Home Vijesti Europa je poprište neviđenog špijunskog rata, a 3 točke dubinski mijenjaju stanje na fronti!

Europa je poprište neviđenog špijunskog rata, a 3 točke dubinski mijenjaju stanje na fronti!

by Ante R.

No nije sve u špijunaži – baš kao ni u ruskom nedozvoljenom prikupljanju dragovoljaca za rat…

Utorak 26. rujna ujedno je 580. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Iako je prošlo 5 dana od prvog većeg ruskog zračnog napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu u zadnjih 6 mjeseci – već je jasno kako će ta tematika izgledno dominirati i ovogodišnjim jesenskim te zimskim izvješćima iz Ukrajine. Dok će tamošnja nuklearna proizvodnja uskoro biti sva u pogonu (svih 9 preostalih blokova nuklearnih elektrana koje zajedno proizvode preko 50 posto struje u državi) – ipak se uvelike radi i na pripremi „Točaka nepobjedivosti“ koje su zimus bile itekako korisne građanima bez struje, telekomunikacija i grijanja. Podaci o ovim lokacijama objedinjuju se u okviru državne digitalne platforme (svojevrsni pandan hrvatskom e-građaninu), bez da se igdje (osim uz bojišnicu) bilježe bitnije redukcije ili ispadi mreže. Pripreme dobro teku i po pitanju prikupljanja zaliha plina – koje su navodno na oko 15 milijuna kubika, uvelike prikupljenih iz vlastite proizvodnje. Ujedno, ne samo da Ukrajina do sada nije Ruskoj Federaciji uzvratila istom mjerom – napadima po elektranama – već je osigurala i tovar od oko 500 tona dizelskog goriva za potrebe interventne opskrbe strujom okupirane nuklearne elektrane u Zaporižju, gdje okupatorima to isto nije palo na pamet.

Iako se na tamošnjim bojištima bilježi toplo vrijeme s malo padalina, intenzitet kopnenih sukobljavanja je umjeren. Dok se stanje na sjeveru Donbasa, od rijeke Siverski Donjec pa do ruske granice, ne može nipošto nazvati mirnim – ondje su Rusi u defanzivi i dopremanju pojačanja (novoformirana 25. armija), a ukrajinska strana bilježi tek manje pomake na donedavnim poprištima ruskih ofenzivnih djelovanja (posebno oko Novoselivske i u šumama zapadno od Kremine). Stanje oko Bahmuta obilježava pristizanje dodatnih ukrajinskih snaga koje zadržavaju nedavno oslobođena sela južno od grada (Klišćivka i Andriivka) te dalje napreduju u njihovoj okolici. Iako se tijekom subote 23. i nedjelje 24. rujna s ruske strane čulo o nekakvim „prodorima“ kroz ukrajinske linije sjeverozapadno od Bahmuta (Orihovo-Vasilivka), takve se promjene bojišnice zapravo i nije uspjelo pobliže identificirati – dok je ujedno riječ bila i o ukrajinskim pripremama za neka bitnija napadajna djelovanja baš u tim prostorima (širi okoliš Berhivke i tamošnjeg vodnog rezervoara). Doduše, slično je teško identificirati i „ukrajinski prodor“ koji je istodobno privlačio pažnju na glavnom pravcu i dalje tekuće ofenzive u Zaporižju, južno od grada Orihiva. Iako je jasno da su se ondje zadnjih dana vidljivo ispuhala napadna djelovanja ruskih padobranaca – pomaci na karti tu su tek manji i više tehnički. Naime, proširena je sigurna zona oko oslobođenog sela Robotine, a nakon teških borbi Ukrajinci su i dokumentirano osvanuli na sjevernim, sjeveroistočnim i istočnim prilazima selu Novoprokopivka (idući korak je na jug prema Tokmaku) – kao i na zapadnim te jugozapadnim prilazima selu Verbove, oko 10 km istočno od Robotine. Te novosti obećavaju skore borbe u samim tim naseljima, daljnje širenje prodora kroz ruske fortifikacijske linije, ali i nastavak postupnog uništavanja prvo ruskog topništva i protuzračne obrane, a onda i čitavih većih agresorskih postrojbi koje uporno brane tamošnje ruske utvrde. Doduše, ovi pomaci nisu na prvi pogled spektakularni i ne događaju se brzo, ali dubinski mijenjaju stanje na bojištu – jednako kao i kampanje zračnih napada po zaleđu (ukrajinskim raketama po Tokmaku i Berdjansku, te ruskim teškim vođenim bombama po nizu gradova i sela Hersonske oblasti). Osim što su ovakve novosti potakle rusku stranu na dodatno utvrđivanje duboke pozadine (trokut Nikolske-Starodubivka-Rozivka, oko 40 km sjeverozapadno od okupiranog Mariupolja) – jasno su se nadovezale i na spektakularna događanja koja se zadnjih desetak dana vide na Krimu, piše Jutarnji.

