Piše: Dr.sc. Ivica Granić
Prije otprilike mjesec dana aktivisti pokreta znakovitog naziva ‘Karton revolucija’, nastalog koncem 2020. godine u Tuzli kao, kako se navodi, spontani oblik otpora nepravdi, korupciji, nacionalizmu i svim drugim lošim društvenim pojavnostima, alarmirali su javnost kako se na rijeci Neretvi, najprije u njenom gornjem toku u Hercegovini, a onda posljedično i donjem toku u dolini Neretve, dogodila jedna od najvećih tragedija nad prirodom. Naime, u svega nekoliko dana nestali su život, voda i čitavi slojevi prirode u gornjem toku Neretve, koji su stoljećima činili srce i dušu ove regije. Mrtve ribe, rakovi i druga živa bića pronađeni su u dijelu rijeke koji je do jučer bio simbol čistoće, netaknute ljepote i prirodne ravnoteže, a sada je tu mutna voda koja više ne nosi život. Da apsurd bude veći, radnici na hidrocentrali Ulog, koji izvode radove nedaleko od ovog mjesta, upravo zbog jakog smrada koji se širio iz rijeke nose zaštitne maske .
Ovo što se događa rijeci Neretvi nije nesreća. To je zločin. Zločin nad prirodom, ali i nad narodom. Jer ova rijeka nije samo voda. Ona je s obje strane granice simbol života, izvora, hrane, turizma, nade i mira. Ona je dar koji su nam ostavili oni prije nas, koji smo dužni čuvati zbog onih koji dolaze. I zato ono što je uništeno ne predstavlja samo mrtve ribe i nestale rakove, to je nestajanje dijela našeg identiteta, našeg dostojanstva i našeg prava da živimo.
Video o ovoj tragediji na prirodom u Hercegovini, koji su objavili aktivisti pokreta ‘Karton revolucija’, pokazao je istinu o nestajanju rijeke Neretve kakvu do sada poznamo, i onome što to znači za sve nas. Na Facebooku je video ostvario čak 36.000 lajkova, 2.107 komentara, te čak 7.400 dijeljenja. Na Instagramu je ostvario 9.243 lajka, 457 komentara i 2.176 dijeljenja, a na TikToku 6.035 lajkova, 424 komentara i 791 dijeljenje. Ti brojevi nisu samo statistika, oni su dokaz da kod ljudi još ima savjest, da još ima ljudi koji osjećaju i da još nije sve izgubljeno.
Reakcije građana bile su duboke, iskrene i emotivne. Ljudi su izražavali tugu, nevjericu, sram i bijes zbog onoga što se dogodilo. Mnogi su pisali da ne mogu razumjeti kako je moguće da nitko ne odgovara, a drugi su pozivali da se konkretno traži odgovornost, zaustavi rad hidrocentrale Ulog, i zaštiti ono što je ostalo od rijeke.
Aktivisti podsjećaju da uništavanje prirode nije slučajnost, već posljedica nepravde, korupcije i pohlepe. Naglašavaju kako je jasno da ovo nije samo ekološka borba, nego borba za dostojanstvo i pravo na život. Jer kada nam uzmu rijeke, uzeli su nam i mogućnost da živimo, dišemo i ostanemo ljudi.
Tragedija Neretve ogolila je društvo koje šuti, vlast koja ne reagira i građane koji su ostali između bola i nemoći. Ali istovremeno, pokazala je i da još postoji snaga koja se budi. Da u svima nama postoji iskra koja ne pristaje na propast i koja se bori za ono što je sveto – život.
Obrana Neretve nije samo obrana rijeke već simbola zemlje, naše časti i našeg opstanka. Jer, ako izgubimo Neretvu, izgubit ćemo i sebe. Ako šutimo dok umire voda, šutjet ćemo i kad nestane čovjek. I zato ovo svjedočanstvo o zločinu koji se dogodio poziv je na buđenje.
