Slovački premijer Robert Fico, u kritičnom stanju nakon atentata u srijedu, preuzeo je vlast po četvrti put u listopadu prošle godine, okrenuvši državu u proruskom smjeru.
Danas 59-godišnji Fico je tijekom tri desetljeća duge karijere vješto balansirao između proeuropske ‘srednje struje’ i nacionalističkih, antizapadnih stavova, pokazujući i otvorenost za promjenu stava, ovisno o javnom mnijenju i promijenjenim političkih okolnostima.
Protekle četiri godine zauzeo je ekstremnije stavove, kritizirajući zapadne saveznike, protiveći se vojnoj pomoći Kijevu i sankcijama Rusiji te prijeteći stavljanjem veta na bilo kakvu pozivnicu Ukrajini da se pridruži NATO savezu, piše agencija Reuters.
Fico je započeo reforme kaznenog zakona i medija, što je podiglo zabrinutost za vladavinu prava u Slovačkoj.
Njegova vladajuća koalicija zaustavila je isporuke naoružanja Ukrajini, a sam Fico je govorio o zapadnom utjecaju na rat koji je po njemu doveo do bratoubilačkog sukoba Slavena.
Fico, socijaldemokrat, tijekom svog političkog puta ustrajao je na obećanjima zaštite životnog standarda najsiromašnijih u zemlji u kojoj mnogi tek trebaju dostići kvalitetu života zapadne Europe, a mnogi gaje nostalgična sjećanja na komunističku prošlost. „Fico je tehničar moći, daleko najbolji u Slovačkoj. Trenutno mu nema premca”, rekao je sociolog Michal Vašečka s Bratislavskog političkog instituta. „Fico uvijek prati ankete, razumije što se događa” u društvu, dodao je.
Njegova kampanja „niti jedan metak” streljiva za Ukrajinu uspjela je u toj državi s 5,5 milijuna stanovnika u kojoj samo manjina vjeruje da je Rusija kriva za rat u Ukrajini, prenosi Reuters.
Analitičari smatraju da je Fica inspirirao premijer susjedne Mađarske Viktor Orban. Socijaldemokrat tvrdi kako su mu slovački interesi na prvom mjestu te da želi kraj rata, dok zapadni saveznici i Ukrajina upozoravaju da zaustavljanje vojne pomoći samo pomaže Moskvi.
„Viktora Orbana smatramo jednim od onih europskih političara koji se ne boji otvoreno braniti interese Mađarske i mađarskog naroda”, rekao je Fico prošle godine. „Stavlja ih na prvo mjesto. To i treba biti uloga izabranog političara, štititi interese svojih birača i zemlje”.
Rođen u radničkoj obitelji, Fico je diplomirao pravo 1986. te se tada pridružio vladajućoj Komunističkoj partiji. Nakon pada komunizma 1989.. radio je kao odvjetnik, ušao je u parlament na listi preimenovanih komunista te je predstavljao Slovačku u Europskom sudu za ljudska prava.
Stranku SMER – Socijaldemokracija Fico vodi od 1999. godine, nakon što ju je osnovao da bi se suprotstavio desnom centru. Prvu pobjedu na izborima 2006. godine postigao je na valu nezadovoljstva stanovnika liberalnim ekonomskim reformama. Iako je formirao vladu s nacionalistima, zadržao je smjer zemlje prema usvajanju eura 2009. godine.
Njegova druga vlada stupila je na vlast dvije godine kasnije nakon raspada koalicije desnog centra, a tvrd stav prema migracijama pomogao mu je u pobjedi 2016. godine. Nakon te pobjede objavio je da želi Slovačku u srcu EU-a, s Njemačkom i Francuskom.
Dvije godine kasnije ubijeni su novinar Jan Kuciak i njegova zaručnica Martina Kušnirova. Kuciak je istraživao korupciju na visokim razinama, a ubio ga je plaćeni ubojica.
To je potaknulo masovne prosvjede protiv korupcije te je Fico bio primoran odstupiti. SMER je izgubio većinu na izborima 2020. kada su prevagnule stranke koje su obećavale borbu protiv korupcije.
U vrijeme pandemije koronavirusa Fico je kritizirao mjere vlade. „Postao je najistaknutiji politički predstavnik pokreta protiv zaštitnih maski i cjepiva”, rekao je Reutersu politolog Grigorij Mesežnikov. Istovremeno Fico je iskoristio nezadovoljstvo naroda prepirkama u vladajućoj koaliciji te je propitkivao njezin prozapadni stav, u duhu proruskih narativa koji su se proširili slovačkim društvenim mrežama.
Fico je odbacio optužbe za mito koje su pratile njegovu stranku tijekom njegove političke karijere. Optužen je za zločinačko udruživanje 2022. zbog korištenja policijskih i poreznih podataka za obračun s političkim neprijateljima. On je negirao te optužbe koje su kasnije odbačene. – Hina.