Zračni napadi – Sevastopolj i ruska osveta

Nakon više uništenja modernih protuzračnih sustava širom poluotoka Krim, a onda i komunikacijskog centra samog zapovjedništva ruske Crnomorske flote, u petak 22. rujna na meti se našao i sam kompleks zapovjedništva Crnomorske flote u grad Sevastopolju. Kompleksni napad izveden tog jutra kulminirao je uspješnim raketnim udarom na zgrade zapovjedništva – koje su izgleda bile u funkciji – što dodatno ilustrira začudno samopouzdanje ruske strane na početku 20. mjeseca ovog iznimno velikog ratnog sukoba. Dok se u prvo vrijeme pokušavalo primiri stanovništvo i prikriti razmjere napada (i šteta) – uskoro je svima postalo jasno da je ondje bila riječ o jednom nestandardnom uspjehu ukrajinske strane. Zbog krhotina projektila i raznih šteta tog je podneva bio zatvoren centar Sevastopolja, a dolazak brojnih kola hitne pomoći ukazivao je na veći broj žrtava. Dok se u prvo vrijeme nagađalo o smrti zapovjednika Crnomorske flote, admirala Viktora Sokolova (čije stanje ni do danas nije jasno, usprkos službenim pokušajima emitiranja nekakvih video snimki tog časnika) – idućeg su jutra ukrajinski službeni izvori izašli s podatkom da je napad bio izveden baš u vrijeme velikog ruskog zapovjednog sastanka u toj zgradi. Specijalna operacija nazvana „Zamka za rakove“ navodno je života koštala barem 9 visoko rangiranih osoba, uz još 16 takvih ranjenika – među njima niz ruskih generala koji zapovijedaju ne samo Crnomorskom flotom, već i agresorskim postrojbama u Zaporižju koje je poprište ukrajinske kopnene ofenzive. Do kraja dana ondje su se izvodili spasilački radovi i uklanjalo opasne ostatke napada – da bi se tek u nedjelju 24. rujna čulo i o obnovi opskrbe plinom u gradu te hitnoj provedbi revizije stanja i dostupnosti gradskih skloništa, a onda u ponedjeljak 25. rujna i o izvođenju kontroliranih eksplozija radi „planirane hitne demontaže dijela struktura u sjedištu Crnomorske flote“. Zaključno s utorkom 26. rujna, navodni broj žrtava u redovima ruskih časnika popeo se prema ukrajinskim izvorima na 34, s tim da ih navodno dosta tek treba identificirati.

Još istog popodneva čulo se o lansiranju ruskog raketnog napada na ukrajinske ciljeve oko grada Kremečuka u Poltavskoj oblasti (pogođena „civilna infrastruktura“) – dok je tog dana bilo lansirano i još 6 kamikaza-dronova Shaheed 136/131 od kojih su 2 navodno bila srušena. Ujedno, prostor Odese je gađan s dvije protubrodske krstareće rakete P-800 Oniks, koje su navodno pogodile „prostor za rekreaciju na otvorenom“. Nakon toga je početak subote 23. rujna doživio i val od 15 ruskih kamikaza-dronova Shaheed 136/131 s jugoistoka (Primorsko-Ahtarsk u Rusiji) – kojim je gađan širok raspon ciljeva u Zaporižju i Dnjepropetrovskoj oblasti, a navodno je srušeno bilo 14 letjelica. Kako izgleda, i tada, ali i danima koji su dolazili – ruska strana je krenula pojačano gađati razne ukrajinske vojne aerodrome, nastojeći uništiti barem dio borbenih aviona koji su ispalili krstareće rakete Storm Shadov na Sevastopolj. Uz to, tijekom subote 23. rujna bilježilo se i napade ukrajinskih kamikaza-dronova na grad Kursk u Rusiji – gdje je proslavu Dana grada prvo pomutila eksplozija u administrativnoj zgradi lokalnog FSB-a, a onda sličan napad na tamošnju rafineriju nedaleko zračne luke. Niz diverzija bilježio se i oko Moskve (Moskovska i Kaluška oblast), kao i rušenje još bespilotnih letjelica iznad Brijanska. Doduše, nije jasno treba li u ovom kontekstu promatrati i eksplozije koje su u večernjim satima nedjelje 24. rujna potresle termo-elektranu kod Sankt Peterburga – ostavivši veći dio gradskog prostora privremeno bez struje i vode, uz prekid prometa na tamošnjem aerodromu Pulkovo.

Ruski zračni napadi nastavili su se u ranim satima ponedjeljka 25. rujna, s posebnim naglaskom na Odesu, Mikolajev i Krivi Rih. Na Odesu je odaslano 24 kamikaza-dronova Shaheed (opet iz Primorsko-Ahtarska), 2 rakete P-800 Oniks, i 12 krstarećih raketa 3M54 Kalibr s brodova i podmornica u Crnome moru (Feodosija, Novorosijsk) – od čega je srušeno bilo navodno svih 24 kamikaza-dronova i 11 raketa tipa Kalibr. U Odesi se u plamenu našao, prema ukrajinskim tvrdnjama, duže vrijeme zatvoren veliki hotel „Odesa“ – za kojeg se u ruskim izvorima tvrdilo da je udomio privremeno zapovjedništvo ukrajinske Ratne mornarice – ali i ponešto lučke infrastrukture te skladišta žita (rakete Oniks). Ujedno se Rusija te noći pohvalila i uništavanjem navodne 4 ukrajinske bespilotne letjelice na pravcu prema Krimu. Kod Krivog Riha se spominjao „požar u industrijskom pogonu“ (a s ruske strane opet tamošnji vojni aerodrom)- no očigledno je nešto slično bilo na djelu i oko Moskve, gdje se na više sati raspao zračni promet u zračnim lukama Vnukovo, Domodedovo i Šeremetjevo. Kasnije tog jutra iz ruskih se izvora čulo o presretanju ukrajinskih bespilotnih letjelica iznad Kurska (dvije) i Brijanska (još dvije), te rubnih dijelova Belgorodske oblasti (jedan kamikaza-dron).

Konačno, rano jutro u utorak 26. rujna opet je obilježilo lansiranje vala kamikaza-dronova prema Odesi – gdje su ciljevi bili južnije, na Dunavu. Letjelice su opet došle prateći tok Dunava na samoj granici Ukrajine i Rumunjska, gdje nije pomoglo ni prije desetak dana proglašeno uvođenje zone zabrane leta zajedno s demonstrativnim raspoređivanjem dodatnih radara te oko 600 rumunjskih vojnika u deltu Dunava. Naime, ruski dronovi navodno nisu bitnije prešli granicu na putu do svog cilja – trajektnog graničnog prijelaza Orlivka-Isaccea, gdje se s rumunjske strane i tamošnjih trajekata snimalo velike eksplozije na ukrajinskoj strani. Uz zgrade i lučku infrastrukturu, ondje je uništeno i oko 30 kamiona koji su čekali na prelazak granice trajektom u Rumunjsku. Ukupno je bilo lansirano 38 kamikaza-dronova Shaheed-136/131 (iz Primorsko-Ahtarska te s Krima), od čega je po putu bilo uništeno njih 26 komada. Uz to se opet kamikaza-dronovima gađalo i vojne aerodrome kod Krivog Riha i Mikolajeva, kao i ciljevi u gradu Čerkasi – dok su ukrajinske bespilotne letjelice bile bilježene u regiji Kursk (u preletu, ali i napadu na lokalne trafostanice).

Napomenimo kako se čulo da je današnji ruski val kamikaza-dronova s ukrajinske strane ocijenjen kao prvenstveno usmjeren na otkrivanje i zbunjivanje ukrajinske protuzračne obrane – gdje su tijekom dva sata trajanja zračne uzbune brojne letjelice letjele raspršeno, tražeći povoljne rute za pristup ciljevima. Za razliku od toga, korištenje krstarećih raketa P-800 Oniks s Krima (konstruiranih za gađanje brodova, a sada slanih na kopnene ciljeve) ocijenjeno je znakom nestašice prikladnijih projektila – koje se možda i posebno štedi za očekivanu kampanju napada na ukrajinsku energetsku infrastrukturu.

