Dosta je tekstova u američkom tisku koji propituju mentalno i ino zdravlje aktualnog predsjednika Bidena.
Zdravstveni karton je privatna stvar, i to je ne samo neetično i protuzakonito dirati kada se radi o običnim smrtnicima. No kada se radi o predsjednicima država ili premijerima, onda je prostor privatnosti sužen, i javnost ima pravo znati i takve stvari. Milanovićeve zadnje izjave o Ukrajini, uvredljive i Putinu mile, a našim saveznicima u EU i NATO-u blago rečeno zbunjujuće, nukaju na pitanje, ne u smislu medicinske dijagnoze već političke razboritosti, je li Milanović neuračunljiv?
Zbog kratkoće prostora samo nekoliko primjera, od pregršta njegovih čudnih poteza i riječi koji se, inače, događaju na dnevnoj razini.
PRIJEZIR PREMA PAPI
Prvi puta sam si postavio to pitanje kada je kao premijer (s neskrivenim prijezirom!) odbio nazočiti predavanju koje je papa Benedikt, tijekom pohoda Hrvatskoj, održao u HNK. Ovdje nema veze je li Milanović ateist ili teist, Papa je i šef države Vatikana, a i ptice na grani znaju da je Vatikan bio ključ međunarodnog priznanja Hrvatske. Bahatost.
A onda, nedavno, odlazi kod pape Franje, također i šefu vatikanske države, i hvali doprinos Svete Stolice u procesu osamostaljenja Hrvatske!?
Također, opće je mjesto da je uz rizik da Hrvatskoj bude blokiran ulazak u EU, sasvim nerazumno donio tzv. lex Perković, kako bi zaštitio ubojice Perkovića i Mustača, koji su, moguće, ubijali i druge nevine ljude po inozemstvu, čime nas je doveo u izolaciju. Danas pak ljude s ljevice iz javnog prostora pogrdno naziva udbašima, a štitio je udbaše!?
Kada smo kod lex Perković i udbaša, svi su se čudili kada je primio Dodika iz samo njemu znanih motiva, no možda je poveznica između Dodika i Milanovića i jedan od Dodikovih dragih suradnika i poslovnih ljudi u Banjoj Luci, Branko Traživuk, koji je bio načelnik II. uprave SDB-a (UDBA-e) SR Hrvatske i ujedno zamjenik načelnika UDBA-e Socijalističke republike Hrvatske Josipa Perkovića kojeg je Milanović štitio? Kada je Milanović u pitanju, sve je moguće…
Sasvim nerazumno je bilo i kada je Milanović kao predsjednik Vlade skinuo pelješki most kao građevni i geostrateški prioritet, ne samo Hrvatske, već i EU-a, zbog povezivanja teritorija u kontekstu Schengena.
Savim nejasno se ponašao i tijekom migrantske krize, kada je Erdogan reketario EU slanjem izbjeglica 2015., a on, napavši „fašista“ Orbana zbog zida, rekao da treba pokazati „više poštovanja prema Erdoganu“. Tada je pljuvao Orbana, da bi ga nedavno na finjaka nahvalio.
Zanimljivo je i Milanovićevo sotoniziranje HDZ-a. U političkom smislu, to je u redu, stranke se međusobno svugdje glođu nižim ili finijim načinima. No kada on to čini, to je nešto drugo, jer je preko HDZ-a dobio posao, to je stranka koja ga je školovala. Posao je dobio preko veze, sredio mu ga pokojni tata Stipe kod Tuđmana, pa s faksa odmah u Ministarstvo vanjskih poslova.
Tuđman ga je poslao i u Bruxelles, gdje je mali Zoran učio svoje prve diplomatske korake. E da bi 1999., kada je HDZ brod počeo tonuti, prepoznao kairos i učlanio se u SDP, uz pomoć kojeg dva puta dolazi na vlast, jednom u Banske dvore, sada na Pantovčak, e da bi sada u istom tom SDP-u spletkario i razbijao ga. Sada više nije socijaldemokrat niti izvanbračno HDZ-ovo dijete, sada za sebe tvrdi da je liberal. Tko je zapravo Milanović? Vjerojatno ni on sam ne zna.
Ako nekoga ova proruska izjava o Ukrajini čudi, ne treba zaboraviti da se kao šef oporbe protivio euroatlantskim integracijama, pa je tražio da se raspiše referendum o ulasku u NATO, što je bilo sumanuto iz više razloga, a jedan je i da je to bio važan korak, pa i uvjet, za ulazak u EU.
Tako i sada, kada se RH bori za ulazak u Schengen, Milanović opet podriva i napada Nizozemsku zbog genocida u Srebrenici, a ne Dodikove genocidne heroje, ratne zločince s proslave Dana RS u Banjoj Luci, Karadžića i Mladića, a Nizozemska je zemlja s kojom smo već imali problema oko „befela“ za Schengen. Uglavnom, čega god bitnoga se dotaknuo, napravio je štetu RH.
Milanovićeve veze s Rusima i Putinovim ljudima i oligarsima, kao i njegovih najbližih suradnika u ondašnjoj vladi, nisu baš nepoznate. I na to treba podsjetiti.
ŽIVI OD STVARANJA KAOSA
Ima već dosta vremena otkad je pisano o aferi kada je omiljeni Milanovićev ministar Ante Kotromanović u privatne svrhe letio privatnim avionom rusko-hrvatskog investitora Perenčevića, bliskog Putinu.
Kada je pak započeo reformu energetskog sektora, primio je delegaciju ruskog Rosnjefta, i to nekoliko tjedana prije ulaska u EU, na čelu s moćnim Putinovim oligarhom Igorom Sečinom, pa je zajedno sa svojim drugim omiljenim ministrom Vrdoljakom i Vrdoljakovim bliskim prijateljem sklepao nabrzaka Zakon o tržištu plina i gurnuo ga u Sabor u hitnu proceduru. Poprilično netransparentno.
Gdje je danas Milanovićev ministar Vrdoljak, siromašno dijete iz osječkog radničkog naselja Jug, što radi, od čega živi, vozi li na ruski plin ili rusku naftu? Odgovor drugom prilikom…
Treba dodati i da je Milanović uručio ruskom ambasadoru u Hrvatskoj Azimovu orden Reda kneza Branimira. Sutradan Milanović prima, ničim izazvan, Dodika.
Milanović neuračunljiv? Ne, kao čovjek od kontradikcija koji živi od stvaranja kaosa, izgleda da itekako zna računati. Za sebe, i tko zna još za koga…
Ivica Šola / Slobodna Dalmacija