranka, umjesto pukog ljepljenja plakata i sakupljanja potpisa, podnijeti konkretan amandman na proračun i osigurati novac za hitnu kupnju MR uređaja u Karlovcu ODMAH?
Lako je jahati na valu opravdanog gnjeva pacijenata i glumiti spasitelja. Prava državnička i politička odgovornost počinje tamo gdje jeftini teatar prestaje – na pronalaženju živog novca u proračunu i povlačenju konkretnih poteza, a ne na stalnom prebacivanju loptice i vođenju ideoloških ratova preko leđa onih koji nemaju vremena čekati njihove političke zrelosne ispite.
Izvor: Hrvatski glasnik / Hina
