I ovaj put nas je Bog čuvao kao i prije 39 godina, kada je napadnuta naša sinagoga. Pomicanje satova za 60 minuta unaprijed, naime, nema veze s našim obredima, posebno s Maariv-om, večernjim obredom koji započinje, ne prije od sat i četvrt prioje zalaska sunca, kada na nebu zasija prva zvijezda. Samo tjedan dana ranije, prije nego što su se pomaknuli satovi, teroristički napad koji je izveo 20-godišnji Kujtim Fejzullai prije nepuna dva tjedna, bio bi puno krvaviji. Naime Maariv je započeo, po zimskom mjerenju vremena, oko sat ranije i kada se Kujtim Fejzullai našao pred sinagogom, ona je već bila zaključana, vjernici su se razišli kućama, nije ih bilo ni u kosher restoranu u istoj zgradi jer je isti bio zatvoren budući da je dan ranije, u nedjelju, u njemu bila održana velika proslava do kasno u noć’, ispričao mi je jedan od ljudi koji osiguravaju židovsku zajednicu i njene objekte u Beču.

Riječ je o starom znancu, no s obzirom na posao i funkciju koju obnaša, zbog sigurnosti njega i njegove obitelji, traži da ne spominjem njegovo ime niti da ga ne fotografiram. Naravno da nisam. Jer kako bi se proveo on, kada su islamisti odaslali prijetnje ubojstvom čak i austrijskom ministru unutarnjih poslova Karlu Nehammeru zaprijetivši kako će likvidirati njega, ali i njegovu djecu i suprugu koje sada danonoćno čuvaju do ‘zuba’ naoružani pripadnici elitne postrojbe ‘Cobra’!

Ministar unutarnjih poslova Karl Nehammer primio je prijetnje smrću i najavama da će mu biti likvidirana cijela obitelj, tako da ih sada danonoćno čuvaju specijalci. Na fotografiji s kancelarom Sebastianom Kurtzom i dvojicom pripadnika postrojbe WEGA koji su likvidirali teroristu

I u pravu je znanac, jer da je terorist upao u punu sinagogu ili naletio na vjernike dok izlaze iz nje, stradalo bi daleko više ljudi budući da je njegova meta, sve je razvidnije, prvenstveno bio ‘Stadttempel’, glava bečka sinagoga koja je bila poprištem i terorističkog napada 1981. godine. Koji je do ovog najnovijeg bio i zadnji teroristički akt u austrijskom glavnom gradu.
Tada su dvojica palestinskih terorista ušetala u sinagogu, prerušeni u židovske vjernike i naoružani vatrenim oružjem i ručnim granatama. U hramu se pred više od 200 vjernika obavljao vjerski obred i ceremonija Bar Mizva. Uspjeli su u masu baciti jednu aktiviranu ručnu granatu na koju se prije detonacije bacila 25-godišnja djevojka kako bi svojim tijelom zaštitila djecu svoje prijateljice. Ona je, naravno, poginula, šrapneli su ubili i 68-godišnjeg vjernika, a ranili još njih 18.
Međutim, broj žrtava bi bio daleko veći da se u sinagogi nije neplanirano zatekao bogati poslovni čovjek iz Izraela čiji je tjelohranitelj munjevito reagirao i ustrijelio jednog i neutralizirao drugog napadača.

‘To su situacije kada klijent shvati da mu se isplatio mnogostruko svaki uloženi cent u dobrog bodyguarda’, priča mi, dok sjedimo u lobiju male Zračne luke u Linzu stari prijatelj Johann Fesl. Johann je utemeljitelj i vlasnik security kompanije ‘CONTROL-PRO’ sa sjedištem u Mondsee kod Salzburga, a u Zračnoj luci u Linzu smo se sastali jer je došao usput obići i svog ljubimca, sportski zrakoplov YAK-55 kojim u slobodne vrijeme izvodi nebeske vratolomije.

‘Snage sigurnosti su ovaj put reagirale munjevito i efikasno. No znaš pravilo, kad moraš pucati u napadača, znači da si već izgubio. Neutralizirajući ga kad napadne samo si smanjio štetu koja je već ipak nanesena. Obavještajni i protuobavještajni rad je ključan, on mora spriječiti da uopće dođe do ovakvih situacija, nastavlja Johann Fesl ističući kako je on cijelu karijeru proveo i provodi u privatnom sektoru, a ne u državnim službama koje na raspolaganju imaju sve. Ne kaže izravno, no može se zaključiti kako je taj dio državnog aparata zakazao u ovom slučaju.

‘No sada su krenuli ozbiljno. Nakon napada u operaciji koja se proširila i izvan austrijskih granica, na Švicarsku i Njemačku, temeljem ranije prikupljenih podataka i kontakata ubijenog teroriste, 50-ak je ljudi uhićeno u Austriji, a u stanovima nekoliko imama u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj pronađeno je oko 27 milijuna eura u gotovini za koje nisu mogli ili htjeli objasniti od kuda su došli. To je ono što je nađeno. Koliko nije? To nam samo pokazuje koliko moćnu logistiku imaju’, nastavlja.
‘Pogreška je i što se službe koncentriraju na potencijalne teroriste izvana. Ovaj je bio rođen u Austriji, tu je odrastao, školovao se… Naravno da treba držati pod povečalom novopridošle, no nikako zanemariti domaće’, objašnjava dodajući kako, iako je država uvela nekakvu kontrolu nad islamskom zajednicom, organizirala tečajeve ‘deradikalizacije’ kakav je ‘uspješno’ završio i Kujtim Fejzullai, prolazak tih tečajeva ne znači da je osoba deradikalizirana. Uspoređuje to s narkomanijom – narkoman se može skinuti s heroina. Mjesec, godinu, pet…, možda čak i zauvijek. No taj detonator ostaje u njemu i nikada ne možeš biti siguran hoće li se i kada opet aktivirati.

S obzirom da je Johann Fesl prošao dosta specijalnih obuka, cijelu profesionalnu karijeru bavi se sigurnošću, posebice bliskom tjelesnom zaštitom, često i u zonama visokog rizika, a na jednoj smo se od takvih obuka, u Izraelu, davne 2004. godine i upoznali, pitam ga slaže li se s mojom procjenom utemeljenom na video snimkama koje sam uspio dobiti, a od kojih mnoge nisu nigdje javno objavljene da je Kujtim Fejzullai cijelu svoju operaciju izveo zapravo vrlo traljavo. Promašio je vrijeme obreda u sinagogi, trčkarao poput muhe, pucao iz automatske puške s boka, poput pijanog gangstera, u dvojicu policajaca ispalio je bar desetak hitaca, a samo je jednog pogodio i to u nogu. Doduše vrlo gadna rana, odmah do arterije, no posve sigurno nije nišanio…
‘Naravno. Pa vidiš kako se kreće, kako puca… Nije niti otvorio rasklopivi kundak na pušci. Vjerojatno mu je netko održao ubrzani tečaj, ali iole ozbiljniju obuku on nije prošao. Dobro obučen čovjek, s istim naoružanjem, istom količinom streljiva i na istom mjestu, iza sebe bio ostavio više desetaka mrtvih. Jasno da je i jedna žrtva previše. Cinično zvuči “samo“ četvero ubijenih. Ali doista, da je bio netko tko zna, bilo bi ih puno, puno više’, složio se.
Kako u Austriji teško da je imao prilike u nekoj šumi učiti pucati iz automatske puške, pokušao sam prokopati po njegovoj biografiji i pronaći ‘rupu’ u njoj u koju bih smjestio tu ‘obuku’.
Prema dostupnim mi informacijama, kao 18-godišnjak, već dobro ispranog mozga, napunjenog snovima o Kalifatu, đihadu i čime ga je sve već ‘nahranio’ imam u džamiji koju su naknadno austrijske vlasti zatvorile, Kujtim Fejzullai je 27. kolovoza 2018. godine pokušao ishoditi vizu za ulazak u Afganistan, no zahtjev mu je odbijen. Nije odustao, pa je nepuna dva tjedna kasnije odletio za Tursku, u Istanbul, od kuda je namjeravao prijeći u Siriju i priključiti se ISIL-u. Roditelji, normalna radnička obitelj koja je, kao i mnoge useljeničke obitelji u početku bila sretna da im sin umjesto da se odaje drogi, alkoholu i ulici, slobodno vrijeme provodi u džamiji, shvatili su da su pogriješili i što se zbiva, te odmah obavijestili austrijsku policiju. Austrijanci su alarmirali tursku policiju koja ga je uhitila u istanbulskoj Zračnoj luci. Međutim, nije odmah vraćen kući, u Austriju, već tek nakon nešto više od četiri mjeseca. Gdje je proveo to vrijeme i što je radio za to vrijeme u Turskoj, ostaje nepoznanica, no to je jedino razdoblje tijekom kojeg je bio van domašaja austrijskih tajnih službi. I nije nemoguće da su upravo ta četiri mjeseca ta ‘crna rupa’ u njegovoj biografiji. Kada je izručen austrijancima, strpali su ga u zatvor osudivši ga na 22 mjeseca zatvora, no pušten je van već nakon 6 mjeseci i uključen u program ‘deradikalizacije’ – predavanja, razgovori s psiholozima i slično… No tada je već bio pod nadzorom službi. Od države je besplatno na korištenje dobio stan u bečkom 22. ‘becirku’ i mjesečnu financijsku pomoć od 970 eura. Pohađao je tečaj deradikalizacije, bio kooperativan, a odgovornima nije smetalo što je pustio vehabijsku bradu, slobodno vrijeme provodio u teretani… A ‘mjere’ pod koje su ga stavile službe bile su toliko šuplje da je zanemaren i njegov pokušaj da u Slovačkoj kupi streljivo za automatsku pušku, što su austrijskim kolegama javile slovačke službe.
I tri mjeseca kasnije, naknadno će se utvrditi, tog kobnog 02. studenog u 16.46 sati na njegov je mobitel stigla, kompjutorski generirana SMS poruka ‘Vaš je broj lociran u nuždi i šalje podatke o vašoj lokaciji kontrolnom centru LPD (Landespolizeidirektion) Beč’! Mobilni operater će naknadno objasniti kako poruka nije stigla od njih već je poslana preko interneta i ne može se locirati pošiljatelj. Je li riječ o šifriranoj poruci kojom se budi uspavani ‘spavač’? Tko ju je poslao? Samo tri sata nakon primitka poruke, Kujtim Fejzullai je krenuo…

Robert Valdec / Normabel.com

PRIJE PET GODINA TERORISTI SU U PARIZU NAPALI ISTIM ORUŽJEM – ZASTAVINIM AUTOMATIMA M70 KOJE JE, KAO NEPERSPEKTIVNE, ARMIJA BIH ‘UNIŠTILA’, DOZNALO SE NAKNADNO PO BROJEVIMA ORUŽJA. JE LI I U BEČU BILA ‘NEPERSPEKTIVNA’ PUŠKA?

Nitko u Austriji, u kojoj je rođen, ne želi sahraniti tijelo ubijenog teroriste Kujtima Fejzullaia, tako da će, nagađa se, njegovo tijelo biti poslano u rodno mjesto njegovih roditelja Čelopek, kod Tetova, u Sjevernoj Makedoniji!

Niti jedno islamsko groblje kojih je već puno ovdje u Austriji ne želi likvidiranog 20-godišnjeg Fejzullaia, a jedni to objašnjavaju riječima ‘kako nitko ne želi da njegovi bližnji budu sahranjeni pokraj ubojice’, dok drugi odbijaju sahraniti ga jer -‘nije živio na području njihovog okruga’, donosi Gazeta Metro.

Većina muslimanske zajednice bila je šokirana i posramljena nakon terorističkog napada, istčući uporno neosporno istinite činjenice – jedna od žrtava bio je također Albanac – musliman, dvojica mladića turske nacionalnosti spasila su policajcima živote izvukavši ih izvan domašaja napadačevih metaka. No nakon napada, uslijedila je odrješita operacija cijelog austrijskog sigurnosnog aparata – uhićeno je više desetaka ljudi, zatvorene su neke islamske bogomolje u kojima su propovjedali suspektni imami, a novi zakoni koje je prekjučer donijela austrijska Vlada, uvjerili smo se i sami danas, dodatno su šokirali muslimansku zajednicu koja već, po grubim procjenama čini 12-ak % stanovništva Austrije.

‘Što misle pod time – politički islam biti će kazneno gonjen? Što je to politički islam. Ja sam politički angažiran i muslimanski sam vjernik. Jesam li sad pod kaznenim progonom?’, komentirao nam je mladi student Ali koji je, kako kaže, Turčin rođen u Austriji od roditelja gastarbajtera. Današnji smo dan odabrali za obilazak džamija i muslimanskih bogomolja budući da je petak, po islamu, sveti dan kada je obavezno klanjati. Kako sam se smjestio u 10.-om bečkom okrugu Favoriten koji je poznat po doseljenicima, islamske bogomolje nije bilo teško pronaći, samo u krugu od 800 metara od mog hotela ih je desetak. Nisu to klasične džamije s minaretima, već prostori unutar stambenih zgrada koje je pojedina zajednica kupila ili zakupila i koji izvana ničim ne odaju što se unutra zbiva. Tek kada se približite ulaznim vratima do kojih je, u pravilu, smještena muslimanska trgovina živežnim namirnicama, voćem, povrćem…, možete vidjeti obavijesti na turskom ili arapskom o rasporedu klanjanja.

Na prvoj adresi sam naišao na otvoreno neprijateljstvo. Rijeka mladića koji su u podne ulazili unutra, kada sam se približio s kamerom, vrlo me je prijeteći okružila, zabranila snimanje iako je riječ o javnoj površini, ali nisam baš bio u situaciji da se sam raspravljam o zakonima s dvadesetak, očito nabrijanih momaka. Druga je bila zatvorena, no na trećoj sam adresi ipak uspio uspostaviti kakav-takav dijalog premda je u početku bilo pomalo čupavo. Pri tom se služeći engleskim jezikom. Prijatelja, bivšeg specijalca postrojbe ‘Cobra’ odlučio sam ne povesti sa sobom kao prevoditelja za njemački. Iako bi mi poslužio itekako dobro i kao tjelohranitelj. Procijenili smo da bi nas dvojica zajedno imali puno više šanse da isprovociramo masu nego ja sam.

Bilo je bitno samo da budem dovoljno daleko od ulaznih vrata, da me ne bi silom mogli ugurati unutra. Na ulici punoj ljudi, u podne, procijenio sam, neće biti nekog žestokog skandala. I bio u

Naravno, svi s kojima sam razgovarao osuđuju teroristički napad, no u istoj ga rečenici odmah stavljaju u ravan s napadom na džamiju na Novom Zelandu u ožujku prošle godine, te s terorističkom akcijom koju je 2017. u Norveškoj izveo Anders Breivik. Uz to redom naglašavaju kako u Europi jača desnica, konkretno, u Austriji FPÖ (Slobodarska stranka Austrije) i kako je ta desnica islamofobna i progoni muslimane.
Niti ondje se nisu željeli fotografirati, čak niti pod maskama, ali sam bar saslušao njihovu stranu priče i uvjerio se da je doista zavladao strah među njima. Ako već ne strah, onda zabrinutost.
Uz većinom normalne, neradikalizirane muslimane, činom Kujtima Fejzullaia ogorčena je i većina albanske zajednice.

Onaj dio njih koji ovdje radi godinama, plaća poreze i živi mirno, ogorčen je jer smatraju da je on tim činom demonizirao njihov narod. Dio albanskog kriminalnog miljea u Austriji je, pak, bijesan jer im je Fejzullai, pokvario posao: sada su svi pod povećanom lupom policije i ostalih službi sigurnosti.

‘Pa on se nije ni družio, kako čujem s Albancima. Uostalom, od ove dvanaestorice koje je policija pokupila kao njegove suradnike niti jedan nije naš – ima tu Sirijaca, Turaka, Čečena, Libijaca…’, kazao je ljutito jedan znanac mog znanca koji se, pretpostavljam, bavi poslovima koji nisu zakoniti.

A danas sam napokon dobio i jednu od informacija koje su me jako zanimale: Kujtim Fejzullai, doznao sam iz policijskih izvora, nije bio ni pod kakvim utjecajem droga ili psihostimulansa, utvrdila je obdukcija. Bio je, dakle, ‘čist’, potpuno svjestan što radi. Ispočetka sam sumnjao da je i on bio ‘nahranjen’ Captagonom, tabletama koje su masovno gutali ISIL-ovci u Siriji, sintetiziranom metafetaminskom koktelu koji kod konzumenta ‘ubija’ osjećaj umora, podiže toleranciju na bol, povećava fizičku izdržljivost, neutralizira bilo kakav osjećaj empatije… Ali, pogriješio sam, Fejzullai je bio dobre tjelesne spreme, utreniran, nabildan, uhranjen… I znao je, bio je potpuno svjestan što radi. Ono do čega se još nisam uspio dočepati su redni brojevi automatske puške M70 i pištolja M57. Prozvodi su to još uvijek aktivne tvornice naoružanja ‘Crvena zastava’ iz Kragujevca. Ti se modeli oružja više ne proizvode no područje cijele bivše Jugoslavije bilo je njime preplavljeno budući da ga je koristila bivša JNA, a uz nju i većina svih strana u ratovima i u Hrvatskoj i u BiH i na Kosovu. Brojevi me zanimaju zbog jednog razloga – danas je točno 5 godina od terorističkog napada u Parizu prilikom kojeg su napadači koristili isto oružje. Kasnije ću doći do podatka kako je po brojevima ustanovljeno da je riječ o automatskim puškama koje je vojska Federacije BiH još davno otpisala kao ‘neperspektivno’ i poslala na uništavanje u jednu tvornicu u vlasništvu američke multinacionalne kompanije. Te je nekoliko godina nakon tog ‘uništavanja’, u vrlo dobrom stanju efikasno funkcioniralo u Parizu. No osvanuti će negdje i ti brojevi, nadam se.
Ali vratimo se Fejzullaiu i njegovom napadu.

Robert Valdec / Normabel.com