Ugledni psihijatar optužio je na svojoj Facebook stranici Maju Sever, predsjednicu hrvatskog novinarskog sindikata za licemjerstvo i nedostatak empatije prema migrantima, iako su joj kada treba usta puna empatije prema njima, ali u njenom slučaju traži da ih se makne što dalje od nje. Objavu Hermana Vukušića prenosimo u cijelosti:
Maja Sever, predsjednica hrvatskog novinarskog sindikata, nekada ratna reporterka s prve crte, a sada neskrivena simpatizerka ultra lijeve političke scene u Hrvatskoj, danas se na društvenim mrežama požalila na “susjeda” iz pakla koji, navodno, uzurpira zajedničke prostorije u svoju korist, odnosno za svoje “podstanare”, strane radnike.
“Poželjeli smo njemu i njegovoj obitelji toplu dobrodošlicu, on je uselio krevete na kat i mnogo stranih radnika. I njima smo poželjeli dobrodošlicu i pokušavamo im pomoći i olakšati boravak u vrlo lošim uvjetima koliko možemo”, kaže tako Maja, pa nastavlja:
“Danas su predstavnici Državnih nekretnina uglednog gospodina zatražili da preda ključ od prostorije, on je to odbio. Potvrdio je i službenicima da je svjestan da je u prostoriji bespravno, ali i dalje odbija dati ključ i nastavlja s namjerom da zauzme i uredi prostor za sebe”. Maja je u zadnjih nekoliko godina imala par zapaženih reportaža u kojima nije skrivala svoje otvorene simpatije spram migrantske populacije, a zbog nekih njenih uradaka hrvatska je policija bila izložena jakim kritikama šire (čitaj: ljevičarske) javnosti.
Pa tako kada u sjećanje vratimo njezine priče o Nigerijcu Prince Wale Soniyikiu koji je u Hrvatsku stigao 2011. godine i bio među prvim migrantima koji su dobili naš azil, ili ilegalnom imigrantu Wadie Ghazi Sineidu koji je za kamere rekao kako ga je naša policija na plitvičkom području razdvojila od kćeri, čovjek bi od Maje očekivao malo više empatije za susjeda koji rabi zajednički društveni prostor u potencijalnu korist većeg broja stranih radnika, kojima zasigurno svaki centimetar tog prostora znači jako puno životnog komfora.
Ili se tu ipak radi o malo drugačijim kriterijima kada ti migranti nisu samo predmet emotivno intoniranih reportaža, već prvi susjedi u kući?