Selak Raspudić

O prvoj godini mandata Zorana Milanovića su u RTL Direktu razgovarale saborske zastupnice Marija Selak Raspudić i Katarina Peović

Prije svakog razgovora o Milanoviću ide upozorenje, discalimer da ovo već sutra završi na njegovom Facebooku. Mislite li da je primjereno da to predsjednik radi?

Selak Raspudić: ”Nismo mi tu da bi bili prijeki sud i da bi određivali što je ili nije primjereno. On je slobodna osoba i slobodan je razgovarati s bilo kime hoće i upuštati se u polemike. Mislim da je on ukazao na jednu drugu stvar koja nedostaje u javnom prostoru, a najviše nedostaje u politici i to je razlog njegove popularnosti. Činjenica je da smo sve više u stanju proizvoditi nekakav novogovor, pogotovo ovaj briselski, otuđeni novogovor kakav reproducira naš aktualni premijer i čemu je on antipod. Ljudi su se zaželjeli istine, čak i drskosti i nekakvog prodora i to je razlog zbog čega je njegova komunikacija popularna pa čak i onda kada prelazi granice onoga što mi obično smatramo pristojnim”.

Peović: ”Ono što on komunicira je potpuno irelevantno za obespravljenu većinu. Njegova godišnjica predsjedničke vladavine se simbolički podudarila s uništenjem Brodotrogira kojeg je upravo on krenuo privatizirati 2014. kada je citirao Bodulsku baladu i patetično govorio da smo mi pomorska zemlja dok je stajao uz Danka Končara. Najavljivao je da će u Brodotrogiru doći do povišenja plaća, novih radnih mjesta modernizacije…sada u Trogiru 150 radnika već sedam mjeseci nije dobilo plaću, ljudi doslovce gladuju, a Milanović bi se trebao pitati koje su to posljedice njegove premijerske vladavine, a kao premijer je imao puno više ovlasti i mogućnosti da nešto čini, a kao predsjednik, ako već nije kao premijer, mogao je barem simbolički stati uz radnike i radnice i zagovarati obespravljenu većinu. Kad sam bila predsjednička kandidatkinja više puta sam govorila da je to jaka simbolička funkcija i ako nema izvršnih ovlasti, onda bi morala imati snažnu političku poruku, a ta poruka bi trebala biti uz radnu obespravljenu većinu. Milanović svašta proizvodi, ali o radnicima nećete ništa čuti”.

Slažete li se sa onima koji su ga označili kao najbolju oporbu HDZ-ovoj vladi?

Selak Raspudić: ”On je na jednoj drugačijoj, vidljivijoj funkciji i svakako se njegov glas dalje čuje, no nije ovdje pitanje konkurencije, pitanje je toga uvijek da gledamo pojedinačno je li ono što on govori istina i ako jest istina, uvijek je korisno za društvo o kojem god se akteru radilo. Naravno da ću se složiti s ovime što je Katarina djelomično rekla da mi uvijek možemo držati tu tiradu čime se on sve treba baviti i na što on sve nije ukazao i puno toga se može upisati u ulogu predsjednika. Mislim da je korisnije da se fokusiramo na to što smo ovime naučili. Recimo on je bio prvi u redu koji je govorio da treba uništiti poziciju predsjednika, a u njoj se najbolje snašao jer je i sam otkrio koju slobodu koju ima predsjednik zato što nije ovisan ni o kome i može autonomno govoriti i zagovarati određene politike. Druga stvar je: Odgovaramo li mi na ikakve potrebe hrvatskih građana, ne samo na potrebe koje su konkretne, nego jesmo li u stanju prenijeti tu političku poruku. On je u stanju prenijeti svoju poruku i mi bi nešto iz toga također mogli naučiti”.

Smatrate li da je to primjeren način na koji predsjednik treba komunicirati?

Peović: ”Ja mislim da je to strategija da se zapravo prestane pričati o pravim pitanjima, on se bavi svim i svačim, ali on nikad nije odgovorio na devastaciju koju je činio i koja je ostala nakon njegove važne funkcije premijera. Ja ne želim pristati na taj tip ucjene da razgovaram samo o onom što Milanović postavlja kao teme. Bavi se svakakvim karnevalskim običajima i navadama, retorički može vam zvučati često i uvjerljivo i njegovo citiranje raznih poema i pjesama, ali o čemu taj čovjek može govoriti nakon što je 2014. donio Zakon o radu po kojem 36 puta poslodavac može zaposliti svog radnika na određeno gdje smo mi došli na prvo mjesto ljestvice prekarnih ugovora o radu. I kada govorimo oporbi, sve to rade i Milanović i Plenković. Plenković i Milanović su dva brata”.

Kako tumačite da se on sviđa desnici, a da ga se ljevica odrekla?

Selak Raspudić: Nisam primijetila da ga se ljevica odrekla. Ne mislim da možemo polarizirati o čemu on govori.  Bitna je istina i ljudima se prvenstveno svidjelo i da je neke osobe iz javnog života prestao prikazivati kao svete krave, premda je to mogao učiniti i ranije. Govorio je i o različitim udrugama i osobama koje su sastavni dio javnog života koje do tada nitko nije doveo u pitanje, dakle o stvarima za koje je on često bio i zaslužan. Ono što se ljudima svidjelo nije ni lijevo ni desno nego dodirivanje nedodirljivih i razgovor o istini. Ne treba polarizirati.

Peović: Prava ljevica nikada nije glasala za Milanovića i sada se vidi da smo mi bili u pravo kao Radnička fronta kada smo govorili da nema nikakvog razloga da se za njega glasa i da nema neke razlike između njega i Kolinde Grabar Kitarović. To je čisti folklor. Milanović ni po čemu nije ljevica, ni po kojem parametru, jer nije ni po čemu stao iza radno obespravljene većine. Ti njegovi folklori mogu biti zanimljiv medijskim komentatorima.

Selak Raspudić: Svatko na ljevici, što je boljka ljevice, misli da je on pravi, autentični ljevičar. Svaki ima pravo na samodefiniciju, on sebe definira kroz poziciju ljevičara. On je prepoznat kao netko tko je lijevo. Ima puno parametara.

Možete li ga rangirati s prošlim predsjednicima? Tko je bolji, a tko lošiji?

Peović: ”Mislim da tu nema neke bitne razlike, stvarno to su stvari koje su više manje stvar dekora”.

Selak Raspudić: ”Onaj pomak koji je najbitniji u odnosu na bivšu predsjednicu je aktivacija uloge predsjednika, a onaj pomak koji se može dalje dogoditi ukoliko predsjednik Milanović neće postati zarobljenik pljeska koji trenutno dobiva od gomila, a to je ono što najčešće trenutnu popularnost bilo kojeg političara je da tu mogućnost koju je dobio i taj prodor koji je ostvario nastavi dalje provoditi na nekim drugim temama koje mogu postati važne, a on ih nije učinio važnima”.

Koliko se susrećete sa seksizmom u Sabornici?

Peović: On je češće malo prikriveniji. On je u saboru jedan oblik odnošenja prema ženskom govoru. Jedna mala kritika Milanoviću, on je najbolji primjer toga što znači ljevica, a što znači desnica.

Selak Raspudić: Najmanji su nam problem oni koji su glasno rekli ono što mnogi u tišini misle . Problem je postupanje na tragu neosvještenih predrasuda. Jer će brojni pojedinci  koji su nominalno liberalni i koji se bore za ženska prava postupati jednako restriktivno u tome za to što trebaju žene, a što muškarci u Saboru, donosi Večernji.