U jeku burnih rasprava o nacionalnim simbolima i identitetskim previranjima koja često zasjenjuju sportske uspjehe, dr. sc. Ivica Granić svojom najnovijom objavom na Facebooku pogađa u samu srž problema suvremene Bosne i Hercegovine. Dok se tribine još oporavljaju od viška povijesnog revizionizma i manjka službenog državnog ponosa, iz hercegovačkog krša stiže neočekivan, ali snažan odgovor onima koji budućnost grade na podjelama,piše doktor Granić, politički analitičar i komunikolog.
Granić analizira upečatljiv primjer iz Stoca, grada koji se prečesto spominje u kontekstu nacionalnih tenzija. Granić otvara pitanje koje muči svakog umjerenog promatrača, zašto su zajedništvo i službena obilježja postali tolika prepreka stoljetnom suživotu dva naroda. Fotografija dva nogometaša, jednog Hrvata i jednog Bošnjaka, oba člana nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine koja je u utorak izborila nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu govori više od tisuću riječi. Donosimo cijeli tekst Ivice Granića.
IMA NADE ZA BOSNU I HERCEGOVINU Predivna poruka iz Stoca
Jučer sam objavio osvrt kojim sam kritizirao preveliko isticanje ‘ljiljana’ na službenoj utakmici državne reprezentacije, dok državnih zastava skoro da i nije bilo. Osvrt je pobrao preko tisuću komentara u rekordnom roku, bilo je svega, od dobronamjernih sugestija do vulgarnosti. Standardno, reklo bi se. Zbog ovih drugih post sam uklonio, već je postalo bespredmetno čitati te radikalno bošnjačke umotvorine.
Osobno mi je neprihvatljivo da kad igra jedna država da službenih zastava te države skoro da i nema. Ili sve skupa bilo je možda par. Nezamislivo mi je predočiti situaciju da kad igra hrvatska reprezentacija da nijedne državne zastave nema na tribinama. Sad mi je kao naručena došla jedna dobra situacija iz Stoca, koja je baš na tragu moga jučerašnjeg osvrta.
U gradu iz kojeg nažalost svako malo pristižu vijesti o međunacionalnim tenzijama a nerijetko i sukobima danas poruka zajedništva i suživota.
Na ulazu u Stolac postavljen je billboard s kojeg se smiješe Nikola Katić i Haris Tabaković, Hrvat i Bošnjak, momci koji su dali nemjerljiv doprinos da BiH reprezentacija izbori plasman na SP.
Ova dva Stočana su pokazala kako se puno može, ali u normalnim okolnostima.
Na fotografiji se uz njih dvojicu nalaze i službena državna obilježja BiH, i to iznad murala s obilježjima hrvatskog naroda u BiH, koji mural (posvećen žrtvi Vukovara) je još ranije netko nacrtao. I nikome normalnom to ne smeta! A i zbog čega bi! Stoga se postavlja pitanje kome treba isticanje ratnih insignija, ljiljana ili slično tome, ili još gore kombinacija ljiljana i radikalno vjerskih obilježja, turskih, zatim štita s ljiljanima i mačevima, polumjesecom ili slično tome. Kome i zbog čega smeta službena zastava Bosne i Hercegovine? Zar uvijek treba iz naftalina vaditi obilježja koja bi trebalo ostaviti zakopane u povijesti, i time upropastiti sve, pa i najveće uspjehe.