Zapadna pomoć i razna njena uvjetovanja
Dok se ne stišava sramota vezana uz slanje u Ukrajinu 20 zapadnih tenkova Leopard 1A5, od kojih se njih 12 već u dolasku pokazalo neispravnima i na kojima se navodno upravo provode radovi u Poljskoj – bitno je bolja vijest iz Sjedinjenih Američkih Država o slanju makar i „male količine“ balističkih raketa ATACMS za lansere HIMARS koje Ukrajina već odavna ima u službi. Ujedno se nagađa i kako bi Ukrajina tu mogla dobiti varijantu ovog oružja s kasetnim bojnim punjenjem – koja bi se dobro nadovezala s postojećim krstarećim raketama Storm Shadow i SCALP-EG opremljenim unitarnom bojnom glavom. Doduše, dok nije jasno kada bi to oružje trebalo pristići na bojišnicu – ipak je otvoreno pitanje i utjecaja takve donacije na Saveznu Republiku Njemačku, koja još promišlja doniranje raketa Taurus. Naravno, donacija SAD bi mogla pospješiti tu odluku ili je odgoditi kao sada za Ukrajinu strateški manje hitnu. Primjer za poticanje njemačke politike dobro je ilustriralo proljetos najavljeno slanje u Ukrajinu američkih tenkova A1M1 Abrams – koje je onda potaklo i Berlin da dozvoli transfere njemačkih tenkova Leopard. Pri tome, upravo je prvih desetak Abramsa pristiglo u Ukrajinu tijekom subote 23. rujna, a već se nagađa da bi nakon dostizanja prvotno obećane brojke od 31 komada na listi za donaciju moglo osvanuti i barem još dodatnih 30 primjeraka.

Mimo konkretne vojne pomoći, iz Sjedinjenih Država se čuje kako bi i financijska sredstva za dodatnu pomoć Ukrajini mogla „preživjeti“ predstojeći proces donošenja makar kratkoročnih odluka o financiranju države (zasebno u okviru obrambenog te vanjskoposlovnog proračuna) – jednako kao i pojedina izdvajanja za energetske projekte u Ukrajini (oko 522 milijuna USD). No zadnje vrijeme ipak postaje sve jasnije kako se buduća pomoć SAD Ukrajini počinje sve jasnije vezati i za provedbu raznih reformi – načelno usmjerenih prema postizanju integracije Ukrajine u Europsku uniju. U utorak 26. rujna čulo se kako je u Kijev dostavljen popis takvih reformi za koje SAD očekuju provedbu – gdje će provedbu suradnje SAD-Ukrajina koordinirati 14. rujna postavljena „posebna predstavnica SAD za gospodarski oporavak Ukrajine” Penny Pritzker pod nadzorom 23. rujna postavljenog „glavnog kontrolora pomoći koja u Ukrajinu stiže iz SAD i drugih zemalja” Roberta Storcha. Dok je Pritzker već počela raditi, za Storcha (bivšeg Glavnog inspektora Pentagona) se očekuje početak rada na ukrajinske teme oko 18. listopada ove godine. Osim poticanja efikasnog upravljanja resursima u Ukrajini, ova imenovanja trebala bi utjecati i na osiguravanje podrške američkog Kongresa daljnjoj obrani Ukrajine kakvu je predsjednik Joe Biden prakticirao zadnjih skoro 19 mjeseci.

Obavještajno i informacijsko ratovanje
Dok izgleda kako je rješavanje pitanja daljnje vojne i civilne pomoći SAD agresijom pritisnutoj Ukrajini barem na horizontu – sasvim je jasno da to nije sve. Naime, dok rat itekako bjesni – teško je ne zamijetiti i periodične objave o razbijanjima ruskih špijunskih grupa u samoj Ukrajini. Zadnje vrijeme to nisu više skupine davno vrbovanih agenata s ideološkom podlogom, već često i ponešto naivni ljudi vrbovani nedavno i motivirani novcem. Za razliku od toga, s pravim profesionalcima ruskog obavještajnog sektora bitka se uvelike vodi u inozemstvu. Početkom ovog mjeseca u Njemačkoj je tako uhvaćena osoba iz tamošnje agencije BND, koja je u Rusiju dostavljala GPS podatke o lokacijama raketnih sustava HIMARS i protuzračnih sustava IRIS-T u Ukrajini. Iako se trude biti diskretni, u Švicarskoj su se prije koji tjedan krenuli suočavati s problemom diplomata koji se ujedno bave špijunažom, što je navodno ozbiljan problem i u Austriji.