Ugroženi Metković, Opuzen, Ploče
Nekoliko dana nakon apela o mrtvim ribama, rakovima i drugim živim bićima koji se dogodio u gornjem toku Neretve u Hercegovini, aktivisti su upozorili na još jednu katastrofu, ovoga puta s daleko većim posljedicama na dolinu rijeke Neretve i gradove Metković, Opuzen i Ploče, kao i cijeli ekosustav doline Neretve. Postavlja se pitanje hoćemo li uskoro moći posjetiti vrelo Bune, hoćemo li više ikada vidjeti predivne bunske kanale, zatim izvor Bubice, Bregavu i deltu Neretve u obliku u kakvom do danas poznamo. Naime, nakon uništenja gornjeg toka Neretve čini se kako se i donjem sprema slična sudbina.
Vjerojatno mnogi nisu čuli za prelijepu hercegovačku ljepoticu, rijeku koja ponire i koja se zove Zalomka, i koja svojim tokom napaja Bunu, Bunicu, Bregavu kao i donji tok Neretve. Rijeka Zalomka više neće biti ono što je bila, jer je na mjestu njenog poniranja napravljen ogroman betonski zid, brana, koji tunelom iz prirodnog toka Zalomke vodu prebacuje u posve drugo hidrološko područje, odnosno u sliv rijeke Trebišnjice. Upravo su u završnoj fazi radovi na hidroelektrani Dabar, u koju će biti preusmjerene vode koje su ključne za Bunu, Bunicu, Bregavu, a samim time i za donji tok Neretvu.
Tim potezom sliv Trebišnjice trebao bi dobiti 20 posto dodatnih voda od dosadašnjih, zbog čega će čak četiri krška polja trajno postati izmijenjena, postati će isušeno zemljište ili umjetno stvorena močvara. Povećanjem Trebišnjice manje će vode dolaziti u rijeke poput Bune, Bunice, Bregave i Neretve, tako da će i sama Neretva primati manje slatke vode.
A manje slatke vode znači snažniji prodor mora u Opuzenu i Metkoviću, što znači potencijalno potpuni poremećaj ekosistema, te zajedno s hidroelektranom Ulog u gornje toku Neretve, koja već u probnom radu pokazuje prve rezultate, Hercegovina i dolina Neretve, onakve kakve do sada znamo, vjerojatno broje svoje posljednje dane. Stanovništvo doline Neretve pretežito živi od proizvodnje voća i povrća, dom je to nadaleko poznate neretvanske mandarine, u slučaju da se ove crne prognoze i obistine proizvodnja voća i povrća u dolini Neretve bila stvar prošlosti, slijedom čega bi i stanovništvo bilo prisiljeno na odlazak. Stoga se nameće logično pitanje postoji li osoba koja posjeduje istinsku moć u Hercegovini ili u Hrvatskoj koja može zaustaviti sve ovo. Zbog čega Vlada RH šuti i ne brani Metković, Opuzen i Ploče. Kako je moguće da Hercegovina i dolina Neretve padaju bez otpora, i koja je cijena svega
U ovom članku korišteni su materijali aktivističkog pokreta ‘Karton revolucija’. Vjerojatno mnogi nisu čuli za taj pokret, koji je nastalo koncem 2020. godine u Tuzli kao, kako se navodi, spontani oblik otpora nepravdi, korupciji, nacionalizmu i svim drugim lošim društvenim pojavnostima. Očigledno ne žele nijemo promatrati nepravdu i uništavanje okoliša, te su odlučni krenuti u ‘borbu’ koristeći se svim demokratskim i nenasilnim sredstvima koja su im dostupna. Pokret je nastao tako što su svoje poruke najprije ispisivali na kartonima, te ih distribuirali putem društvenih mreža, ukazujući tako na društvene probleme i pozivajući na rješenja. Hvale vrijednim te prije svega upornim radom kroz proteklih pet godina bez sumnje su postali jedan od najpoznatijih i najvećih aktivističkih pokreta u susjednoj ali i u okolnim državama. Vole naglasiti kako su pokret koji se bori protiv ljigavih političara i sistema koji se gradi već 30 godina. Pokret su utemeljili i vode ga aktivisti Adi Selman i Nedim Musić, koji su nerijetko izloženi i pravosudnim progonima mnogih na čije su kriminalne radnje upozoravali.