Nakon sedam godina ustrajne pravne borbe, Ivica Marijačić, glavni urednik Hrvatskoga tjednika, dočekao je prvostupanjsku presudu kojom su novinarka Tamara Opačić i urednik Saša Milošević, USKOK-ov optuženik proglašeni krivima za klevetu. Sud je utvrdio da su navodi objavljeni u Biltenu Srpskoga narodnog vijeća (SNV), prema kojima Marijačić i njegov list promiču mržnju i nasilje, bili neutemeljeni i zlonamjerni.
Međutim, umjesto završetka priče, presuda je pokrenula neviđenu lavinu pritisaka na pravosuđe. Marijačić u svom obraćanju otvoreno progovara o Huškačkoj kampanji koja se vodi protiv sutkinje Ive Kero i pokušajima da se na Županijskom sudu sruši presuda. Marijačić otvoreno progovara dvostrukim mjerilima hrvatskog pravosuđa u kojem su, prema njegovim riječima, zaštićene „nedodirljive kaste“ poput Milorada Pupovca i pratećih nevladinih udruga, dok su hrvatski novinari prepušteni sami sebi.
Marijačićevo obraćanje prenosimo u cijelosti:
“Nakon što je Općinski sud u Zagrebu prihvatio moju tužbu i osudio novinarku srpskih Novosti Tamaru Opačić te urednika Sašu Miloševića zbog kaznenog djela klevete počinjenog protiv mene, počela je nevjerojatna huškačka kampanja protiv zagrebačke sutkinje Ive Kero koja je odlučila u tom predmetu, kao i kampanja protiv Hrvatskoga tjednika i mene kao urednika. Predvode je novinari u Pupovčevim Novostima, odvjetnica Lina Budak i drugi koji zastupaju to gnijezdo. Uključio se, kako vidimo, i P.E.N., udruga propalih i netalentiranih pisaca, a zatim i druga glasila.
Sada se čini sve kako bi Županijski sud prihvatio njihove žalbe i ukinuo tu presudu. Riječ je, naravno, o nezakonitom i kažnjivom pritisku na pravosuđe nakon prvostupanjske presude.
Godine 2018. u Biltenu Srpskoga narodnog vijeća spomenuti dvojac iz Novosti oklevetao je mene kao urednika i Hrvatski tjednik, navodeći da promičemo najsuroviji oblik mržnje prema Srbima te da potičemo i zagovaramo nasilje i povijesni revizionizam. Tada su u Biltenu optužene i druge javne osobe, sve one koje ukazuju na pročetničko i velikosrpsko djelovanje u Novostima i kritički se osvrću na rad Milorada Pupovca. Neki od njih, poput novinara Juriča i Ljubića, glazbenika M. P. Thompsona te umirovljenog časnika Marka Skeje, također su tužili autore pamfleta u SNV-u, ali su u međuvremenu ili odustali ili izgubili sporove.
Moj odvjetnik Mate Knezović i ja bili smo ustrajni i dobili smo ovaj spor. Borili smo se sedam godina, opširno svjedočili i dokazali da su nas Pupovčevi ljudi u Biltenu oklevetali u zemlji i inozemstvu (jer je Bilten predstavljen i na međunarodnoj razini) te nam pričinili nemjerljivu gospodarsku štetu s obzirom na to da su mnogi odustali od čitanja HT-a nakon što smo javno etiketirani kao fašisti.
U pokušaju da argumentiraju objavljene klevete protiv mene, novinarka Opačić i urednik Milošević predstavili su na sudu niz naslovnica Hrvatskoga tjednika kao dokaz. Tako im je, uz ostale, naslovnica „Krvavi Titov zemljovid“, na kojoj su označena sva mjesta masovnih partizanskih zločina nad Hrvatima (dakle, notorna istina), postala govor mržnje. Naslovnica HT-a s intervjuom s Markom Skejom ih vrijeđa jer Skejini brkovi podsjećaju, kako su rekli, na Hitlerove. Sud je, naravno, odbacio njihove komične “dokaze” i prihvatio moju tužbu. Njih dvoje osuđeno je na 1500 eura odštete, ali ni to neće platiti ako u određenom roku ne ponove slično ili isto kazneno djelo. Dakle, kazna je simbolična.
Ne znam hoće li Županijski sud pokleknuti pod ovim snažnim pritiscima da se presuda ukine. Moguće je, poštovani čitatelji, i uopće nisam optimist. Raspored moći u hrvatskome društvu je takav da se u hrvatskom pravosuđu nitko više ne usuđuje osuditi novinare ili javne osobe koje zastupaju velikosrpska, projugoslavenska ili četnička stajališta. U ovom predmetu izmijenilo se četvero ili petero sudaca u Zagrebu; svi su vidjeli da je stanje spisa u moju korist, ali su se jednostavno plašili osuditi Srbe pa su napuštali predmet i prepuštali ga drugima.
Sudovi u Hrvatskoj, napose u Zagrebu, plaše se osuditi Pupovca, Dežulovića, Danku Derifaj i slične, jer znaju da iza njih stoje nevladine udruge, tzv. HND, političke stranke, MUP… Iza nas hrvatskih novinara ne stoji nitko. Oni i kad izgube proces, ne gube ništa jer im sve troškove podmiruju drugi, a u konačnici ih snosimo mi. Mi i kad dobijemo spor – gubimo, jer sami godinama snosimo troškove postupka.
Oni mogu psovati i vrijeđati Vukovar (“Jebo vas Vukovar”), mogu pljuvati po Oluji i RH, vulgarno podmetati ljudima što god žele, mogu krasti javni novac i ne polagati nikome račune, mogu provaljivati u tuđe domove, mogu beskrupulozno lagati, ali prolaze nekažnjeno. Mogli su, u konačnici, i aktivno sudjelovati u agresiji na RH, a vi im to ne smijete javno reći.
Pokoreni suci vježbaju pravni poredak nad hrvatskim novinarima. Samo onaj tko je stjecajem okolnosti upućen u funkcioniranje sustava u Hrvatskoj zna o kakvim je nakaradnim odnosima riječ i zna da je od Hrvatske ostalo samo ime. Nedavno sam to pokušao ilustrirati na primjeru dviju presuda. Isti je Županijski sud 2014. godine oslobodio Boljkovca optužbe za ratni zločin iako je i sam sudac priznao da postoje dokazi, ali dovoljni samo za optužnicu, ne i za presudu. Dvije godine poslije, Merčepa je osudio na sedam godina zatvora iako je isti sud priznao da nije zapovjedio ni počinio zločin, već je kriv samo zato što ga nije spriječio.
Poštovani čitatelji, za desetak dana objavit ću u Hrvatskom tjedniku opširan prilog i o nekim drugim slučajevima iz kojih se vidi kako se hrvatsko pravosuđe, odnosno oni koji mu diktiraju ponašanje, iživljava nad Hrvatskim tjednikom. Nikada se nije tako iživljavalo ni nad jednim medijem; nikada se takav potez ne bi usudili povući prema Novostima ili Jutarnjem listu, na primjer.
Oduvijek, unatoč svim teškoćama i problemima, izbjegavam o sebi i HT-u pisati kao o žrtvi. Ne podnosim lamentiranje, radije se borim koliko god mogu, ali postoje situacije kada jednostavno u vlastitoj državi ne možete podnijeti činjenicu da se laž, bezakonje i mržnja prema ovoj zemlji i narodu privilegiraju i nagrađuju, a čestit rad kažnjava.”