Prema saznanju portala Promise.hr napustio nas je još jedan hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata. Svoju želju , hrabrost i odlučnost da stane na branik domovine potvrdio je onog trenutka kada je čvrsto odlučio da sa 16 godina pristupi hrvatskim obrambenim formacijama. Svoju obitelj napustio je prerano, sa nepunih 48 godina i ostavio u teškim životnim okolnostima.
Isti portal je u više navrata opisao njegove teške životne okolnosti u kojima su živjeli preminuli branitelj i njegova obitelj. Naime, Mirko M. u ratu je bio višestruko ranjavan te je kasnije obolio od PTSP-a, psihoze, tumora, a doživio je i moždani udar. Nakon njegove smrti, tročlana obitelj se zatekla u teškoj financijskoj situaciji, kojoj je i ranije prijetila deložacija.
Od dvojice sinova, samo jedan je radno sposoban, dok mlađi sin boluje od teške autoimune bolesti od koje mu ‘trule kosti’, a i supruga mu je osoba s invaliditetom, jer joj je u prometnoj nesreći puklo nepce i prignječen mozak. Prihodi koje ostvaruju nisu dostatni kako bi obitelj uspjela redovno plaćati račune, uključujući iznose ovrhe koje plaćaju od ranije. Obitelj, ni danas, na velikoj smrzavici te na minus deset stupnjeva celzijusa, kao ni ranije – nema i nije imala grijanje, zbog čega su od susjeda posudili električni radijator, kojim barem donekle griju jednu prostoriju u stanu.
PTSP ga je onemogućavao da prepriča svoj ratni put, koji je opisao novinarima portala:
”Cijelu noć nisam spavao. Razmišljao sam kako ću vam objasniti na kojim bojištima sam bio, gdje sam ranjen, zašto sam se razbolio…, kada o tome ne mogu, a da ne ‘poludim’. Vratili su mi se traume iz prošlosti. Pogledajte koliko toga sam progutao”, vadio je antidepresive iz kutije i pokazivao ispražnjene ‘košuljice’ za tablete.
”Svako ferije dolazio sam u Zagreb jer je mama odavde. Čim sam tog ljeta stigao, javio sam se na poziv za novačenje. Htio sam odmah na ratište, ali trebalo je prvo odraditi četiri mjeseca obuke u Koprivnici, a nakon toga poslali su me u šibensko zaleđe. Tamo sam se prvi puta teško ozlijedio jer sam se bacio iza stijene kada je kolega nehotice aktivirao bombu…”, ispričao je Mirko (rođen 1976.) novinarima portala Premise.hr u jesen 2021. godine.
Usred prisjećanja na ratne događaje, počeo se žestoko tresti. Nije mogao više govoriti… Bolovao je, naime, od teškog oblika PTSP-a, psihoze, tumora nadbubrežne žlijezde, a doživio je i moždani udar. Sve to bile su, prema svemu sudeći, posljedice ratnih trauma i ranjavanja. I premda je u jesen 2021. znao da neće još dugo…, nije ni tada požalio što se kao mladić od svega 16 godina uputio dragovoljno u obranu Hrvatske. Jedino ga je mučilo: što će biti s njegovim sinovima i suprugom kada on ode…
”Moj mlađi sin nedavno je dva i pol mjeseca bio u bolnici u Klaićevoj na Odjelu rijetkih bolesti. U jednom trenutku bio je na samrti. Srećom, imao je dobru liječnicu pa je primio čak pet bočica lijeka s matičnim stanicama. Molio sam se svetom Anti, koji mi je i u ratu puno puta pomogao. I sin se oporavio. Zimi ga, doduše jako bole kosti, a godi mu kupanje u toploj vodi”, tumačio je kako se kod njegova sina manifestiraju simptomi autoimflamatorne bolesti.
”Molio sam i za vas”, obratio se iznenada socijalnoj radnici te s police dohvatio knjižicu ”Sveti Antune moli za nas!”. Knjiga je uistinu bila otvorena na odlomku: ‘Molitva za dobročinitelje’…, zabilježili su novinari u tekstu objavljenom 29. rujna 2021.
Pomoć obitelji su najavili iz Udruge hrvatskih branitelja. Obitelji se javio Dražen Šemovčan, dopredsjednik Udruge hrvatskih branitelja RH, te je najavio da će i oni pomoći koliko mogu.
Novinar portala Promise.hr telefonski je kontaktirao sa suprugom preminulog branitelja koja je podijelila iskustvo sa dosadašnjom podrškom i pomoći koju je primila od građana.
”Hvala vam što imate ljudskosti i dobrote. Cijenim to što cijenite čovjeka, odnosno obične ljude, a ne samo ‘one koji su visoko’. Sve to vas itekako podigne. I sam razgovor vas psihički podigne. Molim se za sve ljude koji su nam nesebično pomogli”, kazala je gospođa Sanja M., koja je ovih dana bila zauzeta potragom za grobnim mjestom, kupovinom groba, odijela i cipela za pokojnog supruga, te kojoj je svaka novčana pomoć itekako dragocjena.
Najjednostavnije grobno mjesto platila je, kaže, 700 eura na groblju u Markovu polju. I to ne u dijelu gdje se pokapaju branitelji, već u građanskom dijelu, jer je grobno mjesto tamo jeftinije. Samo za odijevanje pokojnika pogrebnici naplaćuju, rekla je, čak 80 eura, zbog čega ju je obradovala informacija da je djelatnica Ministarstva branitelja obećala da će oni platiti troškove pogreba, ili barem dio troškova.
