Piše Tihomir Dujmović
Nedavno je na HTV-u, Zlatko Hasanbegović ustvrdio da je Dalija Orešković „korisni idiot Andreja Plenkovića“, a pri tom nije dospio eksplicirati tu izazovnu tezu. Naime, korisni idiot je metafora za onoga tko u apsolutnom uvjerenju da zastupa neke stavove koji konveniraju isključivo njemu i njegovim ciljevima, zapravo nenadoknadivo pomaže upravo onome protiv koga djeluje, a da pri tom to ne razumije. Hrvatska ima dugo i veliko iskustvo korisnih idiota od kojih je povijesno najpoznatije djelovanje HSLS-a, u prvom redu njegovog desnog krila, u koaliciji sa SDP-om prije četvrt stoljeća.
Naime, oni su mislili da Tuđmanove grješke treba ispraviti tako da se povuku novi, ispravni, dakako domoljubni i hrvatski potezi, dok je SDP pod ispravljanjem Tuđmanovih grješaka mislio na temeljito rashrvaćenje i povratak starih kadrova, povratak rješenja iz bivše Jugoslavije i povratak na politiku prije Tuđmana. Zagovarajući promjene, ti desni HSLS-ovci nisu razumjeli da su bili postavljeni u ulogu korisnih idiota SDP-a. Drugi, pretežiti, lijevi dio HSLS-a u toj tragičnoj koaliciji se faktički prodao SDP-u za ostanak na vlasti, (oni su bili DP prije DP-a!), ali desno krilo te stranke je u tu priču krenulo s punom vjerom da samo ispravljaju Tuđmanove grješke. Kad su shvatili igru bilo je prekasno. Pogledajte hrvatski odnos prema Dodiku, ne znate tko ga više uvažava Milanović ili Čović, a oni misle da tim prkosom prema Bošnjacima nešto dobivaju za hrvatsku stvar. Ne, sva korist ide Dodiku! Ali, to je neka druga priča i traži širu eksplikaciju.
Dalija Orešković je najgrlatija zastupnica koja na svakom koraku u Hrvatskoj vidi fašizam, njoj se čak pričinjaju crne zloslutne tmine, ona dakle čak kao neka vrsta vidilice, može likovno vizualizirati fašističko zlo premda ga nema uopće, pa smo tu vrlo blizu potrebe za medicinskom skrbi. Naime, u Hrvatskoj nema fašizma i to je definitivno prazna puška. Što ima u Hrvatskoj? U njoj se ovog ljeta dogodio fenomen gdje je jedan pjevač srušio svjetski rekord u koncertu s plaćenim ulaznicama pri tom izvodeći naglašeni domoljubni glazbeni narativ. Tih pola milijuna mladih koji pjevaju njegove hitove koji pršte od domoljublja bili su kraljevski znak političkoj ljevici da je potučena do nogu. Da unatoč 80 godina ideološkog lijevog terora nitko drugi nego hrvatska mladost ruši svjetski rekord u broju mladih koji pjevaju domoljubne pjesme. I to najdublje najiskrenije hrvatske! Zgroženi takvom šamarčinom koju su dobili, a mogli bi je dobiti svako ljeto, jer svi oni koji su bili ovo ljeto na Hipodromu došli bi i dogodine, oni su odlučili „domoljublje prozvati fašizmom“ točno kako Thompson pjeva! Tu je Plenković povukao savršeni marketinški potez pojavivši se s djecom na generalnoj probi i ljevica se našla na brisanom prostoru. I počeli su svoj ples: s grafitima, s tribinama o dekonstrukciji rata u područjima najvećih srpskih klanja, s mahnitanjem oko ZDS i s tobožnjom tezom da Hrvatska pliva u fašizmu.
