Piše: Domagoj Franić Vojni analitičar
Zadnjih tjedana svjedočili smo mnogim događajima koji su utjecali a neki će tek značajno utjecati na tijek rata u Ukrajini.
Navesti ću najbitnije od njih…..
• Ukrajinski napad na pogranični dio Ruske Federacije
• Odustajanje od Iranskog odgovora na likvidaciju vođe Hamasa u Teheranu
• Predizborna utrka u SAD-u
• Uhićenje vlasnika Telegrama, Pavela Durova
O navedenim temama svakodnevno pišem na svome Facebook profilu pa ću dio napisanog implementirati u ovaj osvrt da bih vam predočio širinu i povezanost svih ovih zbivanja kroz jednu cjelinu. Ukrajinski napad na pogranična područja ruske Federacije je bio šok za svijet i veliko iznenađenje za većinu vojnih analitičara. Hrabrost, drskost i odlučnost Ukrajinskog političkog vodstva i Ukrajinske vojske da poduzmu ovakav korak ući će u anale ratovanja.
Takvo što se nikada u povijesti ratovanja nije dogodilo i nitko nikada nije niti sanjao da će svjetska vojna „velesila“ kao što je Rusija biti napadnuta od „treće strane“. Uvijek se kalkuliralo o međusobnim napadima SAD, NATO-a, Rusije, Kine……. Ukrajina je napad na Kursk i druge oblasti pripremala nekoliko mjeseci. Pripremala je sa saveznicima, neću spominjati izrijekom nikoga, dovoljno je reći saveznicima.
Svi koji vjeruju da nije bilo tako, savjetujem da se ponovno umiju i osvježe i ponovo razmisle….Pripremiti toliku količinu postrojbi, razmjestiti je, naoružati, planirati, uskladiti djelovanja, nove frekvencije dronova, rad EW, usklađenost sa F 16…..to je zajednički strateški rad sa saveznicima. Ma koliko se oni pravili “iznenađeni”….i zanimljivo nisu se “bunili”, naprotiv.
“Uspjeh” ruskih postrojbi u Donbasu je izravna posljedica odvajanja Ukrajinskih snaga za pripremu ove ofenzive, smanjenje snaga u Donbasu je cijena koju su Ukrajinci i zapad prihvatili i mjesecima pomalo gubili teritorij, svjesno i planski, pripremajući ofenzivu na Ruski teritorij.
-Zapadne službe su u svemu imale veliku ulogu, normalno je da pomno prate situaciju unutar ruskog društva i posebno oružanih snaga. Indikativno je ponašanje Gerasimova. Je li u kontaktu sa njima, pokazat će vrijeme ali je potpuno sigurno da je svjesno omogućio upad Ukrajincima u oblast Kurska. Premještanje ruskih snaga iz Kurske oblasti i slanje prema Kharkivu dva dana prije napada sasvim sigurno nije bilo slučajno.
Postoji mogućnost da je unutar stožera ruske vojske došlo do tihe pobune. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da je nakon smjene Šojgua Gerasimov bio izložen sramoćenju, uklanjanju njemu odanih kadrova i minoriziranju njega kao zapovjednika ruske vojske.
Je li došlo do toga da su ruski generali shvatili besmisao daljnjeg ratovanja, cijene koju rusi plaćaju da zadovolje hirove polu ludog čovjeka i odlučili bojkotirati vojsku i njeno djelovanje? Jesu li tu prste imali i zapadnjaci, pretpostavljam.
Rata u Ukrajini je dosta svima, čak i nama koji ga pratimo iz udobnih naslonjača a kamo li onima koji ga direktno proživljavaju. Vojni vrh Rusije je doživio tolike promjene, uhićenja i micanja nepodobnih i shvatili su da su samo prolazni u vremenu, da će ih psihopata uništiti ako mu se prohtije u slučaju neuspjeha.
Ovo razmišljanje podupire i njegova odluka da zapovijedanje u pograničnim oblastima prepusti FSB-u jer ne vjeruje Gerasimovu i vojnom vrhu.
– Kakvi su odnosi FSB i vojnog vrha trenutno, hoće li doći do otvorenog sukoba ili i dio FSB-a dijeli mišljenje generala teško je pretpostaviti.
– Putin je sve usamljeniji, ostali su mu samo poslušnici iz FSB-ovih struktura, sve druge je učinio neprijateljima.
– Ruski vojni establišment je očito postao prijetnja, uklonio ga je i to ne može sakriti od ruske javnosti, ma koliko se trudio. Neuspjeh oslobađanja Kurska i ostalih oblasti, pod vodstvom KGB-a, bit će teška pljuska Putinu. Uostalom, kako KGB-ovci misle upravljati vojskom? Izdavati im sulude zapovijedi i sjediti na sigurnom, uhićivati i kažnjavati? Do kada? Dok prvi od njih “netragom nestane”.