No dok Austrija još promišlja svoj status neutralne države u svjetlu EU članstva i rata u Ukrajini, u Švicarskoj se krenulo razmatrati dodatne zakonodavne temelje kojima bi postalo moguće brzo protjerivati „strance koji imaju diplomatski ili drugi status imuniteta i koji se bave zabranjenim obavještajnim aktivnostima“. Ako to zaživi, u rješavanje bi krenula i činjenica da od oko 220 ljudi akreditiranih u ruskim diplomatsko-konzularnim misijama u Ženevi i Bernu možda i njih trećina zapravo radi za ruske obavještajne službe. Bitno konkretnija je situacija u Velikoj Britaniji, gdje se tijekom prošlog tjedna pet bugarskih državljana sumnjičilo za špijunažu u korist Ruske Federacije – da bi u utorak 26. rujna pred prekršajnim sudom u Westminsteru bio pokrenut i postupak povodom „zavjere za prikupljanje informacija s namjerom da ih izravno ili neizravno upotrijebi neprijatelj na štetu sigurnosti i interesa države između 30. kolovoza 2020. do 8. veljače 2023.”. No, može to i drugačije. Naime, za to su vrijeme vlasti u Moskvi mrtve-hladne do 30. prosinca produžile pritvor američkom novinaru uglednog Wall Street Journala Evanu Hershkovichu, uopće ne raspravljajući o njegovim žalbama – baš kao što se u pritvoru do 18. prosinca ostavilo i radikalno-desnog kritičara vlasti Igora Strelkova Girkina radi iznošenja dodatnih „molekularno-genetičkih, balističkih i psiholingvističkih“ vještačenja. Kada se Girkin onda preko odvjetnika nešto bunio – uspio je postići tek da ga u ponedjeljak 25. rujna nepoznati počinitelji premlate tijekom šetnje u zatvoru. No nije to ni čudno u zemlji u kojoj oporbenjak Vladimir Kara-Murza, nakon više nerazjašnjenih trovanja, bude osuđen na 25 godina strogog zatvora radi „izdaje“ i diskreditiranja vojske antiratnim stavovima, da bi samo dan prije Girkinove „šetnje“ (u nedjelju 24. rujna) pristigao u Sibir na odsluženje kazne u Omsku, kaznena kolonija IK-6.

No nije sve u špijunaži i prigovaranju – baš kao ni u ruskom nedozvoljenom prikupljanju dragovoljaca za rat, kakvo se posljednjih tjedana bilježilo po pitanju Kubanaca koji su za relativno velike novce bili „krijumčareni“ na bojišta u Ukrajini – jer ponešto je i u političkom te propagandnom djelovanju raznih vrsta. I nije tu velika razlika radi li se o zagovaranju provedbe predsjedničkih i parlamentarnih izbora usprkos ratu i izvanrednome stanju, ili se širi vijesti kako je Ukrajina dobila obećanje Francuske i Njemačke i ekspresnom ulasku u Europsku uniju samo ako se pomogne „rušenje aktualne vlasti u Poljskoj“ – valjda zaoštravanjem spora oko izvoza prehrambenih proizvoda i vezanja vojne pomoći uz tu problematičnu temu (na kojoj i dalje inzistira poljski premijer Mateusz Morawiecki, dok predsjednik Andrzej Duda naočigled nastoji smanjiti napetosti). Ne bi čudilo da među takve teme spadaju i današnje vijesti o mogućem njemačkom radikalnom smanjenju pomoći za potporu i integraciju izbjeglica iz Ukrajine za 2024. godinu – samo koji dan po prijedlogu Europske komisije da se na razini EU zaštita za ukrajinske izbjeglice produži do početka ožujka 2025. godine. Bitno je da se tu razbije sloga ne bi li onda i sve zamislive mjere protiv jasno vidljivog agresora na Ukrajinu postale dvojbene, manje efikasne ili barem teže za usvajanje, piše Jutarnji.