U svijetlu sukoba Predsjednika RH i ministra u HDZ-ovoj vladi zbunjuje me ta prgavost ministra nedoraslog ozbiljnoj razmjeni uvreda. Iz čega raste snaga, hrabrost i na kraju odvažnost osrednje obrazovanog ministra za napadom na izabranog Predsjednika ove naše Državice? Na pamet mi padaju samo dvije mogućnosti; ili je osokoljen osobnom potporom Premijera na vlasti ili je snaga izašla iz baze istoka Slavonije koja je trn u oku gospodina Premijera. Odgovor bi mogao biti u razumijevanju nametnutog rješenja izbora ministra Banožića od strane „šumsko lovačke družine“ slavonskog istoka. Ratom razoreni istok Hrvatske nije u političkom smislu bio žrtva međustranačkog sukoba ili netrpeljivosti dviju stranaka koje su tvorile vlast, mi smo žrtve frakcijskog sukoba unutar samog HDZ-a.
Sinergija koju prikazuju gradsko-županijska bulumenta više liči na priču o slijepom i gluhom ili onu kako smo, „napola slijepi i gluhi zurili u paklensko crvenilo“. Samo, nema ovdje crvenila kojega se treba bojati ovdje je izvor nevolja neznanje i nekompetentnost ljudi koje je iznjedrila „plava partija“. Napišeš tako kritiku HDZ-a i stigne ti poruka ako ti se ne sviđa idi tamo gdje je bolje. Stvarno, tko su ti ljudi koji imaju pravo tjerati kritičare Hrvatske Demokratske Zajednice, kojim pravom, otkuda hrabrost za napad na slobodu govora i izražavanja. To su zlobnici koji ne žele dobro nikomu pa niti onima koje navodno brane, to je smeće sa dna kace. Voli svoju obitelj, grad, domovinu tako što ćeš prepoznati i ukazati na opasnosti koje demontiraju sve što smo stvorili žrtvom i životima najhrabrijih.
Ima li stoga istine da je Hrvatska država žrtva domaće „Cosa Nostre“, „Camorre“, „N’dranghete“ udruženih u veći zločinački poduhvat ili je propadanje države vezano za skup nasumičnih kriminalnih likova koji kroje politiku stranaka na vlasti običnim strahom i ucjenama. Tragedija naše stvarnosti sastoji se u izostanku kvalitetnog rada obavještajne zajednice jer postojanje bilo kakve organizirane grupe koja radi na destabilizaciji društva ili njegovom pljačkanju iziskuje ozbiljnu akciju u smislu eliminacije prijetnje. Halo! Mi imamo pravosnažno osuđenu stranku na vlasti, osuđenu za korupciju i kriminal u namještanju natječaja i poslova. Imamo osuđenog Premijera za uzimanje mita i predaju upravljačkih prava nad strateškom kompanijom za sveukupno gospodarstvo. Evo vrištim IZDAJA! Osudite me da ne volim svoju Hrvatsku, zatvorite me ili me progonite ali ja vam neću šutjeti.
Mogu li dakle razumjeti nedavne napade prema licemjerju pijeteta Vukovara ili ih trebam osuditi bez razmišljanja. Žrtva građana Vukovara, žrtva Branitelja nije niti smije biti upitna ali pretvoriti cijeli grad u komemoracijsko središte Hrvatske i dnevne politike, nije pravedno prema živima i prema gradu samom. Proglašenjem „grada“ mjestom posebnog pijeteta oduzeto mu je pravo na gospodarsku konkurentnost, na egzistenciju, na život. Ono što smatram ispravnim je da se svakom našem gradu pruži prilika razvoja i dobrobiti za sve njegove građane. Smatram ispravnim jednakost u projekcijama razvoja bilo Vukovara bilo Osijeka ili kojeg god grada u Hrvatskoj. Istina je da pravog plana rekonstrukcije gospodarstva nema te je stoga lakše polemizirati o stupnju domoljublja pojedinaca i grupacija prema količini izrečenih floskula da ne budem vulgaran i krivo interpretiran.
Politika je nekada bila bistrija, poštenija korektnija prema građanima. Znali ste točno što se smije a što ne smije činiti javno ili tajno. Znali ste da ima povlaštenih i zaštićenih ali ste znali da vam neka prava nitko neće oduzeti ili uskratiti. Ono što danas imamo a preslikano je sa globalnog nivoa je izvrtanje činjenica, nekontrolirano laganje, prostituiranje Ustava, podjarmljeno zakonodavstvo i pravosuđe i uskrata većine građanskih i ustavnih sloboda čovječanstva. Je li neosnovano očekivati da ova periferija svjetske politike uradi razliku i stane na stranu vlastitih građana, NE. Uzdaj se use i u svoje kljuse.
Branko Bogdanović
*Stavovi autora nisu nužno i stavovi portala Hrvatski glasnik