Piše: Domagoj Franić, vojni analitičar
Osim tuge i žaljenja što “Wagnera” i Prigožina više nema, rusi kažu da se, u biti, situacija vratila na ono iz 2015. godine, od ulaska ruskih postrojbi u Siriju (Geraschenko).
Rusi tvrde kako je jedan od glavnih razloga zašto je rusija intervenirala u Siriji bilo pitanje Turskog toka i tursko odbijanje predloženog formata četiri cjevovoda od rusije s 15 milijardi kubičnih metara godišnje za svaku cijev. Turci su inzistirali na dvije cijevi: jednoj za tranzit, a drugoj za tursko tržište s popustom od 10 posto. Rusija se nije složila i počeo je rat u Siriji.
Rusi s tugom primjećuju da Turci nisu dopustili Gazpromu da realizira svoju verziju Turskog toka, a 2018. su dvocijevne dionice toka “iskorištene”. Rusija je to shvatila kao svoju kapitulaciju i poraz.
Sada se rusija suočava sa zatvaranjem ukrajinskog tranzita od 1. siječnja. Rusija će izgubiti 15 milijardi kubičnih metara izvoza i ostat će samo s jednim plinovodom Turskog toka.
Plenković: Popuštanjem Rusiji potencijalni agresori dobili bi „odriješene ruke“
Gazprom tvrdi da se “već pripremio za prekid tranzita plina kroz Ukrajinu” i da je “sve stabilno”. U stvarnosti, cijene Gazpromovih dionica su pale i nastavit će padati – za razliku od cijena plina za obične ruse. Usred devalvacije rublje, Gazprom, koji je nekoć više puta nazivan “ruskim nacionalnim blagom”, postupno ide prema bankrotu.
Ruski javni forumi navode da je projekt Turski tok-2 zaustavljen zbog “iznuđivačkih uvjeta Turske” — jednogodišnje odgode plaćanja već isporučenog plina, 25% popusta na sve količine i prijenos cjelokupnog plina na granice s vlasništvom Turske, pri čemu Turska želi samostalno prodavati plin bez Gazproma. Drugim riječima, Gazpromu neće preostati europski izvoz, a Turska želi uzeti sve što ima.
Na temelju situacije u Siriji, čini se da će Turska moći nametnuti rusiji još teže uvjete i početi se cjenkati. Malo je vjerojatno da će plin biti jedini pregovarački čip, ali je vrlo važan.
