Siniša Ružić, poznati hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac te stalni član ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavella, objavio je video poruku uoči prosvjeda najavljenog za 5. rujna u 12 sati na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.
Ružić se u objavi obrušio na sve one koji posljednjih dana kritiziraju prosvjed i inicijativu „Gospić je naš dom“. Posebno ga, kako kaže, žalosti što su se protiv inicijative svrstali pojedinci koji se predstavljaju kao domoljubi, branitelji, liječnici, psihijatri i prosvjetni djelatnici, ali i neke desničarske organizacije te političari.
U pozadini svega nalazi se problem otpada u Gospiću, na koji Ružić upozorava pokazujući gospićki silos.
„Dragi prijatelji, jako sam tužan. Tužan sam zato što vi znate što je ovo iza mene. Gospićki silos i ona grozna količina smeća, smeća koje označava atmosferu i situaciju današnje Hrvatske“, govori Ružić u videu.
No, veći dio njegove poruke odnosi se na one koji dovode u pitanje prosvjed i njegove organizatore.
„A još sam tužniji zbog toga što su se neki navodni domoljubi, neki čak i branitelji, neki psihijatri, neki liječnici, neki prosvjetnici, neke desničarske organizacije svrstale, čak i političari, u očitu inicijativu tajnih službi koji žele obezvrijediti ovaj prosvjed“, tvrdi Ružić.
Prema njegovim riječima, riječ je o pokušaju da se obezvrijedi inicijativa „Gospić je naš dom“, koju naziva iskrenom i poštenom.
„Sramotno je da su se neki ljudi usudili dirati u iskrenost, u istinu i poštenje inicijative ‘Gospić je naš dom’, koja je jedini i isključivi organizator ovog prosvjeda“, kaže Ružić.
Upravo je, međutim, organizacija prosvjeda ono što njegovi kritičari problematiziraju.
Nitko ne osporava pravo građana da prosvjeduju zbog problema s otpadom u Lici. Problem nije prosvjed, nego politička pozadina ljudi i skupina koje su se okupile oko njega.
Sastav organizatora i politički angažman pojedinaca koji prosvjed podržavaju teško se mogu odvojiti od šire političke scene. Među njima su političari i politički aktivisti koji već dulje vrijeme otvoreno djeluju protiv aktualne vlasti.
Zbog toga se postavlja sasvim legitimno pitanje je li „Hod za Liku“ samo prosvjed kojim se želi upozoriti na problem otpada ili se stvarni problem Like koristi za širi politički obračun.
To pitanje samo po sebi ne znači da je netko protiv Like.
Naprotiv, problem otpada treba riješiti, građanima treba dati odgovore, a nadležne institucije moraju objasniti što se događalo i tko za postojeće stanje snosi odgovornost.
Ali jednako tako javnost ima pravo pitati zašto se oko tog problema okupila upravo takva politička struktura.
Ružić na kritike ne odgovara analizom političke pozadine organizatora, nego vrlo teškim riječima.
„Zato poručujem svima ovima, ne znam kako bih ih nazvao, svim prljavcima, svim smećima, svim, rekao bih, i neprijateljima Hrvatske da zašute i da prestanu blatiti ono što je čisto, iskreno i točno u Gospiću i u Hrvatskoj“, poručio je.
Tu nije stao.
„Zašutite, neprijatelji Hrvatske, zašutite tajne službe, zašutite lopovi. Znaju oni koji su i vidite ih ovih dana po javnim i društvenim mrežama. Oni znaju koji su.“
Potom je kritičare nazvao i „nevjerojatnim mrcinama i štetočinama“ te ustvrdio da „ništa nisu napravili za Hrvatsku“.
Teško je prihvatiti logiku prema kojoj je svatko tko propituje organizatore prosvjeda automatski protiv Hrvatske.
Prosvjed je demokratsko pravo i nitko ga ne dovodi u pitanje. Ali demokracija podrazumijeva i pravo javnosti da pita tko stoji iza nekog skupa, kakvi su njegovi politički interesi i koristi li se određena tema za ostvarivanje šireg političkog cilja.
U ovom slučaju problem nije teško prepoznati. Lika ima stvaran problem koji treba riješiti, ali oko tog problema okupljene su i političke strukture koje imaju vlastite interese i otvoreno se suprotstavljaju aktualnoj vlasti.
Zato je sasvim opravdano upozoriti da prosvjed za Liku može istodobno biti i politički prosvjed protiv vlasti.
Jedno ne isključuje drugo.
Ružić na kraju poručuje da se vidimo u Zagrebu.
„Dužan sam, ali sam sretan što će biti ovaj prosvjed. Vidimo se u Zagrebu u subotu, petog, devetog, u 12. na Trgu bana Jelačića“, zaključuje.
Nitko ne osporava građanima pravo da tamo dođu i iskažu svoje nezadovoljstvo.
Ali jednako tako nitko ne može zabraniti drugima da pitaju je li Lika doista jedini cilj ili je njezin problem iskorišten kao povod za okupljanje političkih protivnika aktualne vlasti.
A one koji to pitanje postavljaju teško je ozbiljno nazivati neprijateljima Hrvatske, lopovima, mrcinama i štetočinama.
Lika zaslužuje da se njezin problem riješi. Upravo zato zaslužuje i da se o njemu govori bez političkih etiketa i bez pokušaja ušutkavanja onih koji postavljaju neugodna pitanja.
