Velike hrvatske rijeke obilovale su smuđem sedamdesetih godina prošlog stoljeća da bi pojačanom industrijom koja je ispuštala otpadne vode u rijeka i pogotovo pojavom umjetnih varalica populacija smuđa počela se naglo smanjivati.
Veliki obol smanjenju populacije, pogotovo u Dravi i velikim dijelom u Dunavu i Savi doprinijele su i promjene klime i pogotovo nestabilnost vodostaja rijeka koje su uzrokovale uništenjem prirodnih staništa za mrijest. Neke Udruge sportskih ribolovnih društava poput ZSRD Osijek, omogućavaju mrijest smuđa postavljanjem u vodu umjetnih gnijezda za mrijest te je donji tok Drave još uvijek bogat smuđem bez obzira na prekomjeran izlov i krivolov.
Foto Pecaroš Os
Najbogatije ribolovno područje za ribolov smuđa je Dunav, pogotovo dio PP Kopački rit, odnosno dio od ušća Drave u Dunav pa sve do granice Republike Hrvatske s Mađarskom. Kako mu je sam Kopački rit prirodno stanište za mrijest, tako je i nepresušni izvor hrane za velikih vodostaja, a čim se u ritu voda obogati taninom i dušikom smuđ kao i ostala riba bježi mnogobrojnim kanalima u Dunav gdje se hvataju najveći primjerci smuđa.
Foto Pecaroš Os
Nekada se smuđ hvatao isključivo na živu ribicu ili filet iste, no pojavom umjetnih silikonskih varalica i wobblera ribolovci se masovno okreću ribolovu na njih. Pričati o nekakvim rekordnim smuđevima je teško jer obično se težine i dužine uveličavaju klasičnim ribolovnim pričama, no skoro svake godine se u donjem Slivu Drave i poglavito u Dunavu uhvate primjerci do 15 kg težine .
Foto Pecaroš Os
Da bi uspješno lovili smuđa morate jako dobro poznavati samu ribu i njene navike, posebno dobro znati čitati vodu na kojoj lovite i imati vremena tražiti smuđa jer smuđ se ne čeka na jednom mjestu već traže jata u kojima obitava.
Ante Rašić Hrvatski glasnik
