Ustavnom odlukom koju je Sabor donio tog 25. lipnja 1991. godine, a koja ima samo sedam točaka, Republika Hrvatska proglašava se suverenom i samostalnom državom. Ističe se kako tim činom Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ te postupak za međunarodno priznavanje.

Isti dan  Sabor je donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.

Zasjedanje trajalo neprekidno osam dana

Svečana sjednica Hrvatskog sabora održana 25. lipnja 1991. bila je vrhunac zasjedanja koje je počelo 18. lipnja i neprekidno trajalo osam dana. Na njoj su doneseni državnopravni akti na temelju kojih je Hrvatska konstituirana kao samostalna i suverena država.

Da se Hrvatska proglašava samostalnom i suverenom državom objavio je toga dana prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

„S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom“, izjavio je Tuđman.

Pozvao je vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju „čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta“.

Njegove riječi “živjela nam vječno samostalna i suverena Republika Hrvatska”, zastupnici su popratili dugotrajnim pljeskom i pjevanjem himne Lijepa naša domovino!

Politička javnost tu sjednicu pamti i po rečenici koju je nakon izglasavanja akata ključnih za suverenost i samostalnost izgovorio tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan, koji je vodio svečanu sjednicu.

Domljan: Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!

„Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život!“, poručio je Domljan, koji je u kasnijim intervjuima otkrio da nije pripremio nikakav govor te da mu je ta rečenica „u zadnji čas pala na pamet“, čime je ušao u nacionalnu povijest.

Okolnosti u kojima je Sabor donio povijesnu odluku o razdruživanju bile su iznimno teške. Pobuna dijela lokalnih Srba, započeta u kolovozu 1990. i u javnosti poznata kao balvan-revolucija, uz potporu JNA postupno je prerastala u rat. Tome su prethodili krvavi Uskrs na Plitvicama, sukob u Borovu Selu i ubojstvo 12 hrvatskih redarstvenika.

Neuspješnima su se pokazali i pokušaji političkog rješavanja krize kroz sastanke predsjednika jugoslavenskih republika.

Europska zajednica pokušala je zaustaviti krizu Brijunskom deklaracijom od 8. srpnja 1991., kojom su Hrvatska i Slovenija prihvatile tromjesečni moratorij na provedbu odluka donesenih 25. lipnja. Nakon isteka moratorija, Hrvatski sabor je 8. listopada 1991., dan nakon što su zrakoplovi JNA raketirali Banske dvore, donio odluku o raskidu „državnopravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama Hrvatska tvorila dosadašnju SFRJ“.

Od 2001. do 2019. godine 25. lipnja obilježavao se kao Dan državnosti, bio je državni blagdan i neradni dan. U prvom desetljeću moderne hrvatske države taj se blagdan slavio 30. svibnja, u spomen na konstituiranje prvoga demokratski izabranog višestranačkog Hrvatskog sabora 1990. godine, nakon desetljeća komunističkog sustava i jednostranačja.

Izmjenama Zakona o blagdanima iz 2019., koje su stupile na snagu 2020. godine, Dan državnosti vraćen je na 30. svibnja, dok je 25. lipnja proglašen Danom neovisnosti. Od  državnog blagdana i neradnog dana postao je spomendan i redovni radni dan.- Hina