Gost na Hrvatskom radiju u emisiji Oporben zarez bio je saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac koji je govorio o trenutačnoj, političkoj situaciji, od izbora članova Ustavnog suda, Predsjednika Vrhovnog suda, ali se dotakao i Josipa Dabre i Predraga Peđe Mišića saborskog zastupnika Domovinskog pokreta, Vukovarskog branitelja srpske nacionalnosti.
Evo, ovaj tjedan u Saboru se očekuje glasanje o trojici kandidata za Ustavni sud. Što mislite kako će se ovo razriješiti s obzirom na to da je HDZ bez dogovora s oporbom predložio kandidate?
Ako se ne dogodi neko čudo i neka obnova razgovora i pregovora, za što zasad nema nikakvih naznaka, dogodit će se još jedno nadigravanje bez onoga što bismo svi htjeli, a to je da izglasamo ta tri, odnosno troje ustavnih sudaca.
Koliko je loše da se ide na ponovni javni poziv? I tko će se uopće na njega ponovno javiti?
To je loše utoliko što obeshrabruje ozbiljne ljude, a takve trebamo u Ustavnom sudu, kao i u drugim sudskim instancama, kao i općenito u državnim, bilo pravosudnim ili izvršnim tijelima vlasti. Jer, kao što se to već jednom dogodilo, ljudi koji su ozbiljni počnu se povlačiti. Ne žele se upuštati u postupak kandidiranja u okolnostima u kojima će medijski biti na različite načine upotrebljavani i pojavljivati se u kontekstu koji ne smatraju dobrim ni za sebe ni za svoj posao.
Sada su predložena tri kandidata. Riječ je o sucu Vrhovnog suda Željku Pajaliću, odvjetniku Mladenu Sučeviću i dosadašnjem ustavnom sucu Goranu Selancu. Što mislite o kandidatima? Hoće li SDSS glasati za njih?
Što se tiče predloženih kandidata, meni je samo žao što se nisu mogli usuglasiti oko trećeg kandidata, onoga koji je trebao biti poveznica između vladajuće većine i opozicije. To smo mi kao klub očekivali i u jednom trenutku, na početku tih razgovora, zagovarali. Ali onda su stvari krenule kako su krenule. Tako da je manje bitno pričati o kandidatima u ovom trenutku. Mnogo je bitnija priča o nedostatku spremnosti da se dođe do kompromisa.
Je li ijedna strana razgovarala s vama o kandidatima, bilo SDP ili HDZ?
Kao što sam rekao, mi smo u nekoj ranoj fazi razgovarali, u prve tri-četiri, odnosno šest mjeseci od kada je utvrđena lista. Tako je. U jednom trenutku razgovarali smo o tome, ali onda više nije bilo potrebe ni od vladajućih ni od opozicije da se o tome razgovara. Očito je da je jedan broj klubova u Saboru tako tretiran.
Tko će, po vama, biti najodgovorniji ako ovi suci ne budu izabrani? HDZ jer je odlučio vezivati izbor ustavnih sudaca s izborom predsjednika Vrhovnog suda, ili SDP koji je uoči izbora poručio da im odgovara paran broj sudaca u Ustavnom sudu, kako je rekao Arsen Bauk, da jedan sudac Ustavnog suda vrijedi kao sto predsjednika Vrhovnoga? Tko će, po vama, biti najodgovorniji?
Sigurno postoji određeni stupanj podijeljene političke odgovornosti, ne samo između saborskih klubova koji čine vladajuću većinu i onih koji čine jezgru opozicije, nego općenito nositelja državne vlasti koji, nažalost, u jednoj – neću reći tvrdoj kohabitaciji – nego u jednoj konfliktnoj situaciji, gdje se ne može govoriti o suradnji, zapravo dovode do toga da se stvara mentalitet u kojem je moguće koristiti institucije poput Ustavnog i Vrhovnog suda za političke igre. To mi se ne sviđa i to smo jasno rekli u svojim istupima u Saboru, i ponovit ćemo to i ovaj put. To je loše.
Zbog načina predlaganja ustavnih sudaca po sistemu „uzmi ili ostavi“, SDP je Andreja Plenkovića proglasio „balkanskim Trumpom“, odnosno predsjednik Siniša Hajdaš Dončić nazvao ga je i radikalnim desničarom zbog odnosa prema Thompsonu i pozdravu „Za dom spremni“. Koliko se, po vama, Andrej Plenković promijenio otkako umjesto vas u Vladi sjedi Domovinski pokret?
