Redatelj Dalibor Matanić bio je gost ovotjedne emisije Nedjeljom u 2.
U razgovoru se dotaknuo privatnog života, pa je tako u šali rekao da je tijekom pandemije i lockdowna “i njegov sin doznao da ima oca”. Komentirajući svoj odnos s politikom, rekao je:
– Ja uvijek kažem da nisam ni lijevo ni desno, nego iznad.
U svojim snovima Hrvatsku vidi kao tolerantnu zemlju koja počiva na pravima zapisanima u Ustavu, gdje su ljudi sretni i mirni – i nema podjela.
– Vidjeli smo, kada dođe egomanijak kao što je bio Trump u Americi, koliko se zemlji može naštetiti, rekao je, a na pitanje “tko je naš Trump”, odgovara: “Svi ekstremisti i populisti.”
“Od Bandića ne treba raditi anđela”
Dotaknuo se u razgovoru i nedavno preminulog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
– Mislim da je Bandić bio najspretniji hrvatski političar. Ja sam ga upoznao, ne mislim da je bio neki zao čovjek. Ali taj sistem koji je stvorio, mislim da mu je jednostavno presudio, kazao je.
– Mislim da je sistem u kojem klinci na ulici govore da im je posao snova raditi u ZG Holdingu… Što smo napravili od naše zemlje? Gdje je taj napredak, gdje su nam novi obzori? – pojasnio je, dodavši kako ga smeta što je dio građana “ključao” od bijesa na Bandića zbog Cvjetnog trga, Varšavske, Kina Europa, “primitivizacije” Zagreba, a onda se “odjedanput o njemu priča kao o anđelu”.
Zamjerke zbog Hasanbegovića
Kulturnjaci su mu zamjerili što svojevremeno nije potpisao peticiju protiv Zlatka Hasanbegovića. Matanić danas kaže kako to nije bilo iz straha da se Hasanbegović dulje zadrži na mjestu ministra kulture.
– Sam taj Haso je pričao protiv mene u Saboru. On je najgori ministar kojega smo imali, sigurno, ikada, i kulture i svega ostaloga, rekao je dodavši kako ipak više ne bi pričao o čovjeku koji više nije na poziciji ministra.
Nova serija – posveta radničkoj klasi
Nova TV serija “Bez signala”, koja bi se trebala emitirati u programu HTV-a potkraj ove godine, posveta je radničkoj klasi, kaže. Bit će snimljeno šest epizoda, a serija je rađena po knjizi Roberta Perišića.
O domaćem filmu
Na pitanje što misli o hrvatskom filmu, rekao je:
– Ja mislim da je hrvatski film bio očajan devedesetih. Ja sam tada bio u publici, crvenio sam se… Znamo svi te filmove, ali nećemo spominjati imena. Ti trash filmovi devedesetih su toliko unazadili hrvatski film, da ja mislim da je prava prekretnica bila krajem devedesetih, početak dvijetisućitih. Tada se ta ekipa koja je tada radila i koja još uvijek radi počela lagano micati, filmovi su se počeli boriti za festivale, percepciju, rekao je.
I sam je počeo snimati filmove 2000-tih.
– Naš posao je bio užasno težak jer sam ja svojim prijateljima morao dokazivati da domaći film ima nekog smisla, rekao je.
O seriji “Šutnja”
Prema knjigama i novinarskim otkrićima kolege Drage Hedla uskoro počinju snimati seriju “Šutnja”.
– Vrlo mučna priča o lancu maloljetničke prostitucije u jednom od osječkih domova, za odgoj mladeži, gdje je jedan od ljudi koji su bili zaduženi za dobrobit te djece organizirao prostituciju za lokalne moćnike, biznismene i političare, otkrio je u prilogu emitiranom u emisiji Nebojša Taraba, producent.
– Ova priča se jednostavno mora ispričati, to je pisao Drago Hedl novinske članke o lancu prostitucije maloljetnih klinki u Osijeku devedesetih. Tu nije bilo nikakvih stranačkih, nacionalnih obilježja, to su jednostavno svi koristili i to je izazvalo navodno veliki “boom” u Hrvatskoj. I onda nakon tjedan dana – ništa. E sada radimo o tome “ništa”, kako se kod nas pregaze te stvari, ti mladi životi. To je mučno, ali mislim da je ta etika u našem društvu nužna, komentirao je za “Nedjeljom u 2” Matanić.
O slučaju influencerice Doris Stanković
Dalibor Matanić i u poslu i u javnosti rado izlazi na čistinu. Katkad se zbog toga nađe na udaru kritika, kao onda kada je kritizirao mladu influencericu Doris Stanković. Danima se raspravljalo o tome tko ima pravo.
– To je bila impulzivnost zato što sam shvatio nepravdu sistema jer osjeti se neki “reket”… Svi smo mi influenceri. Ono što me iznenadilo je količina novinskih članaka punih mržnje, rekao je, dodavši da su privatni profili na društvenim mrežama postali bitniji od medija.
Nerijetko, otkrio je, nešto impulzivno komentira na svom profilu na Facebooku, pa obriše.
Profil Dalibora Matanića
Kao dječak htio je biti novinar, ali, srećom, u Velikoj Gorici stanovao je pokraj kina u kojem je često sam gledao filmove. Matanić je nakon srednje škole upisao akademiju. Odmah su ga obeshrabrile riječi profesora čije ime ne želi otkriti – “zaboravite da ćete ikad snimati filmove”.
Malo je oduljio s fakultetom i počeo snimati filmove. S 25 godina snima prvi film “Blagajnica želi ići na more”, postiže velik uspjeh uz pokoju kritiku da je film antihercegovački. I njegov drugi film “Fine mrtve djevojke” bio je gledan i nagrađivan. Sedam nagrada na Pulskom festivalu 2002., uključujući Veliku zlatnu arenu za najbolji film.
Istoimena predstava u Gavelli dignula je prašinu. Točnije plakat za predstavu. Nakon pritiska katoličke udruge kazalište je uklonilo plakat i ravnatelj se ispričao.
Nekoliko godina poslije film “Kino Lika” povrijedio je osjećaje mnogih. I onih koji ga nisu pogledali. No i taj je film dobro prošao u kinima i osvojio brojne domaće i strane nagrade. Među brojnim nagradama koje je osvojio film “Zvizdan”, i ona je žirija Canneskog festivala.
Matanić režira kratke filmove, spotove, a “Novine” nakon uspjeha u Hrvatskoj možete gledati na Netflixu. Nakon tri sezone “Novina” nastavljaju suradnju.
Trenutačno Matanić nema problema s pronalaženjem novca za svoje projekte. Jedino mu, kaže, nedostaje malo vremena kako bi se mogao više posvetiti obitelji i djeci.