Glasovima vladajuće većine Anja Šimpraga iz Samostalne demokratske srpske stranke u travnju ove godine postala je nova potpredsjednica Vlade Hrvatske i najmlađa članica Plenkovićeva kabineta.
Šimpraga je rođena 1987. godine u Kninu, u Zagrebu je završila Agronomski fakultet te je stekla zvanje magistrice ekonomije. U SDSS-u je od 18. godine, a mnogi ju posebno pamte po emotivnom govoru koji je održala u Saboru, a u kojem je pred svima rekla: ‘Ja sam djevojčica iz kolone’, prisjetivši se dana kada je kao dijete s roditeljima bježala iz Knina u vrijeme vojno-redarstvene akcije Oluja.
“Posljednjih dana svi pričaju o Oluji, baš svi. Bez obzira koliko o tome doista znaju. Jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih tek promatrali, bez obzira iz kojeg su kuta ili iz koje su je pripadnosti doživjeli. Svake godine u ove dane dijete progovori u meni. Sjećanje jedne djevojčice iz kolone”, započela je 2020. godine svoje izlaganje.
“Tog 4. kolovoza 1995. imala sam osam godina, najednom i nebo je promijenilo boju, sparina je otežavala disanje, nije mirisalo na dobro. S ruksakom kupljenim za drugi razred osnovne škole bila sam spremna za put koji nije imao ime, koji je vodio tko zna gdje. Od Knina do Petrovačke ceste preko Banja Luke, a odatle, bez stajanja prema Srbiji. Kolona je bila duga, zvuk traktora i plač okruživali su nas, posljednje komadiće kruha ispod peke podijelila sam s rodbinom, moja ga je baka pekla, a taj miris me pratio. Na granici Srbije htjeli su nas poslati u Niš. Molili smo da nas puste u Beograd, tamo smo imali daljnju rodbinu. Ne znam, možda su dječje suze presudile, pustili su nas do Novog Beograda, tada sam odrasla za tu jednu noć. Želja za rodnim krajem bila je jača i tako 4 godine.
U Knin smo došli u ljeto 1999. godine, opet na svoj kamen, kraj svoje rijeke, među svoje ljude. Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati s druge strane prošli patnju, strah, i morali ići putem gdje nije bio njihov dom, no znala sam da će ta djeca s jedne i druge strane sjesti za isti stol i ne dozvoliti da se više niti jednom djetetu ukrade pravo na djetinjstvo i sreću. Mali čovjek uvijek bude taj koji pati, gledajući oca i majku, njihove žuljevite ruke koje su radile u polju da bi djecu izveli na pravi put, znala sam da je važnije biti čovjek, nego samo Hrvat ili samo Srbin i ustrajati na trnovitom putu. Djevojčica prošlost nije zaboravila, učila je iz nje, ali budućnosti mi je bila važnija, svima treba biti, 25 godina poslije djevojčica iz kolone stoji pred vama, imam samo jednu želju, da gradimo društvo slobode i zajedničku budućnost”, rekla je tada Šimpraga, prenosi Dnevno.hr.