Politika u vladajućoj većini se promijenila, u to nema nikakve sumnje, jer je to cijena ulaska Domovinskog pokreta u vladajuću većinu. Dogodilo se jedno naginjanje udesno koje je posljedica toga. Time se Domovinski pokret hvali, ali sasvim sigurno time se ne može hvaliti politički centar, niti općenito hrvatska politička scena.
Vi ste još 2016., ako se dobro sjećam, rekli da se za takve kao što je Plenković treba plaćati suhim zlatom. Mislite li tako i danas?
Premijer Plenković se po nizu svojih rezultata pokazao kao dobar premijer. Po nizu svojih postignuća, naročito na europskom planu, kao i po održavanju političke stabilnosti i tolerancije tijekom velikog dijela svojih mandata. No, kao što smo već rekli, nakon ovih izbora dogodilo se popuštanje pred desnicom. I to ne desnicom koja djeluje u okviru Ustava, nego onom koja, nažalost, zagovara protuustavne stavove.
Kad ste zadnji put popili kavu s Andrejem Plenkovićem?
Nije to bilo tako davno, ali nismo razgovarali o ovim temama. Razgovarali smo o praktičnim pitanjima koja se tiču manjinskih politika i prava Srba u Hrvatskoj.
Pod kojim biste se uvjetima vratili u vladajuću većinu?
Ne razmišljam o tome. Mislim da vladajuća većina trenutačno ima dovoljan broj ruku ako ostane u ovoj kombinaciji. Mi smo pokušali sastaviti većinu bez ekstremnih političkih komponenti, s liberalnim građanskim opcijama, ali u tome nismo uspjeli. Hoće li se to ponoviti, ne znamo. Ako se dogodi, to ćemo pozdraviti.
Dajmo se vratiti na situaciju u društvu. Nedavno je devastirana pravoslavna crkva u središtu Zagreba. Često se pojavljuju grafiti usmjereni protiv vas ili srpske manjine. Koliko je situacija danas teža nego prije dvije-tri godine?
Uvijek je bilo netrpeljivosti, ali sada se, uz skretanje udesno i promjene političke retorike, normalizira nešto što nikada nije bilo prihvatljivo – poput korištenja pozdrava i pjesama koje su protivne Ustavu i demokratskoj tradiciji Hrvatske. To nije dobro.
Održana je komemoracija za žrtve logora Jasenovac. Premijer je naglasio važnost kulture sjećanja i odbacio relativizaciju. Vidite li vi relativizaciju?
Nažalost, da. Relativizacija i revizionizam su prisutni. Žrtve Jasenovca često postaju drugorazredne u javnom prostoru. O njima se govori samo prigodno, a nedovoljno sustavno. Postoji rizik da društvo izgubi svijest o zločinima ustaškog režima.
Kako bi se to trebalo promijeniti?
Potrebno je jasno i glasno govoriti o onome što se dogodilo, bez relativizacije. To bi trebali činiti i politički lideri, osobito prilikom posjeta Jasenovcu.
Kako gledate na najavu izgradnje memorijalnog centra u Republici Srpskoj?
Kao što nije prihvatljiva šutnja ili relativizacija u Hrvatskoj, nije prihvatljiva ni politička zloupotreba žrtava u drugim državama. Potreban je pošten i dostojanstven odnos prema žrtvama.
Kako komentirate ostavku Josipa Dabre?
Ne znam je li to nečija pobjeda, ali moguće je da su u Domovinskom pokretu shvatili da, žele li ostati dio vladajuće većine, moraju promijeniti smjer.
Kako komentirate zahtjeve da se tjedniku Novosti ukine financiranje?
Radi se o pokušaju da se srpsku manjinu svede na folklor i onemogući joj da sudjeluje u javnom i političkom životu kroz kritičko novinarstvo. To je pogrešno i diskriminatorno.
Je li srpska manjina kolateralna žrtva političkih sukoba?
Nažalost, često jest. Postoji tolerancija prema širenju netolerancije i mržnje prema Srbima, što je problem cijelog društva.
Može li se u regiji dogoditi scenarij sličan Mađarskoj?
Vidjet ćemo. Do sada su izbjegnuti najgori scenariji, ali postoje napetosti. Nadamo se da će demokratski procesi prevladati.