Od srpnja ove godine, kada je Thompson održao spektakularni koncert u Zagrebu i okupio stotine tisuća ljudi, njegovo se ime gotovo svakodnevno provlači kroz saborske rasprave. Iako se glazbenik ne bavi politikom, pojedini zastupnici ljevice gotovo opsesivno pokušavaju od njega stvarati problem. No u petak se još jednom pokazalo da im argumenti stoje na klimavim nogama.
Potpredsjednik Sabora Furio Radin ironično je primijetio da Thompsonu ne treba nikakav PR jer mu ga upravo oni koji ga napadaju neprestano rade iz Sabora. I to se savršeno uklapa u najnoviji sukob u kojem je zastupnica Urša Raukar Gamulin ponovo pokušala relativizirati očite činjenice, dok ju je Josip Jurčević vrlo precizno i pravno utemeljeno demantirao, prenosi Danas.hr.
Gamulin ignorira stvarnost, Jurčević joj je vraća u lice
Raukar Gamulin pokušala je slučaj novinarke Danke Derifaj pretvoriti u politički obračun, tvrdeći da se protiv nje vodi „nezapamćen postupak“ te insinuirajući da je sve povezano s Thompsonom. Međutim, ključna činjenica koju uporno prešućuje jest da je Derifaj jednostavno nezakonito ušla na privatnu imovinu – i to nije stvar mišljenja nego dokumentacije nadležnih tijela.
Jurčević je na to jasno upozorio, argumentirajući da je terasa na koju se Derifaj popela u vlasništvu Marka Perkovića Thompsona, što potvrđuju papiri, a ne političke konstrukcije. Upravo zato je ispravno istaknuo da novinarska iskaznica nikome ne daje pravo upadati na tuđi posjed, pa ni Derifaj. Njegova usporedba – da bi i on, po toj logici, mogao „upasti u stan gospođe Gamulin“ – samo je ogolila apsurd njenog stava.
Raukar Gamulin je potom pokušala relativizirati stvarnu situaciju pričama o „zajedničkom krovu“, no Jurčević ju je i tu brzo vratio na zemlju: postoje službeni dokumenti, a ne maštovite interpretacije. Njezino inzistiranje da je on „opasan“ samo je pokazalo nemoć pred činjenicama.
Zakonski papiri na strani Thompsona
Jurčević je potpuno jasno naglasio – prema dokumentima nadležnih institucija terasa je u vlasništvu MPT-a. Točka. Nikakve političke fraze to ne mogu promijeniti. Ljevica može vikati što želi, ali zakon je jasan i na strani Thompsona.
Nad ovim prepucavanjem Radin je ironično zaključio da se Thompsonu sigurno „štuca“ koliko ga se spominje. I doista – kad god zastupnici Možemo pokušaju konstruirati skandal, na kraju se ispostavi da su upravo oni ti koji ignoriraju pravne činjenice.
Manipulacija atmosferom umjesto poštivanja zakona
U nastavku rasprave Raukar Gamulin pokušala je prebaciti fokus na nedavni incident na Trgu bana Jelačića, optužujući sve osim počinitelja. No opet – umjesto da se drži prava i činjenica, radije gradi narativ u kojem su novinari „žrtve sistema“, dok istovremeno brani novinarku koja je prekršila zakon ulazeći na tuđi posjed.
Činjenice su jednostavne:
– Thompson je u ovom slučaju potpuno u pravu.
– Jurčević argumentira dosljedno, pravno i bez manipulacija.
– Napadi na njih temelje se na političkoj histeriji, a ne na dokumentima.