To je glupost iznad svih dosadašnjih gluposti jer ne samo da u Hrvatskoj, nota bene Plenkovićevoj Hrvatskoj, nema fašizma, nego je teza do te mjere izmišljena da u ovih šest mjeseci od Hipodroma nitko iz Bruxellesa jednu riječ na tu temu nije progovorio. Jer nema o čemu. Unatoč tome ljevica i dalje histerizira, ne mijenja ocjene o rastućem fašizmu, a Dalija Orešković je tu prva violina. Ona taj fašizam najbolje osjeća, ona ga vidi gdje ga drugi ne vide, ona vidi sve konce koje Plenković tu vuče, ona pronicljivo zaključuje, vrišteći svoje zaključke. Od te zaglušujuće buke o nepostojećem fašizmu u ovoj zemlji nije moguće voditi nikakve rasprave o realnim problemima koji postoje. I to je fenomenalan potez Andreja Plenkovića. Bacio je kost na cestu i kompletna lijeva oporba je krenula u utrku oko toga tko će glasnije i dramatičnije govoriti o fašizmu kojeg – nema. Dok u isto vrijeme desnica da bi obranila domoljublje, a naravno da ne može u ovoj polemici šutjeti, žestoko napada ljevicu i nehotice, ali de facto lavovski brani Plenkovića dokazujući da domoljublje nije fašizam. A on? On sjedi na tronu i broji perle u čaši netom otvorenog šampanjca i trijumfalno se smiješka. Jer, ovakvu nadmoć nad jednima i drugima, nad ljevicom i desnicom u isto vrijeme, nikad nismo vidjeli. Ovakvu savršenu manipulaciju na koju su osim časnih iznimaka, nasjeli i jedni i drugi, to je za udžbenike.
Ovo stvarno treba znati izvesti, jer ovako jedne i druge da rade za tuđu korist još nikad nitko nije upregnuo u ovih 35 godina! Zato je Dalija Orešković „korisni idiot Andreja Plenkovića“. Jer ga napada za nešto što ne postoji, a što ga jača baš kod desnice, gdje je trajno deficitaran, jer ga napada za nešto što nacija ne prepoznaje kao istinu, što potvrđuju zadnje ankete po kojima HDZ uporno vodi, jer ga napada za nešto za što Brisel ne bi šutio da postoji kao problem i jer ga napada za nešto za što bi se Plenković sigurno prije ubio negoli dopustio. Fašizam. I umjesto da se Plenkovića proziva za niz fatalnih anacionalnih poteza koji su realnost, jer je to njegova Ahilova peta, njega se napada za nepostojeći fašizam. Koliko čovjek mora biti ograničen da političara koji gradi 40 srpskih kulturnih centara koji su potpuno nepotrebni da ne velim da bi mogli biti i štetni, optužuješ da u isto vrijeme uvodi fašizam u zemlju? Koji simpatizer fašizma bi trpio srpske Novosti, a on im podiže honorare, de facto ih time nagrađuje za njihovo protuhrvatsko pisanje? To bi radio hrvatski fašist?
Napadajući Plenkovića za izmišljeni fašizam, njega se de facto amnestira za brojne radikalno lijeve poteze uključujući ovih dana financiranje „sponoćke“! Idiotluka se osim toga vidi u činjenici da se ne razumije da mi raspravljajući o ovoj ljevičarskoj fantaziji, uopće ne raspravljamo primjerice o tome o čemu govori Vanđelić, da mi za mirovine skupljamo jedva nešto više od trećine novaca, drugo se isplaćuje kreditima koje Hrvatska podiže, da nam je planirani proračunski minus četiri milijarde eura. Da je, po njemu, četiri i pol godine nakon potresa na Banovini još 3500 ljudi u kontejnerima (stanje 30. 6. 2025.). Da uporno nemamo poljoprivrede i da uvoz hrane raste u nebo. Da država ne organizira povrat Hrvata iz inozemstva nego se vraćaju stihijski te je broj dolazećih migranata i dalje velik. Da migranti sa suspektnim dosjeima bauljaju po Hrvatskoj. Da srpske Novosti dobivaju više nego ikada! Da Tomašević i ministarstvo kulture financiraju „sponoćku“ zajedničkim naporima!
Lijevi ovim histeriziranjem realno gube, jer narod razumije da fašizma realno nema, desni pak brane domoljublje braneći pri tom po logici rasprave, svog glavnog oponenta: Andreja Plenkovića! Može li bolje? On je vješto bacio staru kost oko koje se glođu i lijevi i desni, koji su pri tom kompletan medijski prostor zapunili raspravama o izmišljenom fašizmom, tako da se o realnim problemima nema kad, niti gdje raspravljati. Zato svi oni, koji onako dramatično optužuju Plenkovića za fašizam kojeg nema, realno, premda to ne razumiju, rade u korist Plenkovića. Jer od njega rade desničara što on nije, ali mu silno konvenira i jer od te galame ne otvaramo vitalne probleme. Zato takvi napadi realno samo njemu koriste. S obzirom na to da to ne razumiju, pojam idiota se nameće kao adekvatan. Gospođa je tu na vrhu top liste iako je za ukupni poredak na ljestvici političkih idiota Andreja Plenkovića žestoka borba.