U N1 Newsnightu je gostovao Domagoj Juričić, nekadašnji državni tajnik, savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a između ostaloga i prvi tajnik za gospodarske odnose u hrvatskom veleposlanstvu u Washintonu. A danas, konzultant i analitičar političkih rizika.
Unatoč brojnim problemima na globalnoj razini, u Hrvatskoj se prije superizborne godine svjedoči sve žešćim svađama između oporbe i vladajućih, a sve su žešći i sukobi unutar same desnice, u što se može svrstati HDZ, zajedno s Domovinskim pokretom. Čiji Ivan Penava, ujedno i gradonačelnik Vukovara, izaziva pažnju odlukama o tome tko će biti u Koloni sjećanja, tko ne bi trebao biti i slično.
“Često se čini da mi nismo uklopljeni u globalna pitanja, kad su dobra i loša vremena. Sjetimo se onog vica kad je 2008. krenula kriza “Kod nas ništa nije uspjelo pa neće ni kriza”. Svijet je u fazi izuzetne turbulencije i rekao bih da je voda mutna, a kad je mutna, svatko voli mutiti i tražiti nešto svoje. U pitanju je dosadašnji svjetski poredak, njegov izgled u budućnosti, redefinicija… i mnogo toga dolazi u znak pitanja. Čime se mi bavimo? Mogu izraziti žaljenje da jedan takav dan velike tragedije u našoj povijesti tako jeftino politiziramo. Ništa više čovjek ne bi trebao reći”, istaknuo je Juričić.
Napetosti postoje i u bližnjem susjedstvu – Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Tamo su rizici koje ne treba zanemariti.
“Ljudi se rađaju i umiru, ali ideje ne umiru. Velika Srbija kao ideja nije umrla. Može se pojaviti pod nekim drugim imenom. Vidjelo smo u Crnoj Gori da se pod “europejstvom” može podvaliti nešto drugo. Nalazimo se u kotlu niza rizika, koji će doći do izražaja iduće godine. Zašto? Jer će iduće godine svjetski policajac, čija moć kopni, imati kampanju i izbore. Europska unija ima svoje izbore, a uz sve to imate pritisak kriza kao migrantska, klimatska, inflacijska i energetska. U ovakvoj činjenici svijeta gdje je Rusija krenula propitivati međunarodno pravo i postulate koji su do jučer vlada, a prolazi nekažnjeno, svatko će gledati kako ušićariti nešto za sebe”, smatra Jeličić.
Proteklih nekoliko godina Aleksandar Vučić uspješno balansira između dvije stolice, vjerovali smo da je BiH “pod šapom” Europske unije, kao i Crna Gora pod NATO savezom.
“Amerikanci se bave određenim problemom dok ga ne riješe. Računaju da je država u kojoj smatraju da su riješili problem zrela pa će krenuti svojim putem. Stavljaju previše stvari na vjeru umjesto na analizu”, tvrdi analitičar pa posebno komentira Crnu Goru:
“Zapad je često podcjenjivao situaciju i imao ideju koga razvlastiti, ali ne i postaviti na vlast. Misle da će svi znati naći nešto bolje za sebe. Vjera u ljude i njihov izbor čini se da je pomalo romantična. Time ne zagovaram antidemokratska rješenja nego jer je tako divna, krasna i potrebna, ima Ahilovu petu – toga da odlučuju ljudi. Oni odlučuju na temelju informacija u svijetu dezinformacija. Ne ulazite u bit stvari i sadržaj. Zato je iduća godina izazovna. U njoj ćemo svjedočiti kako umjetna inteligencija utječe na političke kampanje pa nećemo znati što je istina, a što podvala.”
Čak i kad se kaže da je nešto lažno, ne pomaže. Jer, ljudi dobiju potvrdu onoga što i sami misle pa ne mogu prihvatiti da je to lažno.
“Vidimo ono što želimo.”
Za Crnu Goru je spomenuo da bi u bliskoj budućnosti mogla izaći iz NATO-a.
“Sve zavisi i o tome kakav će pritisak biti na Srbiju oko Kosova. Sve je to priča povezanih domina i pitanje je kako će se oni urušavati. Da biste izbjegli scenarij u kojem gubite Kosovo, spremni ste otvoriti krize na različitim drugim područjima. Siguran sam da će svoju ulogu igrati i Rusija, koja je izvještila sposobnosti utjecanja na politička kretanja u raznim državama”, govori Domagoj Jeličić.
Što se tiče Rezolucije Ujedinjenih naroda o Gazi, protiv koje je glasala Hrvatska, Jeličić se slaže sa stavom Vlade, no ističe jedan bitan problem.
“Problem Hrvatske je što ima dvije vanjske politike, jedna koju provodi predsjednik, a drugu premijer, odnosno, Vlada. To je puno značajnija i opasnija činjenica od izbora. Ta dvolična situacija, čak šizofrena, u kojoj je Vlada izabrala, a predsjednik nije, vanjske promatrače ostavlja zbunjenima. Ne znaju što je stav Hrvatske.”