– dogodit će se Krim…….
– proći će izbori u SAD-u sa vjerojatnom pobjedom Kamale Harris……
– Kineska potpora je sve manja……
– mirovne ucjene zadržavanjem okupiranog teritorija dok Ukrajina istovremeno drži pod kontrolom prostor Rusije bit će nemoguće i neprihvatljive. Postoji li mogućnost razmjene teritorija?
– pomalo će ostajati bez “saveznika” i preko njih mogućnosti daljnjeg utjecaja na svjetsku političku scenu…
Mogućnost pobune vojnih i političkih struktura protiv Putina raste svaki dan i pretpostavljam da će ga prisiliti na prekid rata pregovorima koji će se itekako razlikovati od dosadašnjih ili će ga svrgnuti, na bilo koji način.
Prvih dana Ukrajinskog napada na oblast Kurska, Putin se “pravio lud”, kao da se napad događa nekome drugom, kao da ga ne interesira. U biti bio je itekako svjestan i šokiran događanjima. Putovao je okolo i glumio “hladnokrvnog tiranina” jer ga je strah pokazati istinsku paniku koja je zavladala u Kremlju.
Tek prilikom nedavne posjete Azerbajdžanu je prvi put spomenuo napad na Kursku oblast i priznao “da je situacija komplicirana”
Putin je zapovjedio CTO (protuterorističku) operaciju u oblastima Bryanska, Kurska i Belgoroda. Uputio je KGB-ovce da vode istu jer više ne vjeruje vojsci.
Nešto bih htio naglasiti a što će se vrlo vjerojatno morati uskoro dogoditi u Rusiji. I što bi moglo imati dalekosežne posljedice za tu zemlju a uostalom i za cijeli svijet. Putin će biti prisiljen odlučiti – Opća mobilizacija ili ne.
Događaj u Kurskoj oblasti i napad Ukrajine na teritorij Rusije podrazumijeva i samu objavu rata i mobilizaciju, što je jasno navedeno u Ustavu ruske Federacije. Sve to piše na papiru i bilo je više puta proklamirano kroz Putinove prijetnje dok je stvarnost nešto sasvim drugo.
Putin kalkulira i boji se bilo kakve radikalizacije u svezi mobiliziranja ruskih građana a kamo li proglašenja opće mobilizacije. Reakcija rusa na mobilizaciju može i vjerojatno hoće biti izrazito negativna i nepredvidiva, što je opasno za Putina i njegov režim.
Ono što vidim a ne bih niti isključio kao jedan od duboko skrivenih razloga napada na Kursk a to je dovođenje Putina u bezizlaznu situaciju koja bi lako mogla dovesti do njegovog pada. Dovesti ga u situaciju da ga se natjera da proglasi opću mobilizaciju.
Situacija na terenu u oblasti Kurska je za rusku stranu jako složena. Usprkos povlačenju nekoliko tisuća vojnika s bojišnica diljem Ukrajine, unatoč postrojbama koje su stacionirane u oblasti, rusi ne uspijevaju zaustaviti Ukrajinski prodor.
Događa se upravo ono što sam pretpostavio – Ukrajinci su izvršili munjeviti prodor i dolaskom ruskih pojačanja ciljano šire prostor “interesa”, napadaju u sve širem graničnom području Rusije rasplinjujući moguće koncentriranje ruskih pojačanja na uskim koridorima. Putin pokušava odgovoriti FSB-om i angažiranje dodatnih pojačanja ročnicima koji služe redovni vojni rok u ruskoj vojsci…..
Tu već nastaju problemi i počinju podjele među ruskim društvom unatoč poznatoj ruskoj “domoljubnoj” propagandi. Neki zapovjednici odbijaju slati ročnike na prvu crtu.
Cijenim da Putin neće moći riješiti problem Kurska a moguće i drugih oblasti. Da bi to učinio, morao bi povući barem 50% postrojbi koje su trenutno na bojišnicama u Ukrajini a time bi izazvao kolaps na njima.
Putin mora ograničiti prebacivanje postrojbi u Kursk što neće omogućiti vraćanje Rusije u svoje granice. Kako vrijeme odmiče, sve veće nezadovoljstvo će se javljati, prvenstveno među izbjeglicama iz rubnih područja Ruske Federacije a očito da se problemi javlja i unutar same ruske vojske…..
Da izbjegne takvu situaciju i kršenje Ustava, Putin bi morao proglasiti opću mobilizaciju i time ozbiljno zaljuljati svoj tron. Naravno da bi na opću mobilizaciju i zapad odgovori povećanjem vojne pomoći….barem se nadamo.
Putin je u vrlo neugodnoj situaciji iz koje će se teško izvući bez posljedica.
