Poznata književnica s prebivalištem u Rijeci, a s boravkom u Beogradu, poznata po vulgarnosti, kojoj smeta sve i svašta, brutalno se okomila na Mirjanu Hrgu radi jednog njenog statusa na društvenim mrežama.
Poznata hrvatska novinarka i još poznata vlasnica oštarije na Cresu zgrožena je ponašanjem Hrvatica i Hrvata u ovo pred uskršnje vrijeme, piše Vedrana Rudan na svom blogu.
Pa kaže:
“Kakve veze ima Uskrs s ‘sindikalnom košaricom’, cijenom janjetine, luka i ne znam čega već ne? Uskrs je Uskrs. Jednako ga osjeća vjernik siromah i vjernik bogataš. Ako Uskrs svodimo na žderanje (isprika ali ne pronalazim bolji izraz), onda je ono zbog čega uistinu slavimo taj blagdan u potpunosti promašeno, pa i drsko. Uvredljivo. To bi više bila tema ,inflacija konzumerizma i promašenosti’.”
Građanka sam ove zemlje, čak i Hrvatica, ma što je to bilo, pa mi već godinama “poslanice” širokoga spektra koje nam stalno netko šalje, netko tko zna , žestoko idu na kurac. U ovom me obraćanju hrvatskom narodu totalno nebitne gospođe, koja, usput, živi od žderanja, isprika ali ne pronalazim bolji izraz za ono što čine ljudi koji zalaze u onu oštariju, posebno uznemiruju rečenice:
“Uskrs je Uskrs. Jednako ga osjeća vjernik siromah i vjernik bogataš.”
Može li gluplje? Nikad ništa jednako ne osjeća siromah i bogataš. Bolna razlika u doživljaju stvarnosti posebno je vidljiva u Hrvatskoj.
Siromah je ili pobjegao iz ove vukojebine užasnut onim što mu čine bogataši koji su to postali derući mu kožu ili još žive u njoj i svaki mu je jedan jednak onome što je Isus proživljavao na križu. Ne znam koliko je Isus proveo na križu živ, nisam vjernica i neću “žderati” ovih dana u slavu Isusovu.
Pitam se zna li Hrga išta o životu hrvatskih Isusa koji nikad neće uskrsnuti nego će se krepati u najtežim mukama na kraju crkavanja u jezivoj bijedi. Nabrojimo neke kategorije hrvatskih Isusa, samo neke: umirovljenici, samohrane majke, starci u staračkim domovima, djeca nezaposlenih roditelja, katolici boje čokolade koji žive, njih trideset u pedeset kvadrata bez kupatila, radnici i radnice u trgovačkim centrima, dostavljači hrane, bauštelci…
Dakle, s jedne su strane “siromašni”, kako ih zove Hrga upotrebljavajući eufemizam, s druge su “bogati”. “Bogati”? I to je eufemizam. “Bogat” je u Hrvatskoj onaj tko zarađuje tisuću i pola eura mjesečno, ima stalno zaposlenje i krov nad glavom.
Takvih je malo ali nitko protiv njih ne bi trebao imati ništa. Hrga je, kad je spominjala “bogate” kojima bi Uskrs morao jednako značiti kao i “siromašnima” valjda mislila na bogate. Hrvatski bogataši danas imaju nekoliko stotina milijuna eura koje su “zaradili” otkako “imamo” Hrvatsku.
Za njih postoji primjerenije ime, oni su pljačkaši, razbojnici, zločinci kojima se živo jebe i za Isusa i za Uskrs. Uostalom, teško da u ove uskršnje dane žderu u našoj zajedničkoj domovini. Izabrali su za sebe nešto bolje, neku destinaciju na kojoj se ne osjeća smrad propasti, beznađa, tuge, nesreće, bolesti i neodoljive potrebe da se za Uskrs “naždereš” na kredit da bi u sebi imao potrebu da prosviraš mozak.
Zato, draga Hrga, oprosti im “žderanje”.