812
U svom razgovoru za današnju “Slobodnu Dalmaciju”, nekadašnji zastupnik HSP-a u Hrvatskom saboru istaknuo je kako je jedan od najvećih mitova na hrvatskoj političkoj sceni onaj o takozvanom okupljanju desnice.
Okupljanje desnice tako lako ne uspijeva ni u drugim zemljama, napisao je na svom Facebook profilu Tonči Tadić.
“Da bi se desnica okupila mora imati jasan zajednički program. Međutim, tog jasnog zajedničkog programa nema jer se ne mogu dogovoriti oko osnovnih pitanja. A osnovno pitanje hrvatske desnice je u kojoj godini živimo. Iz odgovora na to pitanje proizlazi sve ostalo”, napisao je Tadić.
“Zbivanja u Hrvatskoj 1941. ili 1945., dakle od prije 80 godina, za današnju Hrvatsku su relevantna kao što su 1941. ili 1945. bila relevantna zbivanja iz vremena hrvatsko-ugarske nagodbe.
Da bi se desnica ujedinila osim zajedničkog programa mora imati za vođu karizmatičnu osobu koja ih ujedinjuje svojom osobnošću i svojim osobnim stajalištima koja su nekakav zajednički nazivnik za sve desne stranke i birače.
Po meni desnicu svojim stajalištima može ujediniti jedino Zoran Milanović.
Naime današnji hrvatski tzv. suverenizam, kako ga postavlja hrvatska desnica, nemušta je kopija Orbana i Trumpa.
Dakle: protiv EU, protiv NATO, za Putina, protiv Ukrajine, mrskog Zapada i Brisela.
Zato i glasaju za Milanovića, bivšeg člana KPH i pripadnika Titove Garde, čiji je prvi posao u životu bio u hrvatskoj misiji pri NATO, a kao premijer je svjedočio ulasku Hrvatske u EU, pri čemu nas je posvađao s Njemačkom radi Lex Perković.
Naši suverenistički desničari glasaju za Milanovića zato jer eto baš on govori o „suverenizmu“, jer nije protiv Putina, ali mu se gadi NATO-a i „mrski Brisel“, ismijava Zelenskog, a dobar je s Orbanom i Dodikom.
Zato jer je za naše suverenističke desničare najbolje biti izvan NATO i EU, izvan svega toga, odnosno izolirana državica, nitko i ništa na Balkanu.
Drugi problem je konceptualna nezrelost hrvatske desnice.
Za razliku od drugih zemlja, u kojima desnicu čine birači koji podupiru manja porezna davanja, manji utjecaj države, promoviranje srednjeg sloja u odnosnu na siromašnije, negiranje potrebe za socijalnom skrbi, kod nas se ljevica i desnica već 30 godina dijele prema tome tko je za Jugoslaviju, a tko protiv nje, tko je za zbližavanje s Balkanom, odnosno tko je okrenut Istoku, a tko je protiv toga, odnosno tko je okrenut Zapadu.
Na to se u zadnje vrijeme nadodaje i tema suverenizam protiv globalizma, pa su za tzv. hrvatskog desničara EU i NATO mrske globalističke organizacije. Tu su i pitanja tko je bio za, a tko protiv epidemioloških mjera u Korona pandemiji.
Desnica bi se svakako trebala baviti suverenizmom, ali ne suverenizmom kojeg smo imali u austrougarskim vremenima, ni u Jugoslaviji. To je gotovo.
Hrvatska je suverena država, članica Europske unije i NATO-a. Nama je potrebno okretanje sadašnjem trenutku i budućim problemima Hrvatske. Ključni problem je starenje stanovništva, i to će imati dugoročne posljedice po njezin gospodarski rast.
Nitko od te ekipe na desnici nema ni trunka ideje o tome što su to strateški interesi Hrvatske u 21. stoljeću.
Smatram da bi zaštita pitke vode, energetska suverenost, zaštita prostora, proizvodnja hrane, zaštita Jadrana i zdravstvena suverenost treble biti na vrhu prioriteta. Zajedno s jačanjem oružanih snaga i cyber sigurnosti.
Naši tzv. suverenistički desničari probleme Hrvatske vide isključivo u uvozu radne snage. Ako im je to ključni problem onda neka spriječe uvoz radne snage kroz prijedlog konkretnih izmjena Kaznenog zakona kojim će se kaznom od pet godina zatvora kazniti svi koji zaposle stranog radnika.
Neka pokažu hrabrost i to naprave, pa da vidimo kako će izgledati hrvatsko gospodarstvo nakon toga i kako će ih nakon toga narod voljeti. Desnica govori protiv stranih radnika u Hrvatskoj, ali ako njih ne bude, pitanje je tko će čistiti ulice, tko će raditi na baušteli, a tko po hotelima.
U Velikoj Britaniji došlo je do urušavanja kompletnog zdravstvenog sustava nakon BREXIT-a jer su radnici iz Istočne Europe napustitli zemlju. Došlo je do urušavanja građevinskog, transportnog i poljoprivrednog sektora te kompletnog tržišta usluga. Što god da je Trump govorio u predizbornoj kampnji o imigrantima, to završi sa zaokretom od 180 stupnjeva kad dođe na vlast.
To je pitanje i za lijeve stranke. Nisu napisali nijedan redak zakona koji bi omogućili sindikalno organiziranje stranih radnika, zajamčili njihova radnička prava i zaštitu na radnom mjestu. Ljevica se bori samo za ljudska prava LGBTQ zajednice, ne i za ljudska prava domaćih, a kamoli stranih radnika”, zaključio je Tonči Tadić ključne teze svog današnjeg interviewa.
