Dr. Leo Luetić, ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije, komentirao je za Radio Dalmaciju okolnosti smrti novinara Indexa Vladimira Matijanića (51), prenosi Slobodna Dalmacija.
Referirajući se na konstataciju da je ministar zdravstva Vili Beroš kazao da je, zbog Matijanićeve smrti, poslana inspekcija u splitski KBC i Zavod za hitnu medicinu SDŽ, kojemu je on na čelu, dr. Luetić je kazao kako ne vidi, što se Zavoda za hitnu medicinu tiče, u čemu njihovo postupanje nije bilo u redu.
Napomenuo je kako, na žalost, često i laici i novinari brkaju Hitni prijem KBC-a i Zavod za hitnu medicinu, a to su, naglasio je, dvije različite kuće. Djelatnici ustanove kojoj je dr. Luetić na čelu, odnosno Zavoda za hitnu medicinu poznatijeg kao Hitna pomoć, primili su, kako on tvrdi, jučer dva poziva u pomoć Matijaniću.
Prvi je bio jučer negdje iza 12 sati i na taj poziv je upućena intervencija. Razlog poziva je bio da se pacijent osjeća slabo, a da ima Covid. Naš Tim 1 Hitne medicine je otišao u kuću pacijenta, pregledao ga, ordinirao mu terapiju i ostavio uputnicu za Infektologiju te dao naputke za daljnju prehranu i rehidraciju. Dali su i naputak da ih se u slučaju pogoršanja stanja pacijenta zove ponovo. Drugi poziv je uslijedio nakon sat i pol vremena, ponovo je poslan T1 tim s doktorom. Po dolasku u kuću vidjeli su da pacijent stvarno teško diše, ali i dalje je bio kontaktibilan. U kontaktu s njima pokušali su ga transportirati u bolnicu, a prilikom pokušaja transporta pacijent je arestirao – kazao je dr. Luetić.
Pokušali su ga, nastavio je, reanimirati, ali su njihovi napori bili uzaludni. Na novinarsko pitanje jesu li Matijanić ili njegova partnerica Andrea Topić tražili da ga se odvede u bolnicu nakon što je jučer iza podne Hitna prvi put došla kod njih doma, dr. Luetić je, sukladno snimci Radio Dalmacije, odgovorio niječno.
Podsjetimo, Topić je eksplicitno, među ostalim, napisala kako je isti tim Hitne koji nije uspio reanimirati Matijanića u njihov stan “došao sat i 31 minutu prije, tražili smo ga vode u bolnicu, rekli su da ne treba jer su to normalni simptomi kovida”.
– Nitko nije tražio da ga se odvede u bolnicu, nemamo to zapisano. Tako sam čuo od članova tima. A sad… Ja ne znam… Smrt mlađe osobe je šokantna i izražavamo sućut i obitelji i svima koji su ga poznavali i voljeli, ali na žalost događa se da netko premine. Mi nemamo saznanja da je netko eksplicitno prvi put tražio da ga se odvede u bolnicu niti smo zaprimili takav poziv – kazao je dr. Luetić za Radio Dalmaciju.
Što se tiče najave dolaska inspekcije u dvije splitske zdravstvene ustanove, KBC i Zavod za hitnu medicinu, dr. Luetić je kazao ovako: “E pa dobro. Medijski je poznata osoba i normalno je da će ministar poslati inspekciju. Ništa neobično.”
Na opetovano pitanje novinarke jesu li Hitna napravila sve po protokolu, dr. Luetić je kazao: “Po saznanjima koje ja imam – da.”
Podsjećamo, Andrea Topić je, što se tiče postupanja djelatnika HMP-a napisala ovo: “Zvala sam 194, opisala sam po stoti put sve simptome. Tim je došao oko 13.40h, dvoje tehničara, dali su mu injekciju, rekla sam ga vode, rekli su da “nema potrebe, to su normalni simptomi, neka pije tekućine i jede slane štapiće”. Točno tim riječima.
Rekla sam da ne može piti. Ni jesti. Da je preslab i za to, pogledali su me blijedo. “A neka se natjera”, rekli su. Rekla sam da ne može. Vlado je zamolio da mu daju infuziju. Rekli su da se to samo u bolnici daje. Kasnije kad su drugi put došli bogami su imali infuziju u torbi, ali je bilo prekasno. On se nije mogao pomaknuti ni centimetra već prvi put kad su bili tu. Niti centimetra.
Tehničar ga je morao pomoći okrenuti na bok da mu da injekciju. Vlado je pitao zašto se luđački znoji i hladan je, a nema fibru. Tehničar mu je rekao da je to od Lekadola. Posteljina je bila u lokvama. Brisala sam ga ručnikom i maramicama.
Nakon niti dva sata, stojim u kuhinji i čujemo njegovo “upomoć”. Dotrčavam, vidim da su mu stopala plava, dotičem ih, hladna su, jasno mi je da nema cirkulacije uopće. Lice mu je sivo, kao da nema krvi, ni kisika. Jedva mi govori “ne mogu disat”. Zovem hitnu da dolaze isti tren i da ne može disati. Sjećaju nas se, kako i ne bi, kažu da će ga sada odvesti u bolnicu. Oni dolaze nakon, a možda i 20 minuta, pakiram mu stvari za bolnicu, on leži, hropće, ubrzano diše, postaje sve plaviji. Oni dolaze, isti tim od prošli put, on je još pri sebi, ali se i dalje ne može micati, užasno mu je, govore mu da se dovuče do jedne strane kreveta da ga posjednu u stolicu i odnesu. Ne ide. U to ga jedan tehničar hvata za noge i drži ih u zraku, govori “ovo će mu podić tlak”, ali on postaje sve bljeđi, dovlače ga na lancunu na onu stranu kreveta bliže stolici, vidim da mu je glava klonila u čudan položaj, kao, zabačena je, vičem “u ovom položaju ne može disat!!”, kažu “ma može”, uhvatim ga za ruku, govorim mu da će sve biti u redu, da će ga odvesti u bolnicu, on me pogleda i preokrene oči i zaspe zauvijek.
Tad tehničar poviče na uređaj kolegi “ostavi nosila, donesi reanimacijsku!”.
Oživljavali su ga možda i sat vremena.
Urlikala sam. Izbacili su me iz sobe i zatvorili vrata, čula sam zvuk pumpe kojom su valjda pumpali zrak u njegova pluća. Isti ljudi koji su sat, dva prije rekli da mu nije ništa i da ne treba ići u bolnicu…”