Kakva je trenutna situacija u oblasti Kurska?
Na samom početku Ukrajinskog napada napisao sam da osvajanje nuklearne elektrane i napad na sam grad Kursk nije cilj Ukrajinaca. Prodor u dubinu oblasti je za sada više-manje dosegao zacrtane crte i počelo je utvrđivanje obrambene crte. Širenje Ukrajinskog napada očekujem samo u “širinu, prema naselju Rylski i prema istoku, granici s oblasti Belgorod.
Trenutno je situacija takva da se plete “sitni vez” između Ukrajinskih i ruskih snaga….
Da bi u potpunosti zaustavili Ukrajince ili omogućili povrat pograničnih oblasti pod svoju kontrolu, rusi nemaju dostatno ljudstva niti opreme i trenutno ovise o povlačenju snaga iz Ukrajine.
Velika ruska dilema je odakle povući postrojbe? S istoka- iz Donbasa ili s juga, iz Zaporižja i Khersona?
S istoka Ukrajine su povukli jako malo postrojbi jer je ta bojišnica jedini dio na kome rusi pomalo napreduju i imaju nekakvog uspjeha, a taj uspjeh je alibi svrsishodnosti vođenja “specijalne operacije” pred ruskom javnošću.
Zato povlače s juga Ukrajine a to je upravo ono što su Ukrajinci i predvidjeli. Krim postaje sve jasniji cilj Ukrajinaca u vrlo skoroj budućnosti na koji će se prebaciti žarište rata uskoro.
Spomenuo sam na samom početku Iranskih prijetnji Izraelu “napadom odmazde” poradi likvidacije vođe Hamasa u Teheranu da od toga neće biti ništa. Prije svega jer nitko nije preuzeo odgovornost za napad i nije ubijen Iranski državljanin. Iako je Ruska Federacija svim silama lobirala za Iranski napad i slala oružje za zaštitu Iranskog teritorija i nuklearnih postrojenja, zapadni pritisak je bio veći i “uvjerljiviji”. Na rusku žalost, prebacivanje žiže rata iz Rusije na Iran i Izrael nije uspjelo.
Očigledno je da Ruska Federacija gubi još jedan bitan “oslonac” svojeg prljavog rata i ucjene Ukrajine, gubi moguću podršku Donalda Trumpa. Prema svim pokazateljima, jezičac predizborne vage sve uvjerljivije odlazi na stranu Kamale Harris a to je politički moment koji je na Rusku Federaciju imao isti učinak kao i sama invazija na oblast Kurska.
Na žalost, predizborna utrka utječe i na Ukrajinsku stranu. Usprkos mnogim apelima i traženjima da im se dopusti uporaba zapadnih projektila poput ATAMCS-a ili Storm Shadowa za napad na ciljeve u Ruskoj Federaciji to se neće dogoditi. Jer se Biden i Demokrati boje kakav bi to utjecaj imalo na predizbornu kampanju.
Nakon izbora u studenom ove godine, ako Kamala Harris pobijedi i osigura vladavinu, razmatranje ovog pitanja bi moglo biti ponovno “na tapetu”. Na žalost, Ukrajinci se često suočavaju i sa “praznim obećanjima” zapada, koji ne isporučuje obećano i deklarirano naoružanje i opremu.
Ono što je stavilo “šlag na tortu” rata u Ukrajini je nedavno uhićenje vlasnika kanala Telegram, Pavela Durova. O tome sam već pisao i samo ću u kratkim crtama pojasniti. Rusi su u panici jer bi Francuska mogla doći u posjed hrpe podataka vezanih za njihove mućke diljem svijeta jer se Telegram uvelike koristio za propagandne kampanje, dezinformacije i ciljane PSYOPS, posebno na prostoru Afrike ali i ostalih kontinenata.
Nadalje, ruska vojska koristi Telegram za intenzivnu komunikaciju među postrojbama i zapovjedništvima a naglašavam i za komunikaciju sa stotinama FSB-ovih i GRU-ovih suradnika koji se koriste diljem Ukrajine za prikupljanjem podataka i koordinaciju napada. Uvidom u korespondenciju, stotine takvih osoba bi mogle biti uhićene u Ukrajini.
Iz svega navedenog vidljivo je da je ovaj rat na prekretnici, da je Kremlj u nezavidnoj situaciji i da se Kremaljski diktator nalazi u velikoj dilemi i krizi vladavine.
Ostaje samo pitanje do kuda su ruski oligarsi i vladari vojske i službi spremni na suludu potporu Putinu i uništavanje sebe i svojih sugrađana, hoće li to nastaviti ili će poduzeti mjere za njegovo zaustavljanje, bilo javno ili tajnim putem. Rusija nikada nije bila bliže toj odluci od 24. 2. 2022. godine.
