Na današnji dan 2017. godine bio je USKRS – najveći kršćanski blagdan. Na današnji dan iste godine trebao se održati prvi i dosada jedini referendum u jednoj jedinici lokalne uprave i samouprave u Hrvatskoj, koji je ipak spletom čudnovatnih okolnosti i saniranjem štete HDZ-eu čak i na nacionalnoj razini odgođen.
U jednoj općini, Dugopolju koje po popisu iz 2011. godine u vjerskom opredjeljenu 99,14% čine pripadnici katoličke vjere trebao se održati REFERENDUM o visini komunalnog doprinosa za legalizaciju građevinskih objekata.
Svaki referendum trebao bi biti “festival demokracije” i tako je svugdje u uljuđenom svijetu gdje stanovnici s pravom glasa odlučuju o bitnim temama i pitanjima različitih karaktera problema. Pogledajmo samo primjer Švicarske gdje se godišnje organizira nekoliko referenduma po različitim pitanjima. Dugopolje je moglo biti svijetla točka neposredne demokracije i primjer dobre prakse u Hrvatskoj, ali nije.
Zašto nije?? Kome to nije odgovaralo?? Tko se boji svog naroda, svojih sumještana da koristi sve zakonske bravure, rupe u zakonu, “krive drine” da onemogući glas i stav naroda?!
ZNA SE, tko se boji!
Čak i kada bi zanemarili strah od naroda, kako je to jednoj stranci (HDZ) koja se diči svojim demoKRŠĆANSTVOM palo na pamet organizirati referendum u mjestu koje je 99,14 katoličko. Ljudi su se zgražali nad tom činjenicom.
Tada su čelni ljudi u Općini Dugopolje igrali igru s ciljem da do referenduma ne dođe, uskraćujući to Ustavno pravo građanima. Počelo je s opstrukcijama oko prikupljanja potpisa, nastavilo se s određivanjem referenduma na dan Uskrsa, pa skidanjem plakata,…
Konačni potez jest odgađanje referenduma jer je Općina uložila žalbu Upravnom sudu. Što reći nakon još jednog ovakvog poteza od strane vlastodržaca? Manevri kakvih se ne bi postidjeli ni veći povijesni kombinatori ubijanja vjere u ljudi. Od početka prikupljanja potpisa za referendum, do same provedbe referenduma prošlo je punih pet godina. Znamo svi kako je završilo, što i ne čudi jer tolika količina opstrukcija ubila je vjeru i onih najupornijih i najvećih zagovaratelja predloženih rješenja.
Temeljno pitanje je tko je izgubio takvim procedurama i načinom provedbe i organizacije referenduma u Dugopolju.
Najjednostavniji odgovor bio bi, izgubila je demokracija, izgubila je Hrvatska jer izgleda nikome od vladajućih “ekipa” iz HDZ-a ili SDP-a ne odgovara nijedan oblik neposredne demokracije. Primjer i presedan bi mogli postati opasani, pa se s općine preliti na županiju, sa županije na državnu razinu, a svjedoci smo što je sve državna vlast spremna učiniti da do referenduma ne dođe ni po koju cijenu. U 30 godina Države Hrvatske pamtimo ih DVA, onaj o samostalnosti i onaj o braku.
Izgubili su mještani općine Dugopolje jer nisu u normalnim okolnostima pravovremeno mogli donijeti odluku o postavljenom referendumskom pitanju, nego su glasovali pet godina od pokretanja inicijative. U međuvremenu su se ohladili, a neki su podigli kredite, platili sve što je općina tražila i izgubili interes za referendum, pa i nije čudno što nisu izašli i glasovali na referendumu.
Pomalo to sliči i na priču kad je rodijak iz Imotskog zakazao svatove, rodbina iz Njemačke došla par dana prije, a rodijak se u subotu, na dan svatova posvađa s budućom ženom i sve s njom raskrsti. Što mislite jesu li mu drugi put došli u “svatove”?!
Iz tog vremena vuku se i politički i osobni animoziteti tadašnjih političkih aktere koji se često manifestiraju i na sjednicama vijeća što je dovelo Općinsko vijeće, načelnika Općine u sve medije.
Prisjetit ćemo se samo priče o postavljanju križa u općinskoj vijećnici i sukoba na gradskom vijeću kada je oporbeni vijećnik Ivica Radošević tražio postavljanje križa “ kako bi vijećnici mogli po svojoj savjesti donositi odluke” – gdje je implicitno rekao da ni vijećnici, ni načelnik općine nisu slobodni i samostalni ljudi u donošenju odluka, nego to na nekom drugom mjestu radi netko drugi.
Tu dolazimo i do korelacije “uskrsnog referenduma” i križa u vijećnici i što nam on sve to govori?!
Kakvi su Hrvati vjernici, i jesu li zbog svojih osobnih interesa koliko god bili minorni i nebitni spremni pogaziti sve postulate koje propovijeda Katolička crkva čiji su članovi svi vinovnici događaja koje donosimo na videu u prilogu, osim ako ne spadaju u onih 0,86 % mještana Dugopolja koji se nisu izjasnili katolicima, u što ne vjerujemo.
dugopolje org/foto: dugopolje org