Spomenik

Srpske Novosti u četvrtak su objavile tekst pod nazivom “Pali anđeo” u kojem tvrde da je novi spomenik, otkriven u Vivodini u sjećanje na “žrtve Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata”, zapravo “suspektan”, tvrdeći kako je riječ o obilježju “pretežno posvećenom ustašama i domobranima”.

“Ne znam po kakvim kriterijima je izrađen taj spomenik. Čemu vaditi iz naftalina te ljude i njihove podatke? Nije mi jasno zašto se sad po svaku cijenu izjednačavaju stvarne žrtve i agresori – oni koji su bili na pravoj strani i oni koji nisu, oni koji su bili zbunjeni i oni koji su se ciljano priključili fašistima. Zar bismo kad nastupi smrt trebali izjednačiti sve ljude na kugli zemaljskoj?”, ovim riječima je Biserka Vranić iz SDP-a, bivša gradonačelnica Ozlja i bivša saborska zastupnica, komentirala novopostavljeni spomenik u Vivodini, prenose Novosti.

Foto Karlovačka županija

Novi spomenik u tom selu koje se nalazi u blizini Ozlja, otkriven je početkom studenog. Visok je više od četiri metra, na njegovom vrhu nalazi se isklesan anđeo, a na četiri ploče uklesana su imena 360 pokojnika, podijeljenih teritorijalno po selima ovog područja.

“Posjetivši spomenik, uvjerili smo se da je riječ o još jednom suspektnom obilježju, pretežno posvećenom ustašama i domobranima”, pišu Novosti.

Međutim, s njima se ne slaže Krunoslav Hrnjak, i sam praunuk osobe koja se nalazi na popisu uklesanih na spomeniku u Vivodini (iznad mjesnog groblja Petruš vrh), a koji je Srpskom narodnom vijeću, izdavaču i financijeru portala Novosti, poslao reagiranje.

‘Bez suda i kriterija mučeni i ubijani’

Portal Direktno u posjedu je dokumenta koji je Hrnjak poslao SNV-u, a u njemu stoji da je “ružno” spomenik žrtvama nazivati “suspektnim obilježjem”, ali i “pogrešno”.

“Spomenik je posvećen svim žrtvama, a činjenica je da je na tom popisu doista  većina osoba koji su nestali ili ubijeni nakon završetka Drugog svjetskog rata. Tada su bez suda i kriterija bili mučeni i ubijeni. To je tragedija za cjelokupni hrvatski narod i državu, a pogotovo za vivodinski kraj, koji je danas napušten, a živuću populaciju čine uglavnom osobe starije životne dobi”, piše Hrnjak.

Kaže da je ovo prvi put, koliko mu je poznato, da je netko javno i transparentno izašao sa svim imenima i prezimenima žrtava, oglasio ih na oglasnim pločama u selima Vivodine kao i kroz lokalne medije u periodu kroz godinu dana te pozvao javnost, svjedoke i potomke žrtava da isprave dopune i reagiraju na popis. Već samo ovo demantira Vrančić u njenoj konstataciji da je spomenik postavljen “ekspresno”.

Hrnjak navodi da je popis bio izvješen nekoliko mjeseci, a da je moguće da tamo i dalje stoji.

Selo Stojavnice broji dvadesetak kuća, od kojih je danas više od pola prazno, a na popisu žrtava nalazi se čak petnaest osoba, od kojih se osam vodi kao nestalo 1945. godine, dok je za jednu osobu poznato da je ubijena te iste godine nakon završetka rata.

Tragedija vivodinskog kraja koju bi po nekima trebalo ‘izbrisati’

“Tvrditi da su osobe koje su ubijene bez ikakvog suda zločinci je krajnje degutantno, a većina njih upravo su nestali/ubijeni nakon završetka rata! Zašto ti ljudi, kako navode probrani sugovornici, ne zaslužuju ‘spomen i komemoriranje’? Razmjeri odmazde nakon završetka drugog svjetskog rata su strašni jer je ona u selu Stojavnice odnijela duplo više života nego sam rat na obje strane, a tako je i na području cijele Vivodine. Velika je to tragedija hrvatskog naroda i vivodinskog kraja”, ocijenio je Hrnjak.

On je u razgovoru za Direktno kazao kako je naslov teksta “Pali anđeo”, “uvod u sotonizaciju spomenika žrtvama Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata” te dodaje da se “kako bi se diskriminirao spomenik, navodi da se radi o spomeniku ‘pretežno posvećenom ustašama i domobranima”.

Vranić ne vidi smisao u podizanju spomenika ljudima koji su mučeni i ubijeni nakon završetka rata na križnome putu 1945. godine, a i danas se vode kao nestali i čiji su grobovi nepoznati.

“Sama autorica rezonira kako su ‘mjesto rođenja i prebivalište u trenutku smrti bili su dovoljni, a čini se i jedini kriterij za unošenje osobnih podataka pokojnika na spomenik’.  Spomen osobnih podataka je tu da se pokuša sugerirati kako se time krše pozitivni zakoni o zaštiti osobnih podataka, a osim rođenja i smrti valjda bi trebalo pobrojati i životne zasluge pojedine žrtve. Kao da spomenik u Jasenovcu ili nekim drugim mjestima nije posvećen žrtvama koje su upravo tamo izgubile život, već su u obzir uzimani raznovrsni kriteriji pojedinaca. Autorica, a i SVN u spomeniku ne vidi ništa drugo nego da se dogodila ‘relativizacija zločinačkog karaktera NDH i uloge Narodnooslobodilačke vojske”, kazao je Hrnjak.

Poslijeratna odmazda

U samom tekstu se navodi da je većina od 360 ljudi s popisa (što je nakon Drugog svjetskog rata činilo 10 posto populacije Vivodine) nestala i ubijena nakon završetka rata. “Evidetno se većinom radi o poslijeratnoj odmazdi nad ljudima ubijenim bez suđenja, a kojima SVN ne priznaje status žrtve nego upravo bez osnove zagovara njihovu krivnju, mimo civilizacijskih i društvenih normi koje su vrijedile još i u ono vrijeme”, ocijenio je Hrnjak.

SDP-ova Vrančić, koja je očito prespavala cijeli proces izgradnje spomenika, tvrdi da je on podignut “ekspresno”, međutim, ni Novosti ni SNV nisu se obratili na adresu vivodinskog župnika Andrije Markača , kao ni Mjesnog odbora Vivodina, niti su se potrudili prenijeti poruku koju nosi ovaj spomenik izgrađen upravo u godini obilježavanja 700 godina od prvog pisanog traga Vivodine, iz 1321. godine.

Naime, iz Župe sv. Lovre iz Vivodine, kako prenosi KAportal, još u kolovozu ove godine poručili su kako su u te žrtve uključeni svi oni koji su zbog rata izgubili svoje živote, bez obzira kojoj su grupaciji pripadali, a iz Mjesnog odbora tada su također poslali poruku:

“Neka spomenik bude na ponos našeg kraja, svim poginulim koji nisu doživjeli slobodnu domovinu i svoj rodni kraj. Neka njihova imena ostanu trajno upisana kao spomen, ali i opomena na žrtvu koju je dala Vivodina u vihoru ratova”.

Dodajmo za kraj da SNV smeta i to što bi se, kako stoji u tekstu, “ovom građevinom trebalo komemorirati i pedesetak poginulih partizanskih boraca”. To isto smeta i Miroslavu Deliću iz Udruženja antifašista Karlovca, čiju izjavu portal citira:

“Ne mogu se imena zločinaca i žrtva miješati. Oni bi htjeli staviti točku na cijelo to razdoblje, smatrajući da baš svi zaslužuju spomen i komemoriranje. Za mene je to neprihvatljivo”.

“Ovo je prijeki sud SNV-a Milorada Pupovca ratnim zarobljenicima, koji bi pobijene osudili na smrt bez groba i spomena”, zaključio je Hrnjak, prenosi Direktno.