Robert Čulina, dipl. ing, pukovnik Hrvatske vojske u mirovini poslao je otvoreno pismo predsjedniku Vlade Republike Andreju Plenkoviću i predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću s zahtjevom za objašnjenjima vezanim ra recentna događanja u Hrvatskoj. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti_
Predsjedniče Vlade Republike Hrvatske, gospodine Plenkoviću,
Predsjedniče Hrvatskoga sabora, gospodine Jandrokoviću,
Ponukan nizom odluka, kao i najava odluka čelnika lokalnih zajednica, koje su pritom podržali tzv. „vodeći mediji”, a kojima se diskriminiraju građani Republike Hrvatske, osobito pripadnici braniteljske populacije, slobodan sam Vam uputiti ovo otvoreno pismo.
Krenimo redom:
1. Krajem devedesetih godina postali smo „opasni za društvo”.
2. Početkom 2001. godine proglašeni smo „prekobrojnima”, a najbolji među nama izopćeni su iz društvenih zbivanja, dok su primat preuzeli „školovani kadrovi”, većinom s vojnih akademija bivše JNA i s njima povezanih fakulteta, oblikovani istom ideologijom i pedagoškim standardima.
3. Tijekom 2012. godine, dolaskom gospodina Milanovića na čelo Vlade Republike Hrvatske, ponovno je provedena čistka kadrova u državnoj upravi. Tisuće su ljudi napustile sustav, a na njihova su mjesta ponovno dovedeni oni s obrazovanjem i svjetonazorom kakav je već ranije spomenut.
4. Iako su takvi potezi donekle očekivani od vlada koje su preuzele vlast 2000. i 2012. godine, zabrinjava činjenica da su kasnije vlasti prihvatile i nastavile s provođenjem istih odluka. Time je počinjena dvostruka diskriminacija istih ljudi, i to bez ikakvih jasnih kriterija koji bi takvo postupanje opravdali.
S obzirom na to da ste Vi odgovorni za donošenje pravnih akata i njihovo provođenje u svakodnevni život građana, smatram da je krajnje vrijeme da se, kroz dosljednu primjenu pozitivnih propisa Republike Hrvatske, osigura ravnopravnost svih građana i pravnih subjekata, osobito u pogledu jednakog pristupa imovini Republike Hrvatske i imovini jedinica lokalne samouprave.
Ovo pismo pišem potaknut nedavnom izjavom gospodina Tomaševića, kojom je istaknuo da neće dopustiti najam prostora gospodinu Marku Perkoviću, prostora koji je izgrađen sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske i proračuna Grada Zagreba, u jednakim omjerima. Valja podsjetiti i na činjenicu da su tijekom izgradnje toga prostora, zbog lošeg vođenja projekta, pojedini izvođači završili u stečaju, a brojni su radnici ostali bez posla.
Stoga Vas izravno pitam: kako je moguće da hrvatski branitelj, bez ikakvih formalnopravnih zapreka, ne može dobiti u najam prostor (primjerice Arenu Pulu ili Arenu Zagreb), dok se isti prostori višekratno iznajmljuju stranim državljanima koji pritom slobodno ističu jugoslavensku zastavu i slične simbole?
S poštovanjem,
Robert Čulina, dipl. ing.
pukovnik u miru