Studentska lista pobijedila je na parlamentarnim izborima, a Aleksandar Vučić priznao je poraz nakon gotovo dvije godine prosvjeda protiv korupcije i autoritarne vlasti.
Aleksandar Vučić, dominantna figura srbijanske politike posljednjih četrnaest godina, dugo je imao odgovor na gotovo sve političke izazove. No, u nedjelju je studentski pokret njegovoj vlasti zadao težak izborni udarac.
Za svoje pristaše, taj 56-godišnjak visok 199 centimetara predstavljao je patriotizam i stabilnost, vrijednosti koje su mnogi u Srbiji smatrali važnima nakon međunarodne izolacije i ratova na prostoru bivše Jugoslavije tijekom 1990-ih.
Međutim, studentski pokret koji ga je porazio na parlamentarnim izborima već dvije godine upozorava na njegov autoritarni način vladanja, kontrolu nad medijima i korupciju u Srpskoj naprednoj stranci (SNS).
Neposredno prije nego što je krajem rujna podnio ostavku na dužnost predsjednika Srbije i krenuo u kampanju s ciljem zadržavanja vlasti na premijerskoj poziciji, Vučić se predstavljao kao „vjeran sluga naroda”, uvijek spreman za „borbu”.
U nedjelju je brzo priznao poraz, iznenadivši protivnike koji su očekivali da će se grčevito boriti za očuvanje vlasti.
Od Miloševićeva ministra do dominantne figure Srbije
Aleksandar Vučić rođen je u Beogradu 5. ožujka 1970. godine. Na političkoj sceni istaknuo se 1998., kada je postao ministar informiranja u vladi Slobodana Miloševića, kao član Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislava Šešelja.
Ta ultranacionalistička stranka bila je bliska bosanskohercegovačkim Srbima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, osuđenima za ratne zločine.
Još kao mladi dužnosnik radikala, Vučić je zagovarao projekt takozvane velike Srbije. U govoru u Glini 1995. godine, tijekom okupacije dijela hrvatskog teritorija, iznosio je tvrdnje da taj dio Hrvatske nikada neće biti vraćen.
Godine 2008. promijenio je politički smjer i s novoosnovanom Srpskom naprednom strankom počeo se predstavljati kao proeuropski konzervativac.
Nakon dolaska SNS-a na vlast 2012. postao je prvi potpredsjednik vlade i ministar obrane, a 2014. preuzeo je dužnost premijera. Predsjednik Srbije postao je 2017. godine.
To političko preslagivanje nije značilo i potpuno distanciranje od političkih krugova povezanih s osuđenim ratnim zločincima. Na takve veze podsjetili su i komemorativni skupovi u Beogradu posvećeni Ratku Mladiću.
„Krajolik dizalica” i obećanja o modernizaciji
Vučić je podržavao teritorijalnu cjelovitost Ukrajine, ali se nije pridružio sankcijama protiv Rusije koje je uvela Europska unija, nastojeći održavati odnose i s Moskvom i sa Zapadom.
Istodobno je tvrdio da brani srpske interese na Kosovu, a tijekom proteklog desetljeća znatno je povećao vojnu potrošnju. Takva politika izazivala je kritike službenog Zagreba, koji je u jačanju srpskih vojnih kapaciteta vidio potencijalnu prijetnju.
Na televizijskim kanalima bliskima vlasti i društvenim mrežama gradio je sliku čelnika koji neumorno privlači investicije iz Rusije, Kine, Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke kako bi otvarao radna mjesta.
Veliki infrastrukturni projekti bili su jedan od stupova njegove političke platforme i narativa o modernizaciji Srbije. Vučić se hvalio da živi u „krajoliku dizalica”, predstavljajući gradilišta i nove prometnice kao dokaz razvoja zemlje i rasta životnog standarda.
Međutim, iza takve slike ostali su rastuća nejednakost i gospodarski rezultati slabiji od očekivanih. Prema podacima bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije (wiiw), Srbija je između 2012. i 2025. ostvarivala prosječan godišnji gospodarski rast od 2,4 posto, slabiji od većine zemalja u regiji.
Tragedija u Novom Sadu pokrenula val prosvjeda
U studenome 2024. urušila se betonska nadstrešnica na nedavno obnovljenom željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, drugom najvećem gradu Srbije. Poginulo je 16 ljudi, a tragedija je izazvala optužbe za korupciju i ozbiljne propuste u nadzoru radova.
Prosvjedi predvođeni studentima, koji su zahtijevali transparentnu istragu i odgovornost za tragediju, izveli su stotine tisuća ljudi na ulice. Bili su to najveći prosvjedi u Srbiji od pada Slobodana Miloševića.
Vučić priznao poraz, optužio unutarnje i vanjske snage
Kako su se zahtjevi za odgovornošću postupno pretvarali u pozive na prijevremene parlamentarne izbore, vlasti su studentski pokret sve češće optuživale da je organiziran iz inozemstva.
Pristaše vlasti čuvale su stražu ispred predsjedničke palače, dok su prosvjednici bili izloženi zastrašivanju i nasilju.
Suočen sa sve većim pritiskom, Vučić je na kraju raspisao prijevremene parlamentarne izbore. Ishod je za njega predstavljao težak poraz: studentska lista odnijela je pobjedu, a Vučić je priznao da je njegova politička opcija izgubila.- Hina
