Doktor znanosti, demograf Tado Jurić, u Novom je danu komentirao demografsku sliku Hrvatske. Smatra da je korupcija i klijentelizam glavni razlog odlaska mladih iz zemlje, a otkrio je da danas više Hrvata živi u svijetu nego u zemlji.
Hrvatska danas ima 1,2 umirovljenika na jednu zaposlenu osobu, otkrio je demograf Tado Jurić. “U Jugoslaviji je omjer bio četiri zaposlena na jednog umirovljenika. Od sedamdesetih smo došli na ove brojke”, rekao je i dodao:
“Otvaraju se dva ključna pitanja kojima se polarizira društvo – bez useljavanja nećemo moći riješiti stabilnost sustava, što mirovinskog, što zdravstvenog, ali useljavanje teče stihijski, neplanski. Danas su svi vozači Ubera i Bolta stranci. Nije to priča protiv stranaca, nego je apsurdno da smo mlade gotovo potjerali iz zemlje i otvorili se azijskom tržištu. Radi se o dampingu cijene rada jer oni rade za cijenu za koju Hrvat neće raditi. Pitanje je zašto je država to dopustila, tko je natjerao Hrvatsku na takve postupke i kako ne vide da to šteti društvu.
Dolazi nam prekarna radna snaga, neobrazovani. Dok trećinu useljenika u Njemačkoj čine visokoobrazovani, u Hrvatskoj je to ispod jedan posto. Političke elite će tvrditi da moramo nekoga useliti jer nećete dobiti mirovinu, a pitanje je kako će se društvo postaviti. Jedni su za kozmopolitsku Hrvatsku, otvoreno društvo, to je nova srednja klasa, a stara srednja klasa, domoljubna, u tome vidi opasnost za opstanak nacije.”
Jurić ističe da su na sve to hrvatski demografi već upozoravali. Dodaje da drugi mirovinski stup služi da političke elite krpaju proračunske manjkove: “Toga nema ni u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, nijedna ozbiljna država nema toga. Bez drugog stupa imali bismo tisuću kuna više plaće. Prva mjera bi trebala biti da drugi stup bude dobrovoljan, to čak nemaju ni Slovenija ni Srbija.”
Također je napomenuo da primjerice Švicarska od mirovinskog fonda dopušta mladima da uplaćeni novac bude jamac za kredit. “Taj iznos je jamstvo za kupovinu nekretnine – to je pošteno. Ovako imamo sredstva na računu koja nitko ne može uzeti niti će ih dočekati, znači netko radi s tim novcima”, kaže Jurić.
Govoreći o uređenosti tržišta rada smatra da se problem demografije mora rješavati na razini EU-a, a ne pojedine države članice.
“Zašto EU ništa ne čini po pitanju demografije? Ne čine ništa jer se vode motom zašto bismo ulagali sredstva kad možemo živjeti od tuđe nesreće”, rekao je dodajući da će Njemačka dio problema riješiti izbjeglicama iz Ukrajine:
“Njemačka će riješiti demografske probleme u narednih pet godina, mirni su jer će milijun i pol (otprilike) mladih ljudi doseliti. Ova vrsta turbo kapitalizma će upropastiti prvo Europu, onda i ostale. To se ne može rješavati na razini pojedinih članica nego na razini EU-a. Jezgra EU-a nauštrb periferije rješava pitanje demografije. Naše elite tvrde da su migracije unutar EU-a normalne, to nije točno. Kreću se siromašni ka bogatima. Iz Njemačke, Britanije i Francuske iselilo je jedan posto radne snage, iz Hrvatske 18, Bugarske 19 posto – nije točno da se svi kreću.”
Kao glavni faktor iseljavanja ističe korupciju i klijentelizam koji “sprečavaju rast plaća, blokiraju napredovanje u društvu sposobnošću”. “Mladi ne žele profućkati život čekajući vezu ili klimajući glavama ljudima koji znaju manje od njih. To se zove zarobljena država”, dodao je.
Slavonija i Zagreb – najviše iseljenih
Govoreći o trendovima u Hrvatskoj i odakle su ljudi najviše iselili, Jurić upozorava: “U relativnom broju najviše je iseljenih iz Slavonije, epicentar je Osijek i okolica. U apsolutnom broju najviše iseljenih je iz Zagreba. To dokazuje tvrdnju da ljudi ne odlaze isključivo zbog viših plaća i zaposlenja jer odlaze iz ekonomski najjače regije – to znači da se radi o klijentelizmu, atmosferi u društvu… Tri četvrtine Hrvatske, ako se zanemari Zagreb, biološki su i ekonomski spaljena zemlja. Zagreb je monopolizirao sve što pripada hrvatskom narodu. Zagreb i dalje vodi monopolističku politiku izvlačenja.”
Dodaje da je rad na daljinu jedno od rješenja: “Tako bismo zadržali ljude u okolici Vinkovaca, Vukovara, one koji moraju ići u Zagreb. Dio radnika bi se mogao vratiti u provinciju, ta mjera bi bila spas za prostorni raspored populacije. Od 10 nekretnina u Zagrebu i priobalju 7 su kupilli stranci. To je potvrda teze da dolazi do zamjene stanovništva. Dolaze bogati Europljani i siromašna radna snaga. Borba protiv korupcije više bi zadržala ljude od povećanja plaća.”
“Teško će uhljeb dobiti posao u Njemačkoj, možda u Pakistanu”, ističe Jurić.
Objašnjava što uopće znači nacionalna država:
“Znanost se u Hrvatskoj ne cijeni. RH nije ispunila glavni smisao postojanja – da se Hrvat osjeća zaštićeno i da se može realizirati. Iseljavanje je pokazalo da hrvatske i političke elite nisu ispunile povijesni zadatak opstanka vlastitog pučanstva na vlastitom teritoriju, to je svrha države. Iseljavanje jasno ukazuje na poraz naših politika, oni su obesmislili ideju države. Manjine ne trebaju imati manja prava od većinskog naroda, ali u nacionalnoj je državi normalno imati nacionalne interese. U Hrvatskoj ispada da se samo manjine trebaju osjećati dobro, a Hrvati neka iseljavaju. Nije priča o manjinama nego država nije ispunila svrhu postojanja. Branitelji se nisu borili za ovo danas. Hrvatska ne može biti kozmopolitska zemlja, otvorena za sve, seksualna i rodna prava, a bez radničkih prava. Kako rodna prava u Hrvatskoj mogu biti važnija od radničkih prava?”
Na koncu je otkrio da se u pravilu vrati oko 15 posto iseljenika: “Hrvata je danas više u svijetu nego u zemlji.”, piše N1.