Blinken i Austin objavili kolumnu s analizom rusko-ukrajinskog rata i uputama za sljedeću administraciju

Zar moraš biti državni tajnik i ministar obrane da bi shvatio ovako jednostavne stvari o kojima ovdje pišemo cijelo vrijeme?

Toliki novci američke administracije bačeni na “zaključke” veleumnih pri kraju državničke karijere?

Bitno je ono što ste učinili da spriječite takve stvari, a učinili ste definitivno premalo….

Umjesto da troše američki proračun kao dužnosnici, mogli su besplatno ovdje čitati objave i doći do istih zaključaka.

Vjerojatno se pripremaju za, u Americi popularnu “drugu karijeru”, dežurnih pametnjakovića koji naglo “dođu pameti i progledaju” nakon završetka vojne karijere ili karijere političara i krenu po medijima pametovati i govoriti istinu koju su zataškavali dok su bili na dužnostima.

I to još dobro naplaćivati kroz honorare.

Do kraja treće godine rata Vladimir Putin se suočio s bolnom dilemom: nastaviti trpjeti teške gubitke za minimalne rezultate i, možda, za to objaviti novu mobilizaciju ili prijeći na ozbiljne mirovne pregovore s Ukrajinom.

O tome u kolumni za The New York Times pišu američki državni tajnik Antony Blinken i šef Pentagona Lloyd Austin , ključni zaposlenici administracije predsjednika Joea Bidena, koji će za nekoliko dana napustiti Bijelu kuću.

Sama kolumna sažima aktivnosti Bidenovog tima na jednoj od ključnih tema za 46. predsjednika SAD-a – potpori Ukrajini u ratu s Rusijom.

Kako pišu Blinken i Austin, rusija sada trpi ogromne gubitke – u prosjeku 1500 ubijenih i ranjenih dnevno – sve u ime zauzimanja malih dijelova ukrajinskog teritorija. Od početka rata ukupni gubici Rusije premašili su 700 tisuća ljudi.

A sada se Putin “sve više suočava s bolnom dilemom: ili nastaviti trpjeti teške gubitke radi minimalnih dobitaka, možda objaviti [novu] mobilizaciju koja će izazvati unutarnju nestabilnost, ili započeti ozbiljne pregovore o miru s Ukrajinom kako bi se okončao rat”.

Nakon više od 1000 dana rata, Putin nije uspio ostvariti nijedan od svojih strateških ciljeva, piše u kolumni.

“Ruska moć i utjecaj znatno su se smanjili: nije čak bila u stanju podržati tako vrijednog partnera kao što je režim Bashara al-Assada u Siriji… Putinova agresija čak je gurnula prema ishodu koji je on želio spriječiti: NATO je sada veći, jači i ujedinjeniji nego ikada”, pišu Blinken i Austin.

Koordinirane akcije ukrajinskih saveznika dovele su do problema u ruskom gospodarstvu: inflacija se ubrzala iznad 9%, kamatne stope su porasle iznad 21%. Prema autorima kolumne, Kremlj je morao potrošiti dvije trećine svojih likvidnih deviznih rezervi “lišavajući zemlju njene budućnosti kako bi nastavio svoju imperijalnu prošlost”.

Podrška Sjedinjenih Država i drugih saveznika omogućila je Ukrajini da izdrži rusku agresiju (Blinken i Austin spominju 126 milijardi dolara u oružju i drugoj obrambenoj pomoći Kijevu, dopuštenje za korištenje raketa dugog dometa za udar duboko u ruski teritorij, 50 milijardi dolara u zajmovima za Ukrajina, kamate koje će se otplaćivati ​​od prihoda zamrznute ruske imovine u iznosu od 300 milijardi dolara, kao i sankcije protiv najveće ruske banke, industrija nafte i plina te energetika).

Sve ovo stvorilo je utjecaj na rusiju koji Ukrajina i sljedeća administracija Bijele kuće sada mogu koristiti, kažu Blinken i Austin. Pozvali su tim Donalda Trumpa da ne odustaje od podrške Kijevu i pritiska na Moskvu da silom prisili Kremlj na trajni mir.

Rezanje pomoći i prisiljavanje na prijevremeni prekid vatre omogućilo bi Putinu da se ponovno naoruža i na kraju ponovno napadne, piše u kolumni. “ Bio bi to mir kroz kapitulaciju, što uopće ne bi bio mir ”, upozoravaju autori sljedeću administraciju.

U ovom slučaju, Ukrajina će biti “zdrobljena pod Putinovom čizmom”, Europa će biti pod prijetnjom “tiraninskog susjeda koji želi ponovno stvoriti palo sovjetsko carstvo”, a zemlje prijateljske Americi mogle bi se suočiti s agresijom drugih autokratskih režima koji će uzeti u obzir Putinovu pobjedu kao “svoju dozvola za lov”.

Takav mir putem kapitulacije neće biti dobar za Sjedinjene Države, koje će morati potrošiti više resursa na obranu ne samo od osnaženog ruskog vođe, već i od drugih autokrata i „agenata kaosa koji žele uništiti sustav pravila, prava i odgovornosti koje su generacije Amerikanaca učinile sigurnijim i prosperitetnijim”.