Povjesničar Krešimir Rotim u videoobjavi na društvenim mrežama oštro je kritizirao redatelja Lordana Zafranovića i glumce Renea Bitorajca i Leona Lučeva zbog sudjelovanja u filmu Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare.
Pozivajući se na arhivsku građu i povijesne dokumente, otvorio je pitanje povijesne utemeljenosti filmskog prikaza stradanja kozaračke djece te prozvao autore zbog načina na koji obrađuju tu temu.
Posebno se obrušio na Bitorajca, koji je izjavio da ga je za ulogu zanimao povijesni lik Maks Luburić, te ga pozvao da prouči dokumentaciju u Hrvatskom državnom arhivu. Rotim je iznio i niz kritika na račun prikaza Jasenovca i pojedinih povijesnih događaja u filmu, ocijenivši da je riječ o propagandističkom prikazu povijesti.
Rotim prozvao Zafranovića i Bitorajca zbog filma o Kozari
„Lordan Zafranović, ako negdje i treba iskoristiti onu staljinističku domaću dosjetku, to je možda ovdje. Snimio je film o stradanju djece s Kozare, a da se, pretpostavljate, nije podružio s prijateljem zvanim arhivska građa”, poručio je Rotim.
Film Zlatni rez ’42 – Djeca Kozare opisao je kao nešto između znanstvene fantastike i kvazipovijesne fikcije. Pritom je ironično usporedio glumački izričaj u filmu s televizijskim serijama Krim tim 2 i Krv nije voda.
„Nisam filmski kritičar, ali prepoznao sam uzore izvedbe”, rekao je.
Rotim je posebno istaknuo sudjelovanje dvojice hrvatskih glumaca, Renea Bitorajca i Leona Lučeva, u filmu koji je nazvao proizvodom „vučićevsko-dodikovske kinematografije”.
Bitorajcu poručio da prouči arhivsku građu
Govoreći o Leonu Lučevu, Rotim je istaknuo da je riječ o hrvatskom branitelju te izrazio čuđenje zbog njegova sudjelovanja u filmu.
„Meni je gotovo suludo da netko tko je na svojoj koži okusio mržnju dijela srpskog naroda, nahuškanog jasenovačkom mitologijom, sada svojim likom i djelom sudjeluje u ovoj novokomponiranoj formi huškanja”, ustvrdio je.
Najviše pozornosti posvetio je Reneu Bitorajcu, koji je govorio o svojem interesu za povijesni lik Maksa Luburića kao razlogu prihvaćanja uloge.
„Ali, Rene, jesi li posjetio Državni arhiv? Jesi li proučio što se zapravo događalo?”, upitao je Rotim.
Pritom je spomenuo dokumentaciju o kozaračkim ženama i djeci te njihovu smještaju u pravoslavne obitelji u Požegi. Prema njegovim riječima, u Hrvatskom državnom arhivu nalazi se 27.856 kartona, uglavnom kozaračke djece.
Kako je objasnio, kartoni sadržavaju podatke o imenima i prezimenima djece, mjestu i godini rođenja, roditeljima, ustanovama u kojima su bila smještena, liječenju i njihovu kasnijem povratku roditeljima ili udomljavanju.
„Ili te povijest zanima kao u reklami za pivce?”
Rotim je Bitorajcu uputio i ironičnu poruku, uspoređujući njegov interes za povijesne likove u filmu s načinom na koji ih tumači u reklamama.
„Ili te povijest zanima samo onako kako tumačiš povijesne likove u reklami za pivce?”, upitao je glumca.
Zatim je iznio dvije moguće interpretacije njegova sudjelovanja u filmu. Prva je, prema Rotimovim riječima, pokušaj osvježavanja karijere izazivanjem javnih polemika i prikazivanjem povijesnih osoba na način koji smatra netočnim.
Druga mogućnost, koju je nazvao još težom, jest aktivno sudjelovanje u propagandi velikosrpskih političkih krugova.
„S jedne strane, može ispasti da je riječ o prilično jeftinom načinu osvježavanja karijere, podizanju prašine u javnosti provociranjem i namjernim glumljenjem povijesnih osoba u verziji koja ne odgovara povijesnim činjenicama”, poručio je.
Rotim kritizirao prikaz Jasenovca u filmu
U nastavku objave Rotim se osvrnuo na prikaz pojedinih predmeta i događaja povezanih s logorom Jasenovac. Smatra da je već na temelju filmskog trailera moguće prepoznati problematične elemente prikaza.
Govoreći o poljoprivrednom alatu koji se povezuje s načinima ubijanja u logoru, osporio je takav prikaz i ustvrdio da je riječ o povijesno neutemeljenoj interpretaciji.
„Ako na jednom konkretnom mjestu provodiš genocid nad jednim narodom, a ne želiš da za to dozna cijeli svijet, dok navodno čak i drobilicom uništavaš kosti, nećeš to raditi poljoprivrednim alatom”, rekao je Rotim.
U svojem izlaganju nastavio je kritizirati način na koji se, prema njegovu mišljenju, povijesni događaji prikazuju u filmu, upozoravajući na opasnost od stvaranja iskrivljene slike prošlosti.
Osvrnuo se i na komunističku ideologiju te odnos prema religiji, povlačeći usporedbe s posljednjim riječima kršćanskih mučenika i njihovom vjerom.
„Propaganda pronađe svog Lordana”
Rotim je dio izlaganja posvetio i odnosu prema Srbiji te pitanju suočavanja s ratnom prošlošću. Pritom je istaknuo da bi odnosi dviju država trebali biti povezani s rješavanjem pitanja nestalih i ratne odštete.
„Naša komunikacija sa službenom Srbijom svodi se na dva pitanja: što je s nestalima i gdje je ratna odšteta?”, poručio je.
U završnici objave ponovno se vratio filmu i njegovu značenju u javnom prostoru. Ustvrdio je da se povijesne konstrukcije postupno pretvaraju u glasine, zatim u kolektivno sjećanje i naposljetku u mitologiju.
„Zapamtite samo kako one nastaju. Krenu s izmišljotinama, zatim postaju glasine. Glasina prerasta u sjećanje. Sjećanje mutira u mitologiju, a propaganda pronađe svog Lordana”, zaključio je Rotim.
Na kraju je uputio ironičnu poruku filmskoj produkciji, ponavljajući zahtjev za filmom „od čistog zlata”.