‘Nakon ovrhe od mirovine ostaje tek 395 eura’
”Suprugova mirovina je iznosila 570 eura, ali je nama ostajalo svega 395 eura. Toliko smo, naime, dobili nakon što bi Fina skinula iznos ovrhe sa suprugova računa. Oko 7000 eura je preostali iznos duga, odnosno iznos ovrha koje nam sjedaju i iz čijeg stiska se nikako ne uspijevamo iščupati. I mlađi sin je, unatoč bolovima, pronašao posao (boluje od teške autoimune bolesti od koje mu ‘trule kosti- op.a.). Već pet mjeseci radi kao zaštitar za 620 eura mjesečno. Uglavnom sjedi u kućici. Radi dva dana ili dvije noći po 12 sati, a onda je dva dana slobodan. Kada mu je bol neizdrživa, ode nakratko na bolovanje. Noćas sam mu nosila tablete jer su ga je strašno boljele kosti između ramena i lopatice. Liječnici mu daju radioaktivni jod da vide gdje su žarišta upale, jer se lokacija mijenja. Najčešće ga bole ramena, kukovi i zglobovi”, objasnila je Sanja M., koja je zadnjih nekoliko mjeseci danonoćno skrbila o teško bolesnom suprugu.
‘Borio se do zadnjeg trena, želio je živjeti’
”Bio je borac do zadnje sekunde. I zadnji dan bacao se po krevetu i htio je nešto reći. Maknula sam mu masku za kisik, ali nije uspio govoriti. Često je govorio: ”da bar možeš doći do gospođe Lidije i onog novinara, koji su nam ranije pomogli…” Nadao se do zadnje sekunde da bi mogao možda dobiti novu jetru i još poživjeti” (obolio je od tumora nadbubrežne žlijezde koji se proširio na jetru, žuč i pluća… – op.a.).
”Bio je jako vezan za mene i za djecu i nije se dao s ovoga svijeta, iako je trpio strašne boli”, kazala je, kroz suze, supruga Sanja. Ispričala nam je ono što i sami znamo jer smo ga upoznali: da je u bolnici u Nemetovoj poznavao gotovo svakoga, te da su ga svi voljeli, jer je jednostavno bio dobar čovjek.
Stalno su ih pogađale nedaće
Dodala je da mora nekako izdržati do sprovoda, koji će biti u utorak 23. siječnja na groblju na Markovu polju. Požalila se da su ih u životu stalno pogađale nesreće i brojne nedaće, zbog čega se nisu uspjeli iščupati iz ponora dužničkog ropstva.
”I stariji sin se nedavno razbolio. Imao je upalu centra za ravnotežu u mozgu i još ima posljedice. Ipak, i on povremeno radi kao konobar u Ponikvama. Ja sam ranije radila u Njemačkoj, pa u servisu za čišćenje u Zagrebu. Ljeti sam čistila na nekoliko lokacija po cijelom gradu, od jutra do noći, no na kraju mjeseca sam dobila svega 3000 kuna, jer je ostatak pojela ovrha. I što možete s 3000 kuna?”, tumačila je Sanja M.
Dodala je da je, unatoč oskudici, davala sve od sebe da suprugu ništa ne nedostaje.
Ne može se dovoljno zahvaliti liječnici i sestrama
”Nisam štedjela ni na jednom lijeku, ni na hrani. Kupovala sam mu i minerale, nabavila ulje od kanabisa, jer ga je jedino to uspjelo malo podignuti, dok bi ga morfij, kojeg je uzimao jer je bol bila neizdrživa, samo umrtvio. No, to ulje je jako skupo. Samo jedna šprica stoji 300 eura”, istaknula je udovica preminulog branitelja.
Naglasila je potom da se ne može dovoljno zahvaliti predivnom i nevjerojatno empatičnom osoblju Palijativnog odjela Specijalne bolnice za plućne bolesti, koja je zbog potresa iz Rockefellerove presila u Nemetovu 2. u Zagrebu, a u kojoj je njezin suprug proveo posljednjih mjesec i pol dana života.
Prije toga je, veli, bio nakratko u bolnici Sveti Duh, gdje su uvjeti, kako je rekla, daleko nehumaniji i lošiji nego u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti u Nemetovoj 2.
‘Toliko nježnosti, empatije i ljudskosti’
”Na Svetom Duhu ni tjedan dana ne bi poživio. Hrana je bila nejestiva, a osoblje dosta hladno i rezervirano. U Nemetovoj je boravio u puno humanijim uvjetima. Imao je dobru hranu, a svo osoblje, od doktorice Marković pa sve do najmlađe sestre, pružali su mu toliko nježnosti, empatije i ljudskosti, da im na tome ne mogu dovoljno zahvaliti”, zaključila je Sanja M., supruga prerano preminulog branitelja, čovjeka koji nikada nije požalio što je još kao dječarac od 16 godina pošao u rat, iako se od posljedica ranjavanja i ratnih trauma ozbiljno kasnije razbolio te je prije par dana prerano napustio svoje najmilije, piše Promise.hr.
Ako želite sudjelovati u pomoći obitelji, za više informacija obratite se Udruzi hrvatskih branitelja i Ministarstvu hrvatskih branitelje koji su upoznati sa slučajem.