Naslovnica Tags Objavi tag s "Ustav"
Tag:

Ustav

IzdvojenoVijesti

Pravnica koja se poziva na Ustav, a nije ga pročitala jer da je ne bi lupala gluposti, a može se kupiti u svakoj knjižari.

od Ante Rašić
objavio Ante Rašić

Dalija Orešković, bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, a danas saborska zastupnica i samostalna politička figura, ponovno je uspjela izazvati buru u javnosti. Ovoga puta – ne zbog zakonskog prijedloga, ne zbog inicijative u Saboru, nego zbog nekoliko statusa na društvenim mrežama o „klečavcima“ – muškarcima koji svake prve subote u mjesecu mole na javnim trgovima.

U nizu objava na X-u i Facebooku, Orešković proziva te molitelje zbog, kako kaže, „neustavnog i nepristojnog političkog performansa usmjerenog protiv žena, Ustava i našeg načina života“. U retorički oštrom tonu postavlja pitanje: mole li se oni za svoje žene, ili za potčinjavanje tuđih? Traži odgovore o organizatorima i dozvolama, a cijeli čin opisuje kao civilizacijski rikverc.

Na prvi pogled – ništa neočekivano. Orešković je dosljedna u svojoj progresivnoj i sekularnoj poziciji, i u tome nema ničeg spornog. Ali ono što vrijedi analizirati nije toliko što govori, nego kako i zašto to govori.

Politika kao moralna pozornica

Dalija Orešković već dugo komunicira kroz moralni diskurs. Ona ne gradi političku vidljivost kroz projekte ili stranačku infrastrukturu, nego kroz moralno pozicioniranje – kao glas razuma, ustavnosti i građanskog morala u zemlji u kojoj se te riječi prečesto zaboravljaju.
No, problem nastaje kada moral postane sredstvo za medijski performans, a ne temelj za dijalog.

U njezinim statusima teško je pronaći pokušaj razumijevanja fenomena javne molitve. Umjesto toga, dominira sarkazam, retorička pitanja i otvoreno etiketiranje. Poruka nije „raspravimo o granicama vjere i javnog prostora“, nego „oni su politički projekt protiv žena“. Time se tema odmah zatvara – pretvara se u sud, ne u raspravu.

Od Ustava do emotikona

Posebno je zanimljivo što se Orešković neprestano poziva na Ustav. „Neustavno“, kaže, „nepristojno“, „protiv našeg načina života“. U teoriji, pozivanje na Ustav trebalo bi značiti pozivanje na pravne norme i racionalnu argumentaciju. U praksi, ovdje to funkcionira više kao simbol moralne nadmoći – kao moderna verzija fraze „Bog je na našoj strani“.

Ustav tako postaje dekorativni element u političkoj borbi za medijski prostor. I to nije nepoznat mehanizam: u eri društvenih mreža, političari koji nemaju veliku stranku ili novčanu mašineriju preživljavaju upravo kroz statusnu politiku – politiku izraza, ne akcije.
Snažna izjava, emotivni ton i jasno „mi“ protiv „njih“ donose ono što je najvažnije: vidljivost, interakciju, pozornost.

Borba za pažnju, ne za promjenu

Nema sumnje da Orešković vjeruje u ono što govori. Njezina borba za prava žena i za sekularnost države nije novo ni hinjeno uvjerenje. Ali stil kojim to danas radi sve više podsjeća na borbu za digitalnu prepoznatljivost – borbu u kojoj svaka rečenica mora biti oštra, svaka poanta moralno apsolutna, svaka objava viralna.

I tu je suština problema: društvo koje se dijeli između „vjernika“ i „liberala“ ne treba još jedan povod za podjele, nego političare koji će znati kako ih prevladati.
Ako se svaka tema pretvori u test moralne čistoće, onda nema više politike – samo beskrajna serija statusa i reakcija.

Umjesto zaključka

Dalija Orešković ima pravo tražiti odgovore o transparentnosti okupljanja. Ima pravo propitivati motive i poruke. Ali ako to radi kroz retoriku ironije i optužbe, a ne kroz dijalog i argument, tada postaje upravo ono protiv čega se nominalno bori – politička performerka koja traži pozornost više nego promjenu.

U vremenu kad politika sve više sliči društvenoj mreži, možda bi najvažniji čin hrabrosti bio – malo tišine i malo više argumenata.

0 komentari
0 FacebookTwitterPinterestEmail
IzdvojenoVijesti

Zastupnik Možemo Bakić trebao bi pročitati Ustav kako bi znao na čemu se temelji Republika Hrvatska, a ne iznositi netočne činjenice

od Ante Rašić
objavio Ante Rašić

Damir Bakić, saborski zastupnik iz redova Možemo, nedavno je gost.ovao u emisiji Novi dan na N1 televiziji i iznio niz netočnih činjeničnih tvrdnji o radu Sab.ora i značenju ZDS-a. Govoreći o svojoj navodnoj “aktivnosti” tijekom ograničenih zasjedanja, Bakić je spomenuo da su on i kolegica Draženka Polović reagirali na slučaj Benkovca i rad odbora, te aludirao na mogućnost da zastupnici izraze stav prema ZDS-u.

Problem nastaje kada Bakić ignorira pravni i povijesni kontekst. Prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, članak 2., stavak 3.:

“Dragovoljac iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj, pripadnik naoružanih dragovoljačkih odreda Narodne zaštite, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) i pričuvnog sastava MUP-a, koji su dragovoljno od 1991. do 15. siječnja 1992. sudjelovali u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.”

Ovdje je jasno da HOS i ZDS pripadaju kontekstu obrane Hrvatske, a ne “ideološkoj kontroverzi” koju Bakić implicira. Njegova tvrdnja da je reakcija Sabora bila neaktivna i da je ZDS pitanje osobnog stava zastupnika ne odgovara stvarnim činjenicama.

Štoviše, Bakić potpuno zanemaruje ustavne temelje moderne Hrvatske. Republika Hrvatska nije nastala na ZAVNOH-u, već:

  • voljom hrvatskih građana na referendumu,

  • odlukama Hrvatskog sabora,

  • kroz Domovinski rat.

Partiz.ani su se borili za Jugo.slaviju i SR Hrvatsku, a ne za samostalnu hrvatsku državu. Povijesne odluke Sabora iz 1990. do 1992. jasno potvrđuju ovo. Svaka saborska odluka, svaki zakon i svaki referendum demonstriraju da je Bakićeva interpretacija netočna i povijesno ne.utemeljena.

Bakić bi trebao temeljito proučiti Ustav Republike Hrvatske i saborske odluke prije nego javno iznosi netočne tvrdnje o ZDS-u, HOS-u i Domovinskom ratu. Povijest se ne može prilagođavati po.litičkoj retorici; istina je jasna i podržana zakonima i činjenicama.

0 komentari
0 FacebookTwitterPinterestEmail