Ugledni hrvatski novinar, eseist, publicist i kazališni scenarist Tihomir Dujmović vrlo direktno i precizno secirao je događanja u Benkovcu i Šibeniku oko spornih festivala ali i cijeli niz slučajeva gdje je hrvatska kultura i država zakazala. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti_
ZAŠTO PORFIRIJE I PUPOVČEV SNV FINANCIRAJU FESTIVAL “FALIŠ”?
Postoji li jedan jedini projekt u kojem zajedno sudjeluje Srpska pravoslavna crkva, Srpsko narodno vijeće, HND i hrvatska država? Recite mi jedan hrvatski nacionalni, politički, društveni, interes u kojem za taj interes novac daje SPC, SNV i hrvatska država? Nema ga nažalost, niti ga je bilo. Osim festivala Fališ kojeg već godinama hrvatska država financira, ponižavajući brojnim provokacijama na tom festivalu vlastite građane grada Šibenika.
Dakle u cijeloj priči o benkovačkim događajima i šibenskom festivalu Fališ uporno se ignorira temeljno pitanje: po čemu je dekonstrukcija Domovinskog rata hrvatski kulturno politički cilj i to do te razine da ga država financira? I more takvih i sličnih manifestacija. Tko je rekao, odlučio, napisao, naredio, odredio da je to hrvatska kulturna politika?Koju treba financirati državnim novcem ! Tko? Po čemu je hrvatski državni interes dati silan novac za snimanje filma o Reihl Kiru, ali ne dati novce Stipi Majicu da snimi film o oslobađanju Dubrovnika?
Tko je odlučio da se faktički ne smije snimiti niti jedan film o Bleiburgu? Nemojte mi samo govoriti o umjetničkoj motivaciji,jer kako je moguće da niti jedna od sudbina dvije stotine tisuća ljudi u tom kataklizmičnom pogromu ne zaslužuje filmsku obradu? Ni Vukovar? Ni Škabrnja? Ni jedna sudbina tih tragičara. Ni Saborsko, ni Široka kula! Ni Pakrac! Nj jednog filma o tome, ni jedne kazališne predstave inspirirane tim događajima! Ni jednog jedinog filma o fanatičnoj ljubavi i borbi hrvatskih iseljenika! I to nije politika? Nego tobože gola, nepatvorena umjetnost lišena svakog političkog utjecaja? Ima li doista idiota koji će povjerovati u tu tezu?
Ministrica tvrdi da sno se 90- tih odlučili za demokraciju i da je u dijalogu o svim temama rješenje. Ali, ako ministarstvo financira samo jednu vrstu tema i polemika, time neizravno zabranjuje polemike ili barem ne potencira razgovor o drugim temama. Jesmo li se za to izborili devedesetih? Da i dalje nemamo filmova o Bleiburgu, komunističkoj torturi i borcima protiv nje?
Zašto nemamo film recimo o tragediji dr. Šretera? Hoće li SPC i SNV dati novce za festival koji bi prikazao taj film i potom o njemu razviti diskusiju? Hoće li aktualno ministarstvo kulture odvojiti novac za taj film? Što mislite? Ni jedno ( osim jednog!!!) od 402 ubijene djece nisu zaslužile film ili predstavu? Ni ona zena sto je u kartonskoj kutiji po kojoj je izbušila rupe da bi tek rođeno dijete moglo disati ( jer nisu smjeli nositi nikakve stvari da skelari prevezu sto vise ljudi da im spasi glavu) prevezla skelom 1995 kad su Srbi protjerali u Davor 25 000 Hrvata i Bošnjaka? Nikad ništa od ovoga nije nadahnulo naše scenariste i redatelje.
Dobro vas pita Neno Ninčević: pa je l’ to i vaša domovina? Nikad ništa hrvatska država nije od tih tema financirala! Ništa osim filma o Reihl Kiru i brojnim temama koje zapravo teško optužuju hrvatsku državu ako hoćete i samog Franju Tuđmana. To je hrvatska kultura? Ne! To je gola politika. Po čemu je to interes hrvatske države i hrvatske kulturne politike?
Danas kad Porfirije i Pupovčevi ljudi plaćaju festival Fališ danas je kristalno jasno da ništa vise ne podriva gole temelje ove države od službene hrvatske kulturne politike. Vrijeme je da premijer razabere da će se po zapovjednoj odgovornosti sve svaliti na njega tim prije sto je ministricu redovito zasipao panegiricima kakve nikada nikom drugom nije davao. Plenković je na Vladi o benkovačkim događajima pažljivo vagao , ali ipak je jasno stao uz branitelje apostrofirajući grješke organizatora, za razliku od ministrice koja jednu riječ kritike nije uputila organizerima festivala.
Kao ni Porfirije ili Milorad Pupovac.