Jedan od ključnih razloga zašto je čin bacanja vijenca u Borovo selo postao još kontroverzniji je povezanost čelnika udruge VeDRA s bivšom kontroverznom veleposlanicom Srbije u Hrvatskoj, Jelenom Milić, što je izazvalo dodatnu zabrinutost u javnosti. Naime, prema izvještajima i informacijama iz medija, čelnik VeDRE je u prošlosti imao više puta kontakt s Milić, a najpoznatiji incident dogodio se kada su zajedno vikali “Srbija do Grenlanda”, što je fraza s jasnim političkim i nacionalističkim prizvukom. Ovaj skandalozni trenutak, koji je bio snimljen i široko prepoznat kao provokacija, duboko je uvrijedio mnoge građane Hrvatske, ali i međunarodne aktere koji prate političke odnose u regiji.
Ovaj incident nije samo pokazatelj neosjetljivosti, već i ozbiljne političke nespretne igre. U trenutku kada je odnose između Hrvatske i Srbije još uvijek obasjana naslijeđem rata i postratnim tenzijama, ovakvi potezi čelnika udruge VeDRA mogu se interpretirati kao podjela, a ne kao težnja ka pomirenju, kako su to oni sami predstavljali. Pomirenje, kao proces koji uključuje poštovanje svih žrtava i prava naroda na istinu i pravdu, ne može se ostvariti na temelju davanja političkih signala koji dovedu do dodatnog pogoršavanja međusobnog povjerenja.
Ove okolnosti, u kombinaciji s nedavnim bacanjem vijenca u Borovo selo, čine ovu udrugu duboko polarizirajućim faktorom na političkoj sceni Hrvatske, čime se postavlja pitanje njihove istinske motivacije. Jesu li njihovi postupci zaista usmjereni prema pomirenju, ili su više usmjereni na izazivanje provokacija, duboko podcjenjujući žrtve Domovinskog rata i opasnosti koje takvi postupci mogu izazvati?
Pratnja hrvatske policije: Znak institucionalne podrške ili nesvjestan previd?
Jedan od najzagonetnijih aspekata ovog incidenta je pratnja koju su članovi udruge VeDRA imali od strane hrvatske policije. Iako policija često ima zadatak osiguravati javni red i mir, činjenica da je pratila osobu ili grupu koja provodi ovakvu provokaciju, izaziva legitimna pitanja o namjeri i odgovornosti službenih vlasti.
Je li to bio nesvjestan previd ili se time nastojala signalizirati institucionalna podrška određenim inicijativama koje nisu utemeljene na konsenzusu, ostaje pitanje za daljnje analize. Bez obzira na intencije, ovakvi postupci mogu stvoriti dojam da se na neki način podržava čin koji nije samo politički neprihvatljiv, već duboko emocionalno povređuje žrtve rata.
Reakcije branitelja: Ovdje se ne radi o pomirenju već o smišljenoj provokaciji
Reakcija hrvatskih branitelja, koji su spriječili daljnje bacanje vijenca u Vukovaru, pokazuje koliko je ovaj incident za mnoge bio prijetnja dubokim emocijama i sjećanjima na strašne godine rata. Branitelji su u tom trenutku nastojali obraniti svoj grad i čast svojih poginulih kolega, kao i zaštitu dostojanstva žrtava Domovinskog rata. To je, uzgred rečeno, i njihovo pravo – pravo na poštovanje žrtava svojih sunarodnjaka i onih koji su dali život za slobodnu Hrvatsku.
Njihov čin sprječavanja bacanja vijenca simbolizira ne samo otpor prema provokaciji, već i nastojanje da se očuva povijesna istina i poštovanje prema onima koji su poginuli, a ne činiti ih “nevidljivima” kroz pojednostavljivanje ili relativizaciju